ACTA AENIGMATICA (139)

Početak suradnje EKB i EUB

Piše: Stjepan Horvat

Po izlasku prvog broja lista Čvor početkom rujna 1968., na adresu Enigmatskog udruženja Bjelovar stigla su brojna pisma čitalaca i zagonetača iz gotovo cijele Jugoslavije (tamo gdje smo uspjeli plasirati prve primjerke putem novinske prodajne mreže), u kojima su čestitali na pokretanju novog lista, ukazivali na moguća poboljšanja, slali svoju suradnju i obećavali svakovrsnu pomoć. Među prvima bili su to „stariji“ enigmatski autori: Ferdo Pavešić, Božidar Vranicki, Zlatan Čop, Slavko Konculov, Slavko Peleh, Marijan Jurić, pa i oni koji su tek ušli u svijet enigmatike kao što su Ivica Maljković, Boris Nazansky i dr.

Moram reći da i sam nisam imao neko veliko zagonetačko iskustvo, no bilo je to vrijeme kada se na kioscima moglo kupiti svega nekoliko enigmatskih listova: Džepna križaljka, Enigma, Mala ukrštenica i Razonoda miliona, a poslije nekoliko pokušaja pokretanja novih listova kao što su bili kutinski Problem i zagrebačka Sfinga, što ih je uređivao Zlatko Stipaničić, te prestanka izlaska osječkog Rebusa. Moja novinarska iskustva bila su više vezana za suradnju u lokalnom tjedniku Bjelovarski list i u bjelovarskom dopisništvu zagrebačkog Vjesnika (to me je usmjerilo na studij političkih znanosti).

Uredništvo Čvora bilo je u mojoj kući u Bjelovaru (Lešnikova 5), a od svega imali smo jedan pisaći stroj japanske marke Brother i gotovo ništa više. Na razne načine pokušali smo skupiti nešto novaca kako bismo redovito izdavali Čvor (reklamne križaljke, leci, nagrade i sl.). Radovali smo se svakom pismu, dopisnici ili razglednici što su stizali na adresu EUB, pa smo na svako pismo i odgovarali, zahvaljivali na podršci, pozivajući na suradnju i članstvo. Kroz takve kontakte počeo se širiti broj članova i suradnika, a svakim danom se širio i naš pogled na to što bi sve moglo biti obuhvaćeno pojmom enigmatika.

Desetak dana po izlasku Čvora stiglo je i jedno pismo koje me vrlo obradovalo, a poslano je iz Enigmatskog kluba Beograd, potpisano od Simona Rackovića (urednika) i Stevana Marekovića (potpredsjednika EKB). Bio je to prvi kontakt s nekim drugim klubom, koji je imao izdavačku djelatnost, no nije razvijao nikakve druge društvene aktivnosti. Pismo objavljujem u cijelosti kao dokument vremena, a čitatelji će naći dosta činjenica vezanih za EKB i Enigmu, koji će 2021. godine proslaviti sedamdeset godina svoga postojanja. Poziv na suradnju i pružanje pomoći od strane tako značajnog enigmatskog društva bio nam je veliki poticaj da ustrajemo u daljem širenju enigmatike na tadašnjim prostorima bivše države.

Donosim i kopiju odgovora kojeg sam uputio Enigmatskom klubu Beograd i Simonu Rackoviću, iz kojega se mogu iščitati naši početnički problemi i kako ih pokušavamo riješiti, a u završnom dijelu vidi se početak naše enigmatske orijentacije, gdje smo već tada razmišljali o raznovrsnim natječajima autora i odgonetača, što se kasnije ostvarilo kroz brojne druge aktivnosti EUB.