Neću se baš složiti sa tim. U italijanskom jeziku slovo "Z" se nikad ne čita kao "Z" nego kao "C" ili "DZ". Nula se piše ZERO, ali se čita DZERO. Evo sa interneta:
Suglasnik z
I ovaj suglasnik se izgovara na dva načina: bezvučno, kao srpsko c, ili zvučno, kao dz. Za taj izgovor gotovo da nema praktičnih pravila, te primere treba učiti mehanički i postepeno.
bezvučno z = [c] zvučno z = [dz]
stanza zucchero zona zero ragazzo ragazza azzurro mezzo
Suglasnik z se nikada ne čita kao srpsko z.
U makedonskom jeziku, za razliku od srpskog postoji to slovo DZ (ćirilično se piše S) - Дино Ѕоф, Валтер Ѕенга, Монтеѕемоло, Аѕури, три : нула = тре : ѕеро итд. Ово како је написано, тако се изговара на италијанском језику.
To je kao da kod etimološkog rebusa ideš secirati kako se izgovara. Jedino si u pravu, ako si mislio da u postavci treba pisati talijanski, a ne italijanski. To da.
Moja primedba nema veze sa time da li se kaže talijanski ili italijanski, nego KAKO SE ČITA (kako se izgovara) zadata reč na italijanskom. Da, piše se zero, ali na italijanskom se čita (izgovara) dzero, kao što se piše quattro i cinque, a čita se (kaže se) kuatro i činkve.
U zadatom indirektu je upravo naznačeno da nulu trebamo uzeti italijanski, a ne srpski.
Jer, ako bi indirekt glasio na primer: Adriano na italijanskom je ... (Celentano ili Ćelentano) - kako se piše ili kako se čita (izgovara)?
Izgleda da Nikola ne rješava zagonetke vać nas sve podučava stranim jezicima. Kako bi onda u postavci bilo ono "je" koje ide uz "zero"? Ovo je retoričko pitanje.
Bravo Dejane! Upravo si potvrdio moje tvrdnje da je bitno KAKO SE KAŽE na italijanskom, a ne kako se piše. Piše se Pacino i Celentano, ali KAŽE SE Paćino i Ćelentano. (A propo - na srpskom se KAŽE kao i na italijanskom Paćino i Ćelentano, na makedonskom je Pačino i Čelentano). Dakle na italijanskom se piše "zero", KAŽE SE dzero. Koliko puta si u životu čuo pitanje: kako se na nekom jeziku KAŽE to i to, koliko puta si ti mene pitao kako se na makedonskom KAŽE to i to, nikad nisi pitao kako se na nekom jeziku PIŠE to i to, kako se na makedonskom PIŠE to i to. Seti se da sam pre nekoliko godina na ovom blogu napisao tekst koji je imao naslov DZUNICA (ćirilično makedonski ЅУНИЦА), upravo ono italijansko DZ. I ovaj indirekt glasi: Nula na italijanskom JE DZERO, jer smisao teksta je kako se na italijaskom KAŽE reč koja je na našem jeziku "nula" i data je u postavci zadatka.
I nije važno je li pitanje retoričko ili semantičko ili kako god. I ne podučavam nikoga stranim jezicima, delim svoje znanje i saznanje onamo gde se spaja više jezika u kombinaciji sa našim jezicima.
Gledajući internet zaključujem da je indirekt na crnogorskom jeziku :) Evo potrvrde: – Zagovornici posebnog crnogorskog jezika imaju vrlo malo prostora za "različitost", pa su oni otišli natrag u historiju i nekom vrstom "folklorizacije" uneli u njega stare dijalekte i regionalna obeležja. Predlagali su da se neki morfološki oblici, padeži kao i izvorni arhaizmi ustoliče u standardnom jeziku, što konkretno znači da su u jezik pokušali da unesu potpuno nove glasove, kao na primer jedan glasovno specifični "ž" ("žjenica" oka umesto "zjenica"), odnosno "šj" ("šjekira" umesto "sjekira") i "dz" ("jedzero" umesto "jezero"). Ta vrsta orijentacije lingvistički je pogrešna i nije vredna pažnje jer se radi o dijalektizmima ili dijalektalnom izgovoru pojedinih reči. Ovaj "dz" (u Vojvodini u govornoj komunikaciji na primer postoji u narodu izraz "dzevdzek" – šaljivčina) – možete čuti, ali kako ćete ga napisati? Ako Crna Gora želi imati moderan standardni jezik, onda nije dobro da se vraća u prošlost i u folklor. Na kraju ove diskusije važno je reći da je naziv jezika jedno a lingvistička supstanca – nešto sasvim drugo.
JEZERO (je zero)
ОдговориИзбришиNeću se baš složiti sa tim. U italijanskom jeziku slovo "Z" se nikad ne čita kao "Z" nego kao "C" ili "DZ". Nula se piše ZERO, ali se čita DZERO. Evo sa interneta:
ОдговориИзбришиSuglasnik z
I ovaj suglasnik se izgovara na dva načina: bezvučno, kao srpsko c, ili zvučno, kao dz. Za taj izgovor gotovo da nema praktičnih pravila, te primere treba učiti mehanički i postepeno.
bezvučno z = [c] zvučno z = [dz]
stanza zucchero zona zero
ragazzo ragazza azzurro mezzo
Suglasnik z se nikada ne čita kao srpsko z.
U makedonskom jeziku, za razliku od srpskog postoji to slovo DZ (ćirilično se piše S) - Дино Ѕоф, Валтер Ѕенга, Монтеѕемоло, Аѕури, три : нула = тре : ѕеро итд. Ово како је написано, тако се изговара на италијанском језику.
N. Petkovski
Pa piše se zero.
ОдговориИзбришиTo je kao da kod etimološkog rebusa ideš secirati kako se izgovara. Jedino si u pravu, ako si mislio da u postavci treba pisati talijanski, a ne italijanski. To da.
ОдговориИзбришиTrebalo je pisati onako kako piše. Indirektu ništa ne fali, osim što je prelagan za moj uus, ali mora biti i takvi zadataka.
ИзбришиHvala, Slavko!
ИзбришиMoja primedba nema veze sa time da li se kaže talijanski ili italijanski, nego KAKO SE ČITA (kako se izgovara) zadata reč na italijanskom. Da, piše se zero, ali na italijanskom se čita (izgovara) dzero, kao što se piše quattro i cinque, a čita se (kaže se) kuatro i činkve.
ОдговориИзбришиU zadatom indirektu je upravo naznačeno da nulu trebamo uzeti italijanski, a ne srpski.
Jer, ako bi indirekt glasio na primer: Adriano na italijanskom je ... (Celentano ili Ćelentano) - kako se piše ili kako se čita (izgovara)?
N. Petkovski
Jok, Nikola, kao što smo ustanovili da je Al Pačino, tako je i ovaj Adrijano Čelentano.
ОдговориИзбришиIzgleda da Nikola ne rješava zagonetke vać nas sve podučava stranim jezicima. Kako bi onda u postavci bilo ono "je" koje ide uz "zero"? Ovo je retoričko pitanje.
ОдговориИзбришиBravo Dejane! Upravo si potvrdio moje tvrdnje da je bitno KAKO SE KAŽE na italijanskom, a ne kako se piše. Piše se Pacino i Celentano, ali KAŽE SE Paćino i Ćelentano. (A propo - na srpskom se KAŽE kao i na italijanskom Paćino i Ćelentano, na makedonskom je Pačino i Čelentano). Dakle na italijanskom se piše "zero", KAŽE SE dzero. Koliko puta si u životu čuo pitanje: kako se na nekom jeziku KAŽE to i to, koliko puta si ti mene pitao kako se na makedonskom KAŽE to i to, nikad nisi pitao kako se na nekom jeziku PIŠE to i to, kako se na makedonskom PIŠE to i to. Seti se da sam pre nekoliko godina na ovom blogu napisao tekst koji je imao naslov DZUNICA (ćirilično makedonski ЅУНИЦА), upravo ono italijansko DZ.
ОдговориИзбришиI ovaj indirekt glasi: Nula na italijanskom JE DZERO, jer smisao teksta je kako se na italijaskom KAŽE reč koja je na našem jeziku "nula" i data je u postavci zadatka.
I nije važno je li pitanje retoričko ili semantičko ili kako god. I ne podučavam nikoga stranim jezicima, delim svoje znanje i saznanje onamo gde se spaja više jezika u kombinaciji sa našim jezicima.
N. Petkovski
Gledajući internet zaključujem da je indirekt na crnogorskom jeziku :)
ОдговориИзбришиEvo potrvrde:
– Zagovornici posebnog crnogorskog jezika imaju vrlo malo prostora za "različitost", pa su oni otišli natrag u historiju i nekom vrstom "folklorizacije" uneli u njega stare dijalekte i regionalna obeležja. Predlagali su da se neki morfološki oblici, padeži kao i izvorni arhaizmi ustoliče u standardnom jeziku, što konkretno znači da su u jezik pokušali da unesu potpuno nove glasove, kao na primer jedan glasovno specifični "ž" ("žjenica" oka umesto "zjenica"), odnosno "šj" ("šjekira" umesto "sjekira") i "dz" ("jedzero" umesto "jezero"). Ta vrsta orijentacije lingvistički je pogrešna i nije vredna pažnje jer se radi o dijalektizmima ili dijalektalnom izgovoru pojedinih reči. Ovaj "dz" (u Vojvodini u govornoj komunikaciji na primer postoji u narodu izraz "dzevdzek" – šaljivčina) – možete čuti, ali kako ćete ga napisati? Ako Crna Gora želi imati moderan standardni jezik, onda nije dobro da se vraća u prošlost i u folklor. Na kraju ove diskusije važno je reći da je naziv jezika jedno a lingvistička supstanca – nešto sasvim drugo.