ACTA AENIGMATICA (168)

Pokušaj pisanja dnevnika

Piše: Stjepan Horvat

U neka davna vremena, prije četrdesetak i više godina, običaj je bio poklanjanje rokovnika uz čestitku za sretnu i uspješnu novu godinu. Danas, kada smo i zaboravili više kako čestitati, možda će ovo izgledati smiješno, ali to je bio najveći poklon što ste ga dobili. Debela, u kožu (onu umjetnu) ukoričena bilježnica s kalendarijem buduće godine, ponekad i s nekoliko stranica drugih osnovnih podataka (često smo ih koristili i za enigmatske potrebe: pozivni telefonski brojevi, automobilske oznake, mjere, novčane jedinice i dr.), čuvala se kao veliko blago.

I sam sam dobivao rokovnike pa i dijelio ih drugima, a nedavno sam pronašao i nekoliko koji su završili u nekoj kutiji kada su se uređivale neke prostorije u kojima je bio ZD Čvor. Većinom praznih stranica, no u nekoliko je bilo i bilješki iz vremena kada su bili otisnuti. Listam te bilješke i sam se sebi čudim – počeo sam pisati neku vrstu dnevnika, a nikad nisam izdržao duže od koji mjesec. A kako bi to dobro danas došlo! Zato donosim nekoliko preslika stranica kako sam to činio početkom 1984. godine.

Dana 16. veljače 1984. zabilježio sam:

Već desetak godina pokušavam započeti s pisanjem crtica za dnevnik. Nikako da to ostvarim. Uvijek se ispriječe nekakve poteškoće koje me ometu. Sada ću ipak početi. Neće to biti svaki dan, ali bar jednom tjedno. Nastojat ću zabilježiti ono što je značajno za moj rad u zagonetaštvu i sa zagonetačima. Bit će to samo kratke bilješke i neka razmišljanja.

Izdržao sam dva mjeseca, pa prekinuo pisanje i ponovo krajem 1984. godine napravio još desetak dnevničkih bilježaka. Bilo je tu svakakvih zapisa, a neke ću navesti u ovom prilogu.

18. veljače 1984. - Franjo Tušek donio je šest a Radoš Pušonjić devet tisuća novih kartica. To je ogroman broj i svaki mjesec dobijem skoro dvadeset tisuća kartica. Posao na rječnicima je sve obimniji i morat ćemo angažirati i dodatne ljude.

20. veljače 1984. – Danas se javio Zuber iz Beograda. Dao je nove informacije o ED Zagonetka. Po njegovom došlo je do smjene na čelu i to tako da je predsjedništvo smijenilo Ivicu Mlađenovića zbog samovolje i prepotencije. Sada je glavni Boki Petrović … Mlađenović se ljuti na B. Lipanovića. Naime ovaj mu je obećao četiri stranice u Zimskom kvizu a to nije objavljeno. Razlog su komplicirane i teške zagonetke … Klub u Kutini nosit će naziv Goran i bit će formiran 21. ožujka 1984. godine na obljetnicu rođenja 3.

29. veljače 1984. – Javljao se Vladeta iz Pančeva. Njega i dalje muče žiriji koji ocjenjuju zagonetke na natječajima. Uvjerio sam ga da po tom pitanju bit će mnogo novina, a pokusno ocjenjivanje je u MČ (Mini Čvoru, op.). Članovi žirija nisu znali tko su autori određenih zagonetaka.

9. ožujak 1984. – U KIH-u rade V. Koren, J. Leskovšek i A. Šujdović. Oni uživaju, norma im je 2-3 kartice dnevno, naravno uređivanja tekstova. Posebno imaju crtača, posebno teh. urednika. Vrlo su zatvoreni kao redakcija. Gotovo da s nikim ne surađuju. Malo se uključuju u enigmatske manifestacije. Nije im u interesu neka šira društvena aktivnost vezana uz zagonetke. Inače, redakcija im je u novoj zgradi Dela. Nešto super lijepo uređeno.

12. ožujak 1984. – Ponovo je pokrenuta inicijativa za osnivanje kluba u Doboju. Đukić je izrazio želju da bude pokretač. Konačno je shvatio da kao član nekog drugog kluba teško može ostvariti neke svoje ambicije u vezi s natjecanjima. Oglas ćemo objaviti u Skandi Čvoru.

16. ožujak 1984. – Popodne je stigao Jurijan. Morao sam po njega na autobusnu stanicu. Teško mu je 300 m prijeći pješice do hotela. Složio sam mu neki tekst za obrazac. Sitničav je, ali to je već poznato. Molim fino! Donio mi je ogromnu knjigu s kraticama – čak oko 210.000! To je već ludost. Naši sastavljači više ne znaju sastaviti križaljku bez kakve glupe kratice. Po tom pitanju morat ćemo uvesti neka nova pravila za ocjenjivanje riječi u križaljkama …

I ima toga još o svemu i svačemu … možda još kojom prigodom.