ACTA AENIGMATICA (235)

Neke "Čvorove" nagrade (2)

Piše: Stjepan Horvat

Nakon objave Bibliografije enigmatike Slavka Peleha 1978. godine počelo se razmišljati o pokretanju još jedne zagonetačke nagrade i to – međunarodne. Razlog tomu je bio što je u svojim enigmatskim bibliografskim istraživanjima Slavko uspostavio brojne kontakte s enigmatskim bibliografima drugih država (Češka, Francuska, Italija, Poljska, Portugal, Rumunjska), koji su već ranije odradili sličan posao bibliografiranja zagonetačkog stvaralaštva u svojim zemljama. Na njegov prijedlog Predsjedništvo EU Čvora donijelo je zaključak o novoj zagonetačkoj nagradi pod nazivom MEN Bibliograf (Međunarodna enigmatska nagrada Bibliograf). Nagrada je bio primjerak Bibliografije enigmatike, u kojem je napisana posveta na engleskom i hrvatskom jeziku s obrazloženjem zašto se nagrada dodjeljuje.

Prva nagrada MEN Bibliograf za 1979. godinu dodijeljena je poljskom enigmatskom povjesničaru Krzysztofu Oleszczyku. Sljedeće godine nagradu je dobio američki autor zagonetaka, bibliograf i povjesničar Will Shortz, a 1981. godine nagradu su podijelila dvojica rumunjskih bibliografa i zagonetačkih autora – dr. Nicolae Andrei i ing. Virgil Lazarescu. I sam Peleh je dobio ovu nagradu 1982. godine. Potom 1983. godine nagrada je otišla u Estoniju njihovom autoru Ennu Limbergu, dok je Čeh Milan Hromnik nagrađen 1984. godine. Posljednji dobnik MEN Bibliografa za 1987. godinu bio je poljski urednik, autor i pisac Roman Nowoszewski.

Inicijativom za okupljanje urednika zagonetačkih listova, u suradnji s mađarskim Fülesom, prvi Međunarodni susret zagonetačkih urednika (MSZU) održan je u Budimpešti od 16. do 18. studenog 1974. godine. Susret je okupio predstavnike listova iz zemalja istočne Europe i Čvora (tada za njih „kapitalističke Jugoslavije“). U početku je to bila prilika za upoznavanje sa stanjem u zagonetaštvu zemalja sudionica, početak suradnje među uredništvima i pokušaj zajedničkog osmišljavanja akcija interesantnih za čitaoce tih listova. Na petom takvom druženju u tadašnjoj DDR (Berlin, 10.-13. prosinac 1979.) donijet je i zaključak da svaka redakcija predloži jednog svog autora za dodjelu nagrade nazvane Zlatno pero. Već iduće godine na 6. MSZU u poljskom Tarnówu prvo Zlatno pero dodijeljeno je Stjepanu Horvatu. Iduće godine dobio ga je Slavko Peleh, a 1983. Boris Antonić.

Enigmatsko udruženje Čvor nastojalo je motivirati i druge tadašnje jugoslavenske redakcije enigmatskih listova da se uključe u rad MSZU, ali to baš u početku nije imalo odaziva (vjerojatno je razlog tomu što je bila dužnost svakog sudionika ovih susreta da jednom bude organizator takvog druženja!). Tek od 1983. godine uključila se i gornjomilanovačka Eureka, pa su od sljedeće godine po dvije nagrade Zlatno pero išle put Jugoslavije. Na žalost, nemam pobilježene sve dobitnike no od 1984. do 1988. Zlatno pero dobili su Željko Jandragić, Boško Petrović, Franjo Tušek, Mihajlo Reljić, Dinko Knežević i Miroslav Cvetković.

U prilogu su faksimili radnog prijedloga Pravilnika MEN Bibliograf usvojenog na skupštini EU Čvora 1980. godine i diploma Zlatno pero dodijeljena Miroslavu Cvetkoviću iz Niša na 13. Međunarodnom susretu zagonetačkih urednika, održanom u organizaciji istočnonjemačke redakcije Troll u Berlinu od 10. do 14. listopada 1988. godine.