ANAL I SKRIPTE

Piše: Radoja Racanović

Zahvaljujući nedavnoj objavi na blogu „Deseta umjetnost - enigmatika“, šira enigmatska javnost je upoznata sa člankom Krste Ivanova „ARAL i ANAL“, objavljenim u 66. broju „Vesnika“ EK „Nova zagonetka“ (maj 2021). Taj članak je napisan kao reagovanje na tvrdnje „da u našim enigmatskim radovima koristimo neispravne reči, koje skoro da su se odomaćile“, i kao pokušaj da se ta dilema razriješi u odnosu na dvije navedene u naslovu. Iako nije decidirano navedeno, u članku provijava stav da su Aral i anal doista neispravne riječi. Uslijedio je oprečan, rekao bih „jedan ali vrijedan“, komentar Mladena Markovića, u kom je razložno i argumentovano ustvrdio kako ne postoje opravdani razlozi da se pomenuti pojmovi i dalje ne koriste u enigmatskim radovima sa ustaljenim opisima. Nedjeljko Nedić se, čini mi se, složio sa njim napisavši da su to za njega „enigmatizmi, odnosno riječi koje su se, iako ne postoje u ovim značenjima, ustalile u zagonetaštvu. Obje zvuče posve uobičajeno.“   

O Aralu se nema šta dodati na ono što je napisano u Mladenovom komentaru, ali postoji potreba da se priča o analu malo proširi zbog specifičnosti problematike. U stvari, da se poveže sa pričom o skriptima i skriptama i lingvističkim raspravama na tu temu, koje traju godinama. Odmah treba reći da se radi o potpuno identičnom problemu i da će se konačan lingvistički sud o skriptama, kakav god da bude, odnostiti i na anale. S tim što se anal, najvjerovatnije, neće posebno apostrofirati jer on, u suštini, jeste enigmatizam. Objektivno govoreći, obični govornici nemaju potrebe da ga koriste čak ni u množini, osim u sklopu fraze „ući u (ovo je za) anale“. Za razliku od te, skripte su riječ koja je u masovnoj upotrebi, barem kod bivših i sadašnjih a, po svemu sudeći, biće i kod budućih studenata.    

Riječi anal i skripte, nažalost i mnoge druge, pripadaju grupi riječi na koje se odnosi noviji lingvistički izraz „vještački proizvedene greške“. To su, kako piše lingvista Boban Arsenijević, „greške koje to ni po čemu nisu. Jezički izrazi koji su legitimni članovi jezičkog sistema, ali ih je neko proglasio greškama. Obično ih proglašavaju greškama ljudi koji se jezikom bave bez dobrog lingvističkog obrazovanja, i koji neku svoju jednostavnu logiku pokušavaju da nametnu daleko složenijim lingvističkim pojavama. Tamo gde se jezička stvarnost ne uklopi u njihove uske okvire pojednostavljene jezičke, ili češće nejezičke logike, oni prepoznaju grešku.“

Za ovo što nas interesuje, dobro je znati da većina riječi dospjelih iz stranih u naš jezik prolazi kroz tzv. proces adaptacije. Taj proces može biti prost, ali i dosta komplikovan. Vrlo je bitno naglasiti da imenske riječi ne moraju u našem jeziku zadržati rod i broj koji imaju u jeziku iz kojeg su preuzete. One ih najčešće zadržavaju, ali to nije pravilo. Pošto, koliko znam, ne postoji sistematičan popis takvih riječi, nasumice ću navesti dvadesetak pozajmljenica kod kojih je došlo do izmjene broja u odnosu na jezik iz koga potiču.

Tako se npr. riječi iz klasičnih jezika agenda, delicija, periodika i relikvija u njima javljaju samo u množini, a virus samo u jednini. Čips, keks, kornfleks, šorc, notes, pomfrit, toalet i varijete su lekseme preuzete iz stranih jezika u množinskom obliku, a koje su u srpskom dobile oblik jednine. Agrumi, bahanalije i bisage u matičnom jeziku imaju oba roda, a u našem samo jedan. Kamikaze i karaoke su kod nas množina, preuzeta iz japanskog - jezika koji uopšte ne poznaje kategoriju množine. Najzanimljivija je, svakako, imenica pantalone. To je francuska riječ koja u tom jeziku ima samo jedninu (muškog roda), a kod nas je to pluralija tantum (ženskog roda). Sasvim opravdano, jer su i riječi koje ona zamjenjuje (hlače, čakšire, gaće) takođe pluralija tantum. Isto je sa analom. Riječi koje ta leksema zamjenjuje u našem jeziku (godišnjak, ljetopis) imaju i jedninu i množinu, pa je sasvim logično i očekivano da na isti način i nju doživljavamo.      

U zaključku moram reći da nema ozbiljnog lingvističkog priručnika i teksta koji se bavi pitanjem pluralnosti, a da se ne bavi imenicom skripta. Sve je glasniji zahtjev lingvista da norma dozvoli upotrebu riječi skripta kao imenice ženskog roda jednine. Pitanje je dana kada će se to dogoditi. Ovaj zahtjev lingvista mora da prati i „zahtjev“ nas enigmata da se „dozvoli“ upotreba riječi anal u obliku jednine. Tako što ćemo tu riječ i dalje uvrštavati u svoje radove. Pozivajući se na izvore na koje smo se i dosad pozivali. I na zdravu pamet, naravno!  

TEKST NA KOJI SE POZIVA RADOJA RACANOVIĆ MOŽETE POGLEDATI OVDE.