Piše: Gojko Mandić
Maloprije sam došao iz Banskog dvora (od mene 3-4-minute), bila promocija knjige moje prijatejice Ljilje Mačkić pod
nazivom KNJIŽEVNO DJELO ISAIJE MITROVIĆA....on malo zaboravljeni
pisac, prosjetni radnik, zasvoje vrijeme napredan (Brčko,1880 - Beograd,1949). Na kraju promocije bilo je pitanja, komentara, zapažanja.Nisam mogao da se ne javim za riječ. Nakon kratkog uvoda, rekao
sam da se bavim enigmatikom, da je enigmatika vještina sastvaljanja i
rješavanja različitih zagonetki i da je sve to nekako i počelo sa
pitalicama koje je Vuk bilježio i da sam malo profesionalno deformisan i
da nisam mogao odoljeti a da ne napravim (pokušam) napraviti anagram
od: ISAIJE MITROVIĆ...I MI VEĆ ISTORIJA....Moram reći da su me baš
pažljivo slušali, da su bili izenađeni (prijatno) tom novošću i mojim
komentarom i anagramom kojeg sam pokazao i na papiru i dva puta
pažljivo izrekao i naglasio svako slovo-slova... APLAUZ me je stvarno
iznenadio - bilo je važno da sam promovisao jednu enigmastku vrstu..
Kad sam (im) pomenuo profesionalnu deformaciju (sa ili bez navodnika) rekao sam da će frizer na nama prvo uočiti frizuru,obućar obuću,zubar zube,a da mi enigmati prvo gledamo da li se i šta može napraviti od slova imena i prezimena neke osobe,naslova knjige,filma,događaja,manifestacije...Mislim da sam im bio jasan,razumljiv i da su shvatiti ovu igru riječi(novost je to bila za većinu).Promociju knjige je propratila i jedna tv ekipa...što bi rekao kolega Žarko...Živjela enigmatika..
ОдговориИзбриши