среда, 27. март 2013.
REČ PO RIJEČ (95)
CIGANSKO PERJE
- da veže peščane dine,
- da pospeši medonosnu floru.
List je samo po formi sličan listu divljeg duvana, ali je mesnat i u sebi sadrži lepljivu belu tečnost.
Naziv svilenica dolazi sigurno otuda što joj je seme snabdeveno svilenakstom materijom sličnoj pamuku.
Naziv cigansko perje dolazi otuda što su nekada Romi koristili tu svilenkastu materiju za jastuke.
Korenov sistem je jako dubok, od lokalnog šumara sam do 6 m dubine.
Cigansko perje, svilenica
ili divlji duvan (lat. Asclepias syriaca), višegodišnja je vrsta biljaka iz
familije Apocynaceae. Areal rasprostranjenja obuhvata Severnu Ameriku, ali je
postala široko rasprostranjena u Panoniji, ima je i u južnoj Evropi i u Rusiji.U Panoniji je ima najviše na severu Bačke, u južnoj Mađarskoj i u Gornjem
Podunavlju.
U Panoniju je svilenica stigla planski, ciljano i to sa dvostrukim ciljem:
U Panoniju je svilenica stigla planski, ciljano i to sa dvostrukim ciljem:
- da veže peščane dine,
- da pospeši medonosnu floru.
List je samo po formi sličan listu divljeg duvana, ali je mesnat i u sebi sadrži lepljivu belu tečnost.
Naziv svilenica dolazi sigurno otuda što joj je seme snabdeveno svilenakstom materijom sličnoj pamuku.
Naziv cigansko perje dolazi otuda što su nekada Romi koristili tu svilenkastu materiju za jastuke.
Korenov sistem je jako dubok, od lokalnog šumara sam do 6 m dubine.
уторак, 26. март 2013.
REČ PO RIJEČ (94)
HADRIJANOV ZID
Naziv za oko 120 km dug rimski zid koji je delio Britansko ostrvo. Građen je deset godina , od 122.-132. god., za vreme vladavine cara Hadrijana, a štitio je rimsku Englesku od napadaja varvara sa severa iz Albe (staro galsko ime za Škotsku). Dugo je označavao severnu granicu Rimskog Carstva. Izgrađen je od kamenih blokova, a imao je širinu od 2,4 do 3 m i visinu od 3,6 do 4,8 m.
Imao je 14 tvrđava i preko 80 tornjeva, na ključnim mjestima, u kojima su se nalazile vojne osmatračnice, te jarak 10 metara severno od zida i vojni drum celom dužinom zida s južne strane. Iako se često smatra granicom između Škotske i Engleske, što jednim delom i jeste, stvarna granica je većinom malo severnije od ovog zida. Godine 1987., upisan je na UNESCO-v popis mesta svetske baštine.UNESCO ga je opisao kao "najvažniji rimski spomenik u Britaniji".
Naziv za oko 120 km dug rimski zid koji je delio Britansko ostrvo. Građen je deset godina , od 122.-132. god., za vreme vladavine cara Hadrijana, a štitio je rimsku Englesku od napadaja varvara sa severa iz Albe (staro galsko ime za Škotsku). Dugo je označavao severnu granicu Rimskog Carstva. Izgrađen je od kamenih blokova, a imao je širinu od 2,4 do 3 m i visinu od 3,6 do 4,8 m.
Imao je 14 tvrđava i preko 80 tornjeva, na ključnim mjestima, u kojima su se nalazile vojne osmatračnice, te jarak 10 metara severno od zida i vojni drum celom dužinom zida s južne strane. Iako se često smatra granicom između Škotske i Engleske, što jednim delom i jeste, stvarna granica je većinom malo severnije od ovog zida. Godine 1987., upisan je na UNESCO-v popis mesta svetske baštine.UNESCO ga je opisao kao "najvažniji rimski spomenik u Britaniji".
понедељак, 25. март 2013.
REČ PO RIJEČ (93)
FIBONAČIJEV NIZ
U matematici, Fibonačijev niz je
niz brojeva u kome su prva dva broja 0
i 1, a
svaki sledeći je zbir prethodna dva broja. Dakle, 0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13… Iako
je vekovima ranije proučavan u Indiji, ime je dobio po izvesnom italijanskom
srednjevekovnom matematičaru Fibonačiju
(Leonardo Pisano Bigollo
(1170 – 1250)), koji je ovaj niz predstavio zapadnjačkoj
nauci. Brojevi u nizu su usko povezani sa zlatnim presekom i brojem fi (13/8 =
1,625, 8/5 = 1,6, 5/3 = 1,67…).
Ovaj niz je veoma važan za
matematiku i danas ima praktičnu primenu u informatici (konkretno u tehnikama
pretraživanja i organizovanja podataka) ali mnogo zanimljivije je
pojavljivanje u prirodi (i muzici!).
Da mnoge biljke slede
spiralni rast matematičke preciznosti, posebno suncokret ili kaktusi, odavno je
primećeno. Spirale je lako zapaziti. Kaktusova glava je, na primer, puna
ispupčenja a svako ispupčenje ima vrh, čičak. Kod nekih kaktusa se može,
polazeći od centra, nacrtati spirala koja povezuje vrh svakog ispupčenja sa
sledećim. Tako se mogu dobiti različiti obrasci sa spiralama: sa tri, pet ili
osam spirala.
недеља, 24. март 2013.
NASLOVNI ANAGRAMI
Počela je druga faza žiriranja naslovnih anagrama. U konkurenciji je 235 naslovnjaka, a svi autori (koji imaju makar jedan anagram) treba da odaberu 30, kako bi se formirala lista koju će ocenjivati brojni sudijski žiri. Ako neko od autora nije dobio listu anagrama, neka se odmah javi na dobro poznatu adresu.
REČ PO RIJEČ (92)
UKIJOE
Vodeći umetnički pokret
perioda Edo u Japanu. Slike na staklu bile su prva dela rađena ovim stilom i na
njima su prikazani kvartovi za zabavu.
Ukijoe doživljava procvat u
periodu Edo (1603-1867), kada je Japan, u pravom smislu reči, bio odsečen od
ostatka sveta a japanska kultura se razvijala u hermetički zatvorenom
okruženju. U to doba umetnost radi umetnosti nije imala mnogo značaja u Japanu,
a rastuća metropola - grad Edo ponosio se svojom sopstvenom formom umetnosti -
ukijoe, koja je uglavnom prikazivala scene iz svakodnevnog života običnog
naroda i njihove kulture. Žanr se proširio i stekao široku primenu u drugim
formama štampe, u ilustrovanim knjigama i na slikama.
Pioniri žanra bili su
Hišikava Moronobu (1618-1694) i njegovi sledbenici, čije slike prikazuju žene
koje nisu bile visokog ranga ali ih je krasila izuzetna lepota, kabuki glumce,
detalje folklora, scene iz popularnih romana...
Stranci su u početku cenili
ukijoe manje kao umetnost a više kao rad koji im približava običaje i prirodne
lepote dalekog Japana. Na Svetskoj izložbi u Parizu 1867, u poslednjoj godini
perioda Edo, prvoj u kojoj je Japan uzeo učešća, predstavljeni su ukijoe radovi
na brokatu i scene iz ilustrovanih štampanih knjiga. Francuski impresionisti
neke od svojih radova stvaraju pod uticajem japanskih grafika, a Van Gog -
strastveni kolekcionar radova ukijoe, u ulju je kopirao neke radove Hirošige.
Van Gog je smatrao posebnim kvalitetom manjak senki i dvodimenzionalni karakter
multikolornih slika, izgleda pogrešno pretpostavljajući da je to rezultat
snažnog, blistavog sunca nad Japanom, a sam je otišao u francusku Provansu
tragajući za sličnim “svetlosnim uslovima”.
Danas se ukijoe izlažu u
galerijama kao nesporno umetnička dela, ali u Edo periodu bili su produkti
masovne proizvodnje, poput današnjih postera filmskih zvezda ili turističkih
vodiča za odmor.
Пријавите се на:
Постови (Atom)































