ACTA AENIGMATICA (219)

Prvi ugovor za tisak knjige

Piše: Stjepan Horvat

Nakon godinu dana postojanja i uspješnog rada, Enigmatsko udruženje Bjelovar godine 1969. godine došlo je u situaciju da pokrene izdavanje knjiga posvećenih zagonetkama i zagonetaštvu uopće. Do 1969. godine izdano je pet knjiga, uglavnom tumača zagonetaka, čiji su autori bili Mavro Špicer (Leksikon za sastavljače i odgonetače zagonetaka s uvodom, tumačem i primjerima, 1930.), Vladimir Vrđuka (Priručnik za sastavljanje i rješavanje zagonetaka sa uputom i leksikonom, 1933.), Josip Budisavljević (Tumač zagonetaka, 1933.), Šime Fučić (Zagonetke za mlađe, 1936.) i Zvonimir Crnković (Tumač zagonetaka, 1941.), ali to je sve bilo prije Drugog svjetskog rata. Poslije rata 1957. godine Marijan Jurčec je izdao knjižicu Male križaljke, a 1969. godine objavljena je knjižica zagonetaka Zlatana Čopa Izabrane zagonetke.

Po uzoru na neke inozemne enigmatske knjige tog vremena, razgovaralo se o izdavanju nekih specijaliziranih knjiga, kao što su tumač zagonetaka, leksikoni za rješavače zagonetaka, upute o sastavljanju pojedinih zagonetaka, antologije i zbirke zagonetaka i sl. U to vrijeme bilo je dosta problema oko moguće djelatnosti izdavanja enigmatskih knjiga, koji su se prije svega manifestirali u tome da nije bilo autora, a time ni rukopisa za knjige. Problem su bila i nedostatna financijska sredstva (tisak je bio vrlo velik trošak), nepoznavanje mogućeg tržišta za plasman knjiga, kao i nedovoljno uredničkih znanja za pripreme rukopisa i sl. Sve je kretalo od početka, a snalazilo se kako se moglo u tim prilikama.

Slavko Peleh je ponudio da pripremi priručnik o sastavljanju križaljaka, što se činilo kao hvale vrijedna ideja, jer izdavanjem lista Čvor i kasnije drugih izdanja Enigmatskog udruženja Bjelovar pokrenuta je lavina mladih neiskusnih suradnika kojima je svaka uputa i prijenos iskustva u sastavljanju zagonetaka dobro dolazila. Tako smo odlučili da pokrenemo izdavanje Zagonetačke biblioteke Sibila, a prva knjiga u njoj bit će Kako sastaviti dobru križaljku. Odmah je donesena odluka da druga knjiga bude neka vrsta leksikona za rješavače, koju smo nazvali Priručnik za odgonetače (Stjepan Horvat, 1970.).

Kako su poslovi oko izdavanja knjiga svima nama okupljenim oko EUB bili novi i nepoznati, paralelno s pripremom rukopisa bavili smo se i stvarima vezanim za autorstvo, autorska prava i honorare, plasman u knjižare i sl. Poneseni velikim entuzijazmom i početnim uspjesima na izdavačkom planu časopisa, držalo se da će se među članstvom i enigmatskim rješavačima naći veći broj mogućih kupaca stručne zagonetačke literature, pa su predviđene visoke naklade knjiga. Zato je prva knjiga u izdanju EUB tiskana u – dvije tisuće primjeraka. Prije izdavanja s autorom je zaključen Izdavački ugovor, u kojemu je određen autorski honorar i način njegove isplate. Autorski honorar je utvrđen u fiksnom iznosu i isplaćivan u ratama. Kasnije, kada se shvatilo da izdavanje knjiga nije baš komercijalna djelatnost, autorski honorar se isplaćivao kao postotak od prodajne cijene za prodane knjige, što je obračunavano jednom godišnje po izvršenoj inventuri knjiga u skladištu.

Knjiga Kako sastaviti dobru križaljku izašla je početkom 1970. godine i te godine prodano je nešto više od dvije stotine primjeraka. Prodavala se još sljedećih deset godina, a jedan dio je i podijeljen kao nagrade za odgonetače u izdanjima Zagonetačkog društva Čvor. Slavko Peleh je govorio da će pripremiti drugo izdanje zasnovano na novim iskustvima u sastavljanju križaljaka, no do toga nije nikada došlo.