понедељак, 18. јул 2022.

ACTA AENIGMATICA (224)

O počecima kategoriziranja zagonetača

Piše: Stjepan Horvat

U pozivu za sudjelovanje na prvom druženju zagonetača u Vinkovcima 14. rujna 1969. godine, u okviru Dana zagonetača u programu je bio predviđen i prvi stručni sastanak s raspravama o nekim temama vezanim uz enigmatiku. Tom prigodom sam pisao:

Stručni sastanak zagonetača zamišljen je kao mali „simpozij“ o našem zagonetaštvu. Za taj dio Dana zagonetača priredili smo već referate o historijatu križaljkaštva u našoj zemlji, o kvadratima i stihovanim zagonetkama, a planira se i niz drugih aktualnih tema, o kojima se vode razgovori s našim zagonetačkim stručnjacima. Svaki zagonetač može sudjelovati u radu ovog stručnog sastanka i svojim prijedlozima, mišljenjima i diskusijom pridonijeti jasnom određenju terminologije i historijata našeg zagonetaštva.

Jedan od voditelja ovog sastanka bio je i Slavko Peleh, koji je i sam sudjelovao u raspravi na nekoliko tema. Ovom prigodom donosim njegov zapis o zamišljenoj kategorizaciji zagonetača, nadajući se da će u njemu zagonetački povjesničari naći i niz zanimljivih podataka vezanih za enigmatiku, posebno o tomu kako se razvijala ideja o kategorizaciji autora zagonetaka.

U Vinkovcima su javno proglašeni prvi zagonetački velemajstori: Boris Antonić (Osijek), Vladimir Bostjančić (Zenica), Ivica Mlađenović (Tuzla), Zvonimir Turek (Koprivnica) i Božidar Vranicki (Split). Za prvog Čvorovog doajena zagonetaštva proglašen je zagonetački veteran Zlatan Čop (Zagreb).



9 коментара:

Slavko Bovan је рекао...

Imam osjećaj da je neko od nas trojice (Štef, Jovan ili VAJVJEROVATNIJE JA) malo pobrkao priloge, pa uz tekst nije prikačen odgovarajući prilog. Provjera je u toku.

Slavko Bovan је рекао...

Bilo bi interesantno saznati da li je u to doba bilo reakcija tipa "Zašto je taj i taj na spisku, a nije taj i taj"?!

Hajro је рекао...

Nasmijah se Slavko, zašto bi pitanja bila samo vezana za neku osobu, zašto ne bi bilo reakcija na pravila, logiku, proceduru ... Šalu na stranu, počesto je u bliskoj prošlosti bilo zanimljivo pomisliti kako bi izgledalo blogiranje i komentiranje da smo sve to imali u vrijeme kad su brojevi enigmata, prodanih primjeraka, klubova... bili bitno veći.

Srdačan pozdrav, vidim vruće i kod vas :)

Slavko Bovan је рекао...

Hajro, iako je moje pitanje drugačije formuslicano, u suštini je isto kao tvoje.
Prečesto smo svjedočili sitacijama iz MOG pitanja. Baš, prečesto.

Jeste vruće, a prognoze govore da će biti još toplije. Planiram nekoliko dana odmora u još toplijim krajevima.

Neki Tip је рекао...

Možda je bilo, ali nije bilo današnjih oblika komunikacije među društvima, zagonetačima i redakcijama.
Ako ti nešto nije bilo pravo, mogao si samo napisati pismo, dopisnicu ili razglednicu i to poslati nekome. No onda nije bilo javno dostupnih adresa zagonetača (zato smo i tiskali Adresar zagonetača EUB i kasnije Jugoslavije). Telefon nije bio svakome kod kuće dostupan, a moram priznati, nismo se ni osobno poznavali ... da, bila su to neka druga vremena u kojima se drugačije živjelo ... tko ne misli da je sva ova tehnologija danas uništila ono što je nekada bilo na radost i veselje?

Hajro је рекао...

Slavko, naravno da si mislio isto... jednako i meni u sličnim situacijama prva pomisao bude vezana za osobe, ljudski je to. Posve je drugačija pozicija urednika, domaćina, a i komentatora, zašto ne... valja odlučiti koliko se rezultata tog prvoloptaškog, opuštenog pristupa može pripustiti u javnost. Oprosti mi, teretno je ovo na ovu vrućinu.

Štef, ti sigurno možeš porediti vremena, onda si bio super aktivan i tehnički i drugačije napredan, sada si i aktivan i tehnički držiš korak. Pominjana su ta poređenja vremena..., meni je zanimljivo porediti enigmatske radove, naravno najviše križaljke, alatke i kriterije. U svemu treba najprije definirati šta je napredak, od ljudskih odnosa, ekonomije i sl, do naših kockica.



Neki Tip је рекао...

Dragi Hajro, dalo bi se o tomu mnogo pisati ali čemu to. Današnja mladež ne zna što je to olovni slog, klišej, reprofotografija, fotolit i stotine takvih stvari koji su doslovno nestali, recimo danas s InDesignom a da ne govorim o Photoshopu (one druge programčiće s kojima se raja služi neću i da spominjem).
No postavimo se ovako: kako je netko u ono vrijememogao sastaviti dobru križaljku po današnjim kriterijima uz jednu enciklopediju (šest tomova), dva rječnika stranih riječi, nekoliko leksikona iz vremena prije II. svjetskog rata - Minerva i Sveznanje, bez baza podataka dostupnim jednim upisom i klikom, kada si morao prelistati stotine stranica da bih pronašao jednu riječ ... I kad se radi o križaljkama, je li današnji hiperautori (ne superautori) baš sve sami pišu iz glave, uz olovku i gumicu... e tu su te razlike koje su vidljive u enigmatici od prije pedeset, triideset ili u sadašnje vrijeme ...
Pa danas se ni premetaljke ne sastavljaju bez pomoći računalnih programa ...
Ipak, isprika onim stvarnim zaljubljenicima kojima je to hobi, zadovoljstvo, ljubav a ne trka kod nas za kunama, dinarima a uskoro za eurima ...
I ima još toga, ali ne bih o tome ... generacija koju smo ogojili sedamdesetih godina prošlog stoljeća je na zalasku, svake godine sve nas je manje, a mladi se mogu na prste nabrojiti, a oni misle da od njih počinje enigmatika ...

Belirac је рекао...

Slavkov osjećaj ga je prevario: na blogu su uz ovaj članak objavljeni predviđeni prilozi, kao što i stoji u tekstu: "Jedan od voditelja ovog sastanka bio je i Slavko Peleh, koji je i sam sudjelovao u raspravi na nekoliko tema. Ovom prigodom donosim njegov zapis o zamišljenoj kategorizaciji zagonetača, ..."

Hajro је рекао...

Dragi moj Štef, nisi li uvijek govorio kako treba pisati i publicirati. Porediti vremena, tehnologiju, praksu… nije nezanimljiva tema, naprotiv. Još zanimljivije i izazovnije bi bilo pisati sa željom i planom da nas ta poređenja i promišljanja približe kompleksnijem razumijevanju suštine našeg lijepog hobija. Osim sveprisutnog pojma napredak iliti progres (od koga nas sve češće boli i glava i duša) valjalo bi, u našoj priči, definirati i u vremenski, prostorni, kulturni… kontekst smjestiti, pojmove autorstvo, kreativnost, tehničku i umjetničku komponentu…, pa sve do statusa, uloge i budućnosti enigmatike. Kategorizacija zagonetača je dobar primjer. Analizirajući ovu vrijednu inicijativu i praksu kroz decenije, rezultate, budućnost… morali bi dirnuti mnoga suštinska pitanja.

Svako pominjanje “onda/sada” na našim prostorima odmah zamiriši na sukob generacija, svakovrsna neslaganja i sl. U enigmatskom kontekstu teško da može biti sukoba generacija ne samo zbog brojnog stanja koje pominješ već, mnogo više, zbog totalne šutnje.

U našem progresu smo napredovali do totalnog odsustva želje za analizom, razmjenom mišljenja, produktivnom diskusijom. Tehnologija, ekonomija i promjene u društvu i svakodnevici su mijenjale i enigmate i enigmatiku, ali, htjeli mi to priznati ili ne, najvažniji faktor smo uvijek mi sami. Enigmati su zaslužni i za dobro i ono drugo u našoj enigmatici. Evo i konkretnije – nije bilo moguće održati visoke tiraže, boriti se protiv ekonomskih faktora, navale drugačijih oblika zabave, medija, telefona, interneta…, no možda (ja vjerujem sigurno) smo mogli održati i unaprijediti ozbiljnost, hobističko zajedništvo, prilagoditi se novim tehnologijama (mnogo je pozitivnog u njima) i pokušati povećati šanse za dostojno valoriziranu prošlost, a i svjetliju budućnost onog do čega nam je stalo.