DANAŠNJA KVIZORAMA

Piše Boris Nazansky:

Blog Slavka Bovana Enigmatika (tupljenje i oštrenje) (http://enigmatikatio.blogspot.com/) ima rubriku koja se zove Enigmatika je oko nas. Do četvrtka 21. studenoga u toj je rubrici objavljeno 45 priloga, posljednji iz pera Stjepana Horvata, Bjelovarčanina zaslužnoga za procvat našega zagonetaštva (i svih ovoprostornih zagonetaštava) u sedamdesetim i osamdesetim godinama zna se kojega stoljeća. Pod naslovom Kukuruzni labirint Horvat (malo citiram, malo prepričavam) piše:

Dvjesto metara dugačak dinosaur Cobasaurus, urezan u polju kukuruza, zadivljuje danas tisuće posjetitelja svojom jedinstvenošću. Nalazi se u Libanon Valley Collegeu u središnjoj Pennsylvaniji (SAD). Osmislio ga je Don Franz, četrdesetdvogodišnji bivši pitomac ove škole, a projektirao poznati britanski kreator labirinata Adrian Fisher. Ova zagonetka u kukuruzištu duža je od dvaju nogometnih igrališta i najveći je takav svjetski labirint. Labirint je za javnost otvoren 11. rujna 1993, a ulaznina je bila pet dolara. Vrlo domišljato, labirint je istovremeno predstavljen na nekoliko težinskih razina. Jednosmjerni znakovi obilježavali su jednu varijaciju, naizmjence krugovima i kvadratima usmjerujući posjetitelje da po njima pokušaju pronaći izlaz. Za one manje avanturistički raspoložene ili pak one koji su se nepovratno zagubili, uz ulaznicu su dijeljene karte s uputama za bezbrižnu šetnju labirintom, odnosno povratak na pravi put.

Ovo sam prepričao s razlogom. Naime, bilješčice koje slijede također se podvode pod naslov Enigmatika je oko nas. Nastale su usputno, a mogle bi vas (vjerujem) zanimati.

***

U Obzoru od 29. lipnja ove godine Večernji list (organizator) donosi sažetke javne rasprave nekolicine uglednika o Evropskoj uniji u koju je Hrvatska ušla nekoliko dana kasnije, 1. srpnja. U raspravi je sudjelovao i dr. sc. Anđelko Milardović, predsjednik Instituta europskih studija, koji je zaključio:

“Mislim da će građani morati odlučivati. A između zapadnog Balkana i zapadnog balkona biram zapadni balkon s kojeg se vidi i zapadni Balkan.”

***

Adriana Piteša u Jutarnjem listu (broj 5474, 19. listopada) piše o Andrewu Wylieju, “najmoćnijem literarnom agentu na svijetu”, i razgovara s njim. Bilo bi - piše Piteša - zadovoljstvo čitati Wyliejeve memoare, ali ne ostavlja dojam nekoga tko bi bio indiskretan u vezi s tajnama koje, sasvim sigurno zna. Svejedno, na kraju razgovora ne mogu odoljeti da ne okušam sreću s jednim kojeg je dobro poznavao:

- Kakav je bio Andy Warhol?

- Nadimak mu je bio Drella, skraćeno od Dracule i Cinderella (Pepeljuga). To ga dobro opisuje - kaže Wylie.

***

A na domaćem terenu Jutarnji nekoliko brojeva kasnije (5478, 23. listopada) piše o našim liječnicima koji su “u svoje slobodno vrijeme uspjeli razviti umjetnički talent, pa neki od njih više nisu amateri”. Jedan od njih je i dijabetolog iz Krapinskih Toplica dr. Josip Rubes, koji “svoju umjetničku dušu, o kojoj najbolje govore njegove slike” predstavlja ovako:

- Nisam Rubens nego Rubes, ali ipak slikam!

***

Glumac Zijah Sokolović (“Ja nisam umjetnik, ja sam Glumac koji ponekad krene putem umjetnosti”) ima projekt nazvan Th/ea/rt/o, namijenjen djeci s teškoćama u razvoju. Živi u Beču od 1993. godine i ima počasno austrijsko državljanstvo, a o projektu priča:

- Th/ea/rt/o je nastao u Salzburgu 1996, a onda i u Zagrebu 2002. kao The/arto, dio programa EU i UN Umjetnost u školi, kazalište u razredu. Uz pomoć glumaca mladi ljudi se, u formi kazališne predstave, informiraju i educiraju o društvenim problemima …

Uočili ste i ovdje (baš kao i u prethodnim primjerima) enigmatsku (ili enigmoidnu?) igru, odnosno isprepletenost riječi theatre (teatar, kazalište) i art (umjetnost). (bn)