REČ PO RIJEČ (1732)

FRŠLAG

Piše: Ilija Ozdanovac

Jedan od zasigurno starijih slavonskih (šokačkih) izraza koji se danas rijetko čuju i rabe, a koje ponekad čujem od današnjih suseljana koji debelo broje 80.-e,  jest i FRŠLAG. Ali ne iz razloga što i njih, kao i sve nas, naposljetku "to" čeka, nego kada netko od mlađih, njihovu vrijednu stvarčicu treba odložiti na čuvano a ponekad i skriveno mjesto. Radilo se to o dijelovima odjeće, posuđa,  ili pak onim simpatičnim figuricama svetaca,  Marijaterezijanskim šalicama i tanjurićima za čaj, a ponekad, vjerujte mi i i o ovovremenim vrijednostima, odnosno eurićima!

Listajući "velike knjige", a malo i iz osobnog poznavanja njemačkog jezika, pa i govora preostalih, rijetkoživućih i nekih samo porijeklom, "švaba", utvrdih da je FRŠLAG zapravo običan, a gdjekad i bogato rezbaren, drveni sanduk (posuda) u koje se spremalo žito, povrće, stvari, koje su za svakog imaoca imale vrijednost i koje je trebalo sačuvati.

Za pretpostaviti je da izraz dolazi od njemačke riječi "Verschlag", u značenju "sanduk", "fršalunga- ograda" (Slovenski lingvistički atlas 2).

Pa je tako, davne 1941.  zabilježena "Božićna priča" (Franjo B.Babić "Iz seljačkog života u Slavoniji ) , te u Narodnom  kalendaru Čiče  Grge Grgina:

"...U starom, zamazanom i požutjelom kupoprodajnom ugovoru, koji su Mijatovi čuvali među svojim ispravama u velikom izrezbarenom "fršlagu", kraj peći, pisalo je, da njiva zauzima....."