Pismo iz Poljske
Piše: Stjepan Horvat
Iako već godinama Čvor ne izdaje zagonetačke listove, svakog mjeseca dolazi u uredništvo oveće pismo iz Warszawe (Poljska), u kojemu je desetak enigmatskih listova nakladnika Rozrywke. To je poljski časopis čiji su urednici među prvima bio uključeni u prva druženja zagonetačkih urednika, što smo pokrenuli László Tiszai, urednik budimpeštanskog Füles, te Slavko Peleh i ja ispred EU Čvor. U početku ti susreti imali su ograničeni doseg vezan uglavnom za zemlje tadašnjeg socijalističkog lagera, a susret u Bjelovaru okupio je urednike i iz drugih dijelova Europe.
S Poljacima smo imali dosta susreta na nivou klubova, a svakako je zapažen Međunarodni križaljkaški maraton (MKM), koji je postao međunarodni upravo zahvaljujući čvorašima koji su se pridružili šaradistima iz poljskog grada Toruń i tamo sastavili do tada najdužu križaljku u vremenu od 24 sata i po točno utvrđenim pravilima.
Urednik u poljskoj reviji Rozrywka bio je moj vršnjak Roman Nowoszewski. Naša druženja ostala su mi u lijepom sjećanju, posebno prije Lecha Wałęse i poljske revolucije. Promjenama i u Poljskoj i u Jugoslaviji nestalo je mnogo takvih druženja, a danas ih gotovo i nema.
Nedavno sam na adresu uredništva Rozrywke uputio knjigu o pedeset godina Čvora, a uoči Nove godine 2021. stigao mi je i odgovor, koji eto želim iz raznih razloga podijeliti s čitateljima ovog članka.
Drogi Stjepan,
Želio bih zahvaliti na lijepoj i veličanstvenoj knjizi "Pedeset godina bjelovarskog Čvora 1968.-2018.", impresivnom albumu, proporcionalnom ogromnom učinku "Čvora". Diljem svijeta u malim gradovima postoje ljudi koji rade i stvaraju projekte koje si mnogi stanovnici velegrada ne mogu priuštiti. Ti, Stjepane, sa strašću i velikom snagom pripadaš takvim ljudima. Stvorio si sjajnu izdavačku kuću u politički teškim vremenima, dokazujući drugima da ako se želi, može se!
Za mene je Tvoj prekrasni album utoliko zanimljiviji jer sam bio u Tvom gradu, u Bjelovaru, vidio sam redakciju i izdavačku kuću "Čvor", upoznao ljude, Tvoje suradnike, i znam koliko je mala bila ta grupa i s kojom je strašću surađivala.
S radošću se sjećam naših susreta, ne samo u Bjelovaru, već i u drugim gradovima i europskim zemljama. Bilo je to lijepo vrijeme! Prekrasno jer smo bili mladi i puni entuzijazma, a spajala nas je zajednička strast – ljubav prema šaradi (zagonetki, op. S. H.).
Kad opet pogledam Tvoj lijepi album, uspomene oživljavaju, to lakše jer sam na nekoliko fotografija i ja nazočan. Prepoznajem ljude i mjesta, korice knjiga koje znam (sve knjige koje primim od Tebe nalaze se na zasebnom dijelu u mojoj kućnoj knjižnici). Kratko ću reći: Tvoja knjiga vodi kroz uspomene. Dobre uspomene. Sad, kad je lakše putovati po Europi, jer vize su nepotrebne – ne postoje takvi kontakti između redakcija zagonetačkih časopisa.
U mirovini sam već nekoliko godina, ali s uredništvom radim kao slobodni zaposlenik, pa se moje ime pojavljuje među imenima ostalih urednika. Ponekad dogovaram neke zagonetačke zadatke, ali imam viška vremena pa radim kao urednik i urednik za druge. Pomažem u izdavanju knjiga drugih ljudi. Sastavio sam nekoliko bibliografija – to je moj neprofesionalni hobi, a objavio sam desetak malih knjiga sa svojim pjesmama – jednu sam stavio u kovertu, zahvaljujući Ti što si me se sjetio.
Poslao si mi veliki album, šaljem tanku knjigu – ja sam Tvoj dužnik.
Želim dobro zdravlje, da ne dobiješ covid-19. Drži se hrabro… Pozdrav Roman
Knjižica stihova Romana Nowoszewskog Ni poslije (polj. Nie potym) tiskana je 2018. u 150 primjeraka s grafikama Hanne T. Głowacke. Eto meni je dopao 11. obrojčeni primjerak.
Da, bila su to neka druga vremena…
Od svih posjetilaca ovog bloga izgleda jedino još ja poznajem Romana Nowoszewskog. Upoznao sam ga na VII. MSZU-u u septembru 1981. godine u mađarskom gradu Szombathelyu. Poslije toga smo se još neko vrijeme dopisivali. nakon 40 godina sinoć smo razmiojenili e-poruke.
ОдговориИзбришиDa li to znači da je ova rubrika došla i do Poljske?
ОдговориИзбриши