ZAPAD NA ISTOKU (2)

Neko ženu vodi u inostranstvo avionom (pih) a neko biciklom!

Eroteka (152-2)

Polazimo! Opet u disciplinovanoj koloni. Na granici smo za minut. Naša policija iz pratnje ostaje u Nakovu, a preuzimaju pratnju Rumuni. I na jednoj i na drugoj strani granice samo nam mašu, pojedini carinici fotografišu i pozdravljaju (i njima je ova šarena kolona interesantna). Eto nas u Evropskoj Uniji. Odmah Najbolja od svih žena uoči razliku: „Hladnije je!“. Smijemo se. Između našeg Nakova i Lunge sa rumunske strane, praktično nema razmaka. Najbliže kuće ovog naselja (praktično istog mjesta u dvije države) su na razmaku manjem od 50 metara. Lunga ima manje od 600 stanovnika. Osjetih NAGLU želju da kažem da je naš dio naselja evropskiji sto puta od rumunskog. Verglamo niz jedinu ulicu u ovom selu, a mještani gledaju čudo neviđeno. Mašu, pozdravljaju uzvikuju: „Dobar dan! Živela Srbija“, Zdravo“. Otpozdravljamo. Dok smo počeli zapažati da svakim metrom kuće postaju sve mlađe (U ovom dijelu Banata običaj je da na kući pišu godinu izgradnje, pa smo blizu granice krenuli sa 1901. da bismo za oko kilometar došli do 1969.). Vrlo brzo stižemo na naše konačno odredište: Veliki Komluš ili Komluš Mare (gdje je biti MUŠKO MALER). Ovo mjesto ima oko 3.500 stanovnika. Stižemo u centar sela. Tu je crkva, lijep park, policijska stanica, zgrada opštine, pošta, neke prodavnice... Vidimo putokaz da je Žombolj na svega 14 kilometara južno. Pošto smo čili i orni, zaključujemo da bi sledeće godine trebalo napraviti turu do Žombolja. Ipak je Veliki Komluš mali za naš ukus.

Evo dokaza iznad glave manekena

Već ranije smo znali da je rumunska strana nezainteresovana za Evropsku nedjelju mobilnosti, te da neće biti uzvratne akcije, kako smo prvobitno planirali. Osim pograničnih službi i policije, za naš hepening nije bilo interesovanja. Zašto? Pojma nemam, ali bih se usudio da kažem da je Srbija (i Kikinda) mnogo veća Evropa od ove Zapadne Evrope na istoku.

Enigmatika i u Velikom Komlušu

Da bi ovo putovanje imalo još dodatne enigmatske primjese pokazuje i fotografija u majici Susreta enigmata u Vranju. Namjeravao sam da krenem u majici sa natpisom „Enigmatski savez Srbije“ ili „Susreti enigmata u Kikindi“, ali osoba zadužena za moj stajling (odnekle izvuče i trenerku za mene!) reče odlučno: „Ne! U tome se stalno slikaš. Imam majicu u kojoj se do sada nisi fotografisao“. Pretpostavljate šta je dalje bilo. Svaka rasprava sa stilistom osuđena je na propast, te poslušah Najbolju od svih žena i imate priliku vidjeti manekena SES-a 2013! Uz spomen-ploču na kojoj piše Julijan Grozesku, pjesnik koji je rođen u ovom mjestu 1839. godine slikao sam se u enigmatskoj majici, sve se nadajući da neće biti mnogo vašeg negodovanja uz uzvike „Kakva je ovo Eroteka kada nema enigmatike!?“.

Putopisac i pjesnik

(Dok sam se slikao uz spomenik ovog pjesnika zabezeknuo sam prisutne osnovce iz naše kolone kojima sam rastumačio tekst na spomeniku. Tek su se dodatno zabezeknuli kada su saznali da ne znam ni riječ rumunskog. Kazah im da gimnazijsko (svašta)znanje nikada ne škodi. Malo latinskog, malo njemačkog, malo opšteg obrazovanja i tekst se sam pročita od riječi do riječi, pa čak i onaj „OMAŽ“).

Povratak u zavičaj

Nakon odmora, grickanja sendviča, pijuckanja vode, fotografisanja i sređivanja utisaka  krenusmo nazad jer je kiša opasno prijetila da pokvari ugođaj. (Pojedinci su pazarili neko pivo uz koje se dobiju i navijačke trube koje su u povratku obilato koristili).

Napravismo jedan poveći krug kroz Veliki Komluš (koji prostorno i nije baš malen) i nazad krenusmo u pravcu Kikinde. Opet mahanje mještanima koji su istrčali na ulice da nas pozdrave, prelazak granice uz srdačno pozdravljanje, pauzica u Nakovu i kreni „nizbrdo“ ka Kikindi.

Da se malo predahne!

Stigosmo svi živi i zdravi. Nije bilo nikakvih neprijatnosti. Jedan zaista lijep izlet u Evropu.

Kikinđani, svaka nam čast.