ACTA AENIGMATICA (116)

ZAPOSLENICI "ČVORA"

Piše: Stjepan Horvat

U pedesetogodišnjem djelovanju Zagonetačkog društva Čvor (i kasnije formiranih tvrtki d.d. i d.o.o.) prošlo je sedamdesetak osoba koje su imale status zaposlenika. Bilo je tu urednika, lektora i korektora, tehničkih i grafičkih urednika, metera, računalnih grafičara, strojopisačica, montažera, referenata prodaje, propagandista, radnika u distribuciji i otpremi, fotografa, administratora, blagajnika i dr. Nama su svakako zanimljivi oni zaposlenici koji su se bavili zagonetkama kao sastavljači, urednici, opisivači, lektori i korektori. Broj zaposlenih mijenjao se u skladu s djelatnošću i prema financijskim mogućnostima društva, a veliki dio poslova obavljali su članovi društva, za što su dobivali minimalne honorare.

Tumpić

Prvi zaposlenik bio sam ja u svojstvu glavnog i odgovornog urednika (cijeli moj radni vijek!) te tajnika, rukovoditelja Radnom zajednicom, direktora i sl., a i sam sam godinama sudjelovao u pripremi rukopisa za tisak. Kao autoru ovih tekstova teško mi je reći da su manje-više sve akcije kretale od mene, da sam ih koordinirao, usmjeravao, savjetovao, a bio sam glavni zapisničar svih mogućih sastanaka, skupljač svakovrsnih enigmatskih materijala… itd. Prve brojeve Čvora pripremao sam praktički sam uz podršku Ferde Pavešića i Slavka Peleha. Kada se pokretao Mini Čvor, uređivanje je preuzeo Slavko Peleh. Povećanjem broja članova sve više se u pripremu rukopisa uključuju Boris Antonić, Mladen Đurđević, Stjepan Tumpić i Zlatan Čop. Tako je to bilo do ljeta 1973. godine, kada odlazim na odsluženje vojnog roka. Dužnost glavnog urednika obavljao je Slavko Peleh, a Stjepan Tumpić prihvaća stalno radno mjesto urednika kao moja zamjena (1. XI. 1973. – 14. VII. 1974.). Pripremu rukopisa Mini Čvora preuzeo je Ivica Perković, a povremeno su rukopise za Skandi Čvor pripremali Miroslav Šantek i Aladin Mahmutović.

Nedić

Tek početkom 1976. godine stvaraju se uvjeti da se zaposli još jedna osoba. Na mjesto urednika (više opisivača križaljaka i pripremača rukopisa za tiskaru) dolazi nastavnik Stanko Štimac, koji u Čvoru ostaje gotovo godinu i pol (1. IV. 1976. do 15. IX. 1977.). Bio je uključen u sve zagonetačke aktivnosti koje je društvo tada provodilo, pa je sudjelovao i u susretima s Mađarima, na natjecanjima odgonetača i na susretima zagonetača.

U to vrijeme bilo je još zaposlenika na drugim poslovima, kao što su Stjepan Vučak (distribucija), Franjo Martinović (humorist i pjesnik) i Ivan Ređep (tehnički urednik), koji će se pojaviti i s ponekim enigmatskim uratkom, mahom sastavljenim uz upute mladog zagonetača Pere Galogaže.

Pejić

Prvi ozbiljniji urednički trag ostavio je Jovan Nedić, koji je radio kao urednik od 17. srpnja 1978. do 30. travnja 1980. (kada odlazi na odsluženje vojnog roka), te od 4. svibnja 1981. do 31. prosinca 1981. Krajem 1981. u Čvoru je nastupila kriza pa su svi zaposleni dobili otkaze, a kasnije se smanjio broj zaposlenih u Radnoj zajednici ZD Čvora. Jedno kraće vrijeme bila je zaposlena nastavnica Ljiljana Brajković (13. kolovoz 1979. do 21. siječnja 1980.).

Kako se znalo kada će Jovan otići u armiju, tražila se zamjena pa je od 1. travnja 1980. do 31. svibnja 1981. u uredništvu Čvora stolovao Ranko Skopal.

I Bjelovarac Pero Galogaža dobio je prigodu raditi u Čvoru, pa je bio zaposlen od 20. studenog 1978. do 31. siječnja 1979. godine, kad odlazi na odsluženje vojnog roka, a nakon povratka još radi od 8. lipnja 1981. do 15. rujna 1981., kada odlazi na školovanje u Varaždin.

Tušek

Jedno vrijeme u uredništvu je radio i grafički inženjer Franjo Forjan (1981.-1982.), prije toga zaposlen u NIŠRO Prosvjeta, gdje je tiskan najveći broj izdanja Čvora. Krajem 1982. u uredništvu počinje raditi i drugi Bjelovarac Željko Jandragić (1. studeni 1982.). Željko će kao urednik ostaviti najduži trag jer je urednikovao do 31. listopada 1995. godine. Kako su početkom osamdesetih bile povećane zagonetačke aktivnosti, otvoreno je još jedno mjesto urednika, na koje je primljen Tomislav Pejić (14. srpnja 1983. do 31. studenog 1984.), koji je osim zagonetaka radio na pripremi rukopisa za Enigmatski rječnik 6.

Odlaskom Tomislava zaposlen je Franjo Tušek (25. siječnja 1985. do 31. kolovoza 1991.), kojemu je glavni zadatak bila priprema rukopisa za enigmatske rječnike, što je kao samohrani otac uspješno obavljao u svom mjestu stanovanja Starom Petrovom Selu.

Pripremu rukopisa za tisak obavljalo je desetak zagonetača koji su bili honorarni suradnici, a kasnije će to svoje iskustvo iskoristiti u pripremanju vlastitih izdanja.