ACTA AENIGMATICA (228)

Pelehovo pismo Ferdi Pavešiću

Piše: Stjepan Horvat

Poznato je da je Slavko Peleh bio u pisanom kontaktu s brojnim domaćim i svjetskim autorima zagonetaka i zagonetačkih knjiga. U EUB-u je pronašao sigurne pratioce i dobivao je, u to vrijeme, maksimalno moguću potporu. Iako je većinu svojih pisama čuvao u kopijama, moram konstatirati da u onom dijelu ostavštine što sam je uspio dobiti nakon njegove smrti nema baš previše takvih dokumenata.

Nakon osnivanja EUB u svibnju 1968. godine i objave kratkih informaciju o tome, među prvima se javio Ferdo Pavešić i podržao naša nastojanja. Ferdo je bio taj koji me uputio na Slavka Peleha i preko kojeg smo dobili i prve klišeje likova križaljaka koje smo koristili u Čvoru. Ferdo Pavešić je u to vrijeme poznato zagonetačko ime i nama je njegova potpora puno značila, no ponekad smo znali povrijediti taštinu takvih suradnika, posebno ako nismo objavili, po njima, vrhunske zagonetke. Često nisu vodili računa o našim mogućnostima, željama čitatelja i drugim okolnostima koje su ograničavale objavu, ali eto sve je ispadalo na to kako se ljutimo, imamo nešto protiv, ne shvaćamo i sl.

I Slavko Peleh je bio u stalnom kontaktu s Ferdinandom Pavešićem iz Sarajeva i pokušavao je obrazložiti takve naše postupke, pa i zatražiti odgovore na neka druga pitanja koja su dolazila na red koliko se širilo opće znanje o zagonetkama, posebice njihovoj povijesti.

Donosim pretisak jednog takvog pisma koje je nastalo u vrijeme pripreme knjižice Kako sastaviti dobru križaljku i početnih istraživanja na povijesti križaljke u bivšoj državi. Stoga je iz pisma zanimljiva Slavkova konstatacija:

Ovi prilozi su mi pomogli, da uđem na nova vrata, dosad nepoznata, historiografije križaljke ne samo u nas, nego i u svijetu (…, op.) Sve ono što se dosad u nas zna o povijesti križaljke jest, ne smijem reći ništa, ali u usporedbi s onim što sam pronašao – daleko od istine.

Već tada je Peleh upozorio na jedan problem koji je i danas aktualan, a to je taj da često autori ne znaju kada i gdje su točno objavljivali, pa često navode i podatke koje je nemoguće provjeriti i potvrditi. Danas pogotovo što već imamo desetke bibliografija časopisa sa zagonetkama s popisima svih autora, no ostaje problem nepotpisanih autora ili deseci nepoznatih potpisa u vidu inicijala, kratica, pseudonima i dr. Tako je i u ovom pismu upravo to upozorio Edi Panas:

U ilustriranom prijeratnom tjedniku pronašao sam masu zagonetača, od I. Habekovića do današnjih Čopa i Kancelarića, no vaših radova tamo nema, jedino, ako niste potpisivani drugim imenom ili nekim pseudonimom.