O PALATALKI DEFINITIVNO

Piše: Radoja Racanović

U prethodnim postovima o palatalki (vidi ovdje i ovdje) jasno je rečeno da se radi o novoj vrsti sitne zagonetke, ali da su ostale nerazjašnjene mnoge dileme u vezi sa definisanjem i posebno preklapanjem te sa drugim sličnim zagonetkama. 

Lični kontakti koje sam imao sa nekoliko kolega, takođe i komentari postavljeni uz pomenute postove, utvrdili su me u uvjerenju da suština ove zagonetke u startu nije ispravno shvaćena i da je iz tog razloga postojala sasvim realna mogućnost da uopšte ne bude prihvaćena kao posebna zagonetka i da se pomiješa sa običnom mijenjaljkom, jotovaljkom i rogovkom.

Na osnovu ličnih promišljanja i pomenutih konsultacija, a tu su mi posebno značajne sugestije dali Mirka ŠAJIĆ, Boris NAZANSKI, Gojko MANDIĆ, Miroslav CVETKOVIĆ i Slavko BOVAN,  zaključio sam da  je palatalku kao posebnu zagonetku najbolje definisati na slijedeći način:

1. Palatalka je vrsta sitne zagonetke u kojoj se velari (zadnjonepčani suglasnici) K, G i H i dentali (zubni suglasnici) C, Z i S mijenjaju u palatale (prednjonepčane suglasnike) Č, Ž i Š po pravilima palatalizacije i jednačenja suglasnika po mjestu tvorbe.
2. S obzirom da je u svim gramatičkim primjerima navedenih glasovnih promjena suglasnik koji se mijenja (K, G, H, C, Z i S) najčešće posljednji suglasnik u riječi (ne mora biti posljednji glas) to se pravilo mora poštovati i kod palatalke. 
3. Posebno treba naglasiti da se kod pomenutih glasovnih promjena vrlo često ne mijenjaju samo navedeni suglasnici nego i vokali ili sufiksi iza njih. Znači, isto može biti i kod palatalke.
4. Iz naprijed navedenog proizalazi da palatalka nije i ne može biti samo varijanta obične mijenjaljke; ona je ili uzastopna dvostruka mijenjaljka ili kombinacija mijenjaljke i posebne vrste dodavaljke poznate pod imenom paragoga. Paragoga je dodavanje glasa, sloga ili slogova na kraj riječi.

Ovim se palatalka potpuno odvaja od jotovaljke, rogovke i drugih mijenjaljki, a njihovo eventualno preklapanje može biti sporadično i u svakom slučaju potpuno irelevantno.

Navedeno ću ilustrovati sa 3 primjera.

Prvi je primjer palatalke sa palatalizacijom:

Her Žika i njegov

prijatelj Milan

znani su nam svima

kroz kazivanja o njima

i boljim vremenima.

Rješenje ove palatalke je PRIKA – PRIČE do koga smo došli na slijedeči način: Suglasnik K se ispred samoglasnika E prema pravilima palatalizacije mijanje u Č. Poenta zagonetke je u tome da izvedemo u gramatici nemoguću paltalizaciju (ne vrši se kod imenice prika) i na taj način povežemo 2 riječi. Ovo je uzastopna dvostruka mijenjaljka (mijenjaju se 2 uzastopna glasa u prvoj riječi).

Slijedeći primjer takođe je sa palatalizacijom, samo na drugi način:

Za perivoj djeci mio

odvojite zemlje dio!

Rješenje ove palatalke je PARK – PARČE, a do njega smo došli na isti način kao u prvom primjeru. Razlika je u tome što se na prvu riječ, koja završava na velarni suglasnik, dodaje glas E i zatim izvrši palatalizacija. Prema tome ovo je kombinacija mijenjaljke i paragoge.

I u trećem primjeru imamo kombinacija mijenjaljke i paragoge, ali prema jednačenju suglasnika po mjestu tvorbe.

U prašini

i u blatu,

mali prasac

ko u zlatu!

Rješenje ove palatalke je PRAH – PRAŠČIĆ, a do njega smo došli tako što smo na prvu riječ (završava na velarni suglasnik) dodali slog ČIĆ i zatim izvršili navedenu glasovnu promjenu.

Jasno je na osnovu svega rečenog da je palatalka potpuno nova i prilično komplikovana vrsta sitne zagonetke te da je za njeno sastavljanje i rješavanje potrebno poznavanje određenih gramatičkih pravila.

Na kraju da kažem da su mi dvojica kolega (Nazanski i Mandić) sugerisali iznalaženje domaće riječi za naziv ove zagonetke. Predloženi su nazivi umekšavaljka, smekšavaljka, prelaznica i kvačica. Međutim, čini se da nijedan od predloženih naziva ne ističe posebnost ove zagonetke, a činjenica da ni za palatalizaciju nije skovano odgovarajuće domaće ime govori da će ga biti teško naći i za palatalku.