Piše: Gojko Mandić
Maloprije sam došao iz Banskog dvora (od mene 3-4-minute), bila promocija knjige moje prijatejice Ljilje Mačkić pod
nazivom KNJIŽEVNO DJELO ISAIJE MITROVIĆA....on malo zaboravljeni
pisac, prosjetni radnik, zasvoje vrijeme napredan (Brčko,1880 - Beograd,1949). Na kraju promocije bilo je pitanja, komentara, zapažanja.Nisam mogao da se ne javim za riječ. Nakon kratkog uvoda, rekao
sam da se bavim enigmatikom, da je enigmatika vještina sastvaljanja i
rješavanja različitih zagonetki i da je sve to nekako i počelo sa
pitalicama koje je Vuk bilježio i da sam malo profesionalno deformisan i
da nisam mogao odoljeti a da ne napravim (pokušam) napraviti anagram
od: ISAIJE MITROVIĆ...I MI VEĆ ISTORIJA....Moram reći da su me baš
pažljivo slušali, da su bili izenađeni (prijatno) tom novošću i mojim
komentarom i anagramom kojeg sam pokazao i na papiru i dva puta
pažljivo izrekao i naglasio svako slovo-slova... APLAUZ me je stvarno
iznenadio - bilo je važno da sam promovisao jednu enigmastku vrstu..
1 коментар:
Kad sam (im) pomenuo profesionalnu deformaciju (sa ili bez navodnika) rekao sam da će frizer na nama prvo uočiti frizuru,obućar obuću,zubar zube,a da mi enigmati prvo gledamo da li se i šta može napraviti od slova imena i prezimena neke osobe,naslova knjige,filma,događaja,manifestacije...Mislim da sam im bio jasan,razumljiv i da su shvatiti ovu igru riječi(novost je to bila za većinu).Promociju knjige je propratila i jedna tv ekipa...što bi rekao kolega Žarko...Živjela enigmatika..
Постави коментар