Pesma Vladislava Petkovića Disa.
Kad sklopim oči – i to jednom biće –
Nestaće svesti gde su moje bile
Ideje, misli; i pokrov od svile,
Poklopac, zemlja telo moje skriće.
Videti neću zoru kada sviće,
Molitvu, suze onih koji cvile,
Ni vlagu, crve što po meni mile,
U oblik idu čas dublje, čas pliće.
Sve mi se čini da pre nego veo
Na misli, snove i ideje siđe,
U svesti ona javiće se tada.
Bojim se da će lica izraz ceo
Odati lik joj svetu, kad mi priđe,
I ime koje ne rekoh nikada.
Подсети ме на један мој необјављени квадрат 7х7:
ОдговориИзбришиС П А С Е Њ Е
П О Л И Т Е Н
А Л К М Е Н А
С И М А Р О Н
Е Т Е Р Н И Т
Њ Е Н О:И М Е
Е Н А Н Т Е М.