KRITERIJI ZA OCJENJIVANJE KRIŽALJAKA
Piše: Stjepan Horvat
Zagonetačko društvo Čvor organiziralo je brojna natjecanja odgonetača i autora zagonetaka. Odgonetačka natjecanja prvo su bila individualna i rješavale su se posebno označene nagradne zagonetke – križaljke. Kasnije su organizirana godišnja natjecanja odgonetača, kao prvenstva Čvora (ČOP – Čvorovo odgonetačko prvenstvo) što je preraslo i u republička odgonetačka prvenstva.
Isto se događalo i s autorima zagonetaka, za koje su se organizirala sastavljačka natjecanja (pojedinačno na likove nekog lista i kasnije kao ČAP – Čvorovo autorsko prvenstvo). Tako već u prvim brojevima Mini Čvor je imao natječaj za sastavljanje pojedinih križaljaka na već objavljene likove (time se osiguravala suradnja za list).
Kriteriji za ocjenjivanje autorskih radova (križaljaka) bili su različiti i protekom vremena mijenjali su se i unapređivali. Uvijek je bilo naknadnih prigovora da neki radovi nisu zaslužili mjesta koja su osvojili, da ocjenjivači (članovi žirija) nisu imali ujednačeni kriterij, da neki znaju više ili manje o vrijednostima na kojima bi trebala počivati križaljka te još mnogo toga. Nije se moglo svima udovoljiti, ali su se ipak pokušavali unaprijediti kriteriji po kojima su ocjenjivači trebali donijeti prosudbu o kvaliteti nekog sastavka.
Najčešće je prigovor bio da žiri ima malo članova, da članovi nisu dovoljno upućeni u pravila sastavljanja, da nemaju enigmatskog iskustva i sl. Tijekom godina ocjenjivački zahtjevi bili su sve viši i bolji, a i veliki broj zagonetača koji se okupio oko ZD Čvora omogućavao je izbor većeg broja članova ocjenjivačkih žirija.
U prilogu je pismo koje sam 16. studenog 1984. godine uputio predloženim članovima ocjenjivačkog žirija za natječaj Mini Čvora. Članovi su trebali biti: Boris Antonić, Željko Bilankov, Hajrudin Hodžić, Marijan Jurčec, Zvonimir Kurpes, Branko Polić, Zlatko Stipaničić, Zvonimir Turek, Stanislav Železnik i ja kao koordinator. Ocjene za križaljke činila su četiri kriterija (postoci u zagradi kazivali su koliko će neki kriterij imati utjecaja na konačnu ocjenu):
1. Ukupni križaljkaški dojam (40%);
2. Odgonetljivost križaljke (30%);
3. Prosječna duljina riječi (20%);
4. Broj riječi sa skupinama (10%).
Na prva dva kriterija mogli su značajno utjecati svojim znanjem i iskustvom članovi žirija, a na ostala dva napravljena je statistička analiza. Članovima žirija date su osnovne upute kako ocjenjivati svaki rad posebno, a oni su svoje kriterije morali svesti u ocjene 1 do 5 i tako napraviti redoslijed svakog rada. Na osnovu ocjena iz sva četiri kriterija dobivao se poredak svakog natječajnog rada.
I kako se i danas održavaju natjecanja autora zagonetaka, čini mi se da ni nakon toliko godina nisu ujednačeni i definirani neki osnovni kriteriji kao neki sastavljački standard, pa da najčešće sve ovisi o osobnim kriterijima pojedinog ocjenjivača. Iako se teži što većoj objektivnosti, uvijek je bilo onih koji nisu zadovoljni ocjenama članova žirija, a vjerojatno će ih i dalje biti.
Broj 2 i 3 i ja odvajam prilikom bodovanja, 1 i 4 su mi u istoj kategoriji, a dodao sam samo bjeline kao kriterij.
ОдговориИзбришиKategorije 3 i 4 (PDR i skupine) su objektivne, rezultat brojanja i nešto matematike.
ОдговориИзбришиKategorija 2 (rješivost) je nešto manje objektivna jer poznatost pojma može biti različito ocijenjena.
Na temu ispravnosti se može pretpostaviti da se počelo od utvrđenih kriterija (šta je prihvatljivo a šta nije, danas u vrijeme interneta stvari su još složenije).
Opšti dojam sa predloženih 40% "težine" u glasanju obuhvata sve ostalo uključujući i bjeline, prožetost, kombinatoriku, svježinu i ljepotu pojmova, kombinacije, karakter uvrštenih pojmova (kako Pero zna reći pominjući enciklopedije ili kvizove) i mnogo, mnogo šta drugo.
Navodjenje dimenzija bjeline kao važne kategorije je u redu, ali bi onda uz to trebalo ići i navođenje sličnih brojčanih podataka kao što je broj jednoslova i dvoslova u sredini, koeficijent prožetosti i izbalansiranosti cijele mreže ...(koji bi brojčano pokazali cijenu kojom je bjelina plaćena), procent crnih polja i druge slične stvari.
Prije svih gornjih komponenti (posebno se to odnosi na prethodni paragraf) treba odlučiti šta se gleda - kompletno autorsko djelo ili samo dio koji ocjenjivač smatra najvažnijim. Moje je mišljenje da tu dilema ne može biti - treba gledati cjelinu, a ozbiljno ocjenjivanje bi uvijek trebalo podrazumijevati i obrazloženje. Ima tu posla, naravno...
Ovdje treba podsjetiti i na stavove kolega koji su pominjali umjetničke i slične atribute u radu križaljkaških autora. Kako to pomiriti sa insistiranjem na brojevima?
Štefov pristup iz 1984. je dobar primjer ozbiljnosti, dobre volje i zajedništva koje možda danas nemamo.