Piše: Radoja Racanović
U prethodnim postovima o
palatalki (vidi ovdje i ovdje) jasno je rečeno da se radi o
novoj vrsti sitne zagonetke, ali da su ostale nerazjašnjene mnoge dileme u vezi sa definisanjem i posebno preklapanjem te sa drugim sličnim
zagonetkama.
Lični kontakti koje sam imao sa nekoliko kolega, takođe i komentari
postavljeni uz pomenute postove, utvrdili su me u uvjerenju da suština ove
zagonetke u startu nije ispravno shvaćena i da je iz tog razloga postojala sasvim
realna mogućnost da uopšte ne bude prihvaćena kao posebna zagonetka i da se
pomiješa sa običnom mijenjaljkom, jotovaljkom i rogovkom.
Na osnovu ličnih
promišljanja i pomenutih konsultacija, a tu su mi posebno značajne sugestije dali Mirka
ŠAJIĆ, Boris NAZANSKI, Gojko MANDIĆ, Miroslav CVETKOVIĆ i Slavko BOVAN, zaključio sam da je
palatalku
kao posebnu zagonetku najbolje
definisati na slijedeći način:
- Palatalka je vrsta sitne zagonetke u kojoj se velari (zadnjonepčani suglasnici) K, G i H i dentali (zubni suglasnici) C, Z i S mijenjaju u palatale (prednjonepčane suglasnike) Č, Ž i Š po pravilima palatalizacije i jednačenja suglasnika po mjestu tvorbe.
- S obzirom da je u svim gramatičkim primjerima navedenih glasovnih promjena suglasnik koji se mijenja (K, G, H, C, Z i S) najčešće posljednji suglasnik u riječi (ne mora biti posljednji glas) to se pravilo mora poštovati i kod palatalke.
- Posebno treba naglasiti da se kod pomenutih glasovnih promjena vrlo često ne mijenjaju samo navedeni suglasnici nego i vokali ili sufiksi iza njih. Znači, isto može biti i kod palatalke.
- Iz naprijed navedenog proizalazi da palatalka nije i ne može biti samo varijanta obične mijenjaljke; ona je ili uzastopna dvostruka mijenjaljka ili kombinacija mijenjaljke i posebne vrste dodavaljke poznate pod imenom paragoga. Paragoga je dodavanje glasa, sloga ili slogova na kraj riječi.
Ovim se palatalka
potpuno odvaja od jotovaljke,
rogovke i drugih mijenjaljki, a njihovo eventualno preklapanje može biti sporadično
i u svakom slučaju potpuno irelevantno.
Navedeno ću ilustrovati sa 3 primjera.
Prvi je primjer palatalke sa palatalizacijom:
Her Žika
i njegov
prijatelj Milan
znani su
nam svima
kroz kazivanja o njima
i boljim
vremenima.
Rješenje ove palatalke je PRIKA – PRIČE do koga smo došli na slijedeči
način: Suglasnik K se ispred samoglasnika E prema pravilima palatalizacije
mijanje u Č. Poenta zagonetke je u tome da izvedemo u gramatici nemoguću
paltalizaciju (ne vrši se kod imenice prika) i na taj način povežemo 2 riječi.
Ovo je uzastopna dvostruka mijenjaljka
(mijenjaju se 2 uzastopna glasa u prvoj riječi).
Slijedeći primjer takođe je sa
palatalizacijom,
samo na drugi način:
Za perivoj djeci mio
odvojite
zemlje dio!
Rješenje ove palatalke je PARK – PARČE, a do njega smo došli na isti način
kao u prvom primjeru. Razlika je u tome što se na prvu riječ, koja završava na
velarni suglasnik, dodaje glas E i zatim izvrši palatalizacija. Prema tome ovo
je kombinacija mijenjaljke i
paragoge.
I u trećem primjeru imamo kombinacija mijenjaljke i paragoge, ali prema jednačenju suglasnika po mjestu tvorbe.
U prašini
i u
blatu,
mali
prasac
ko u
zlatu!
Rješenje ove palatalke je PRAH – PRAŠČIĆ, a do njega smo došli tako što
smo na prvu riječ (završava na velarni suglasnik) dodali slog ČIĆ i zatim
izvršili navedenu glasovnu promjenu.
Jasno je na osnovu svega rečenog da je palatalka potpuno nova i prilično komplikovana vrsta sitne zagonetke te da je
za njeno sastavljanje i rješavanje potrebno poznavanje određenih gramatičkih
pravila.
Na kraju da kažem da su mi
dvojica kolega (Nazanski i Mandić) sugerisali iznalaženje domaće riječi za
naziv ove zagonetke. Predloženi su nazivi umekšavaljka, smekšavaljka,
prelaznica i kvačica. Međutim, čini se da nijedan od predloženih naziva ne
ističe posebnost ove zagonetke, a činjenica da ni za palatalizaciju nije
skovano odgovarajuće domaće ime govori da će ga biti teško naći i za palatalku.
Нема коментара:
Постави коментар