ZAPOSLENICI "ČVORA"
Piše: Stjepan Horvat
U pedesetogodišnjem djelovanju Zagonetačkog
društva Čvor (i kasnije formiranih tvrtki d.d. i d.o.o.) prošlo je sedamdesetak
osoba koje su imale status zaposlenika. Bilo je tu urednika, lektora i
korektora, tehničkih i grafičkih urednika, metera, računalnih grafičara,
strojopisačica, montažera, referenata prodaje, propagandista, radnika u
distribuciji i otpremi, fotografa, administratora, blagajnika i dr. Nama su
svakako zanimljivi oni zaposlenici koji su se bavili zagonetkama kao
sastavljači, urednici, opisivači, lektori i korektori. Broj zaposlenih mijenjao
se u skladu s djelatnošću i prema financijskim mogućnostima društva, a veliki
dio poslova obavljali su članovi društva, za što su dobivali minimalne
honorare.
Tumpić |
Prvi zaposlenik bio
sam ja u svojstvu glavnog i odgovornog urednika (cijeli moj radni vijek!) te
tajnika, rukovoditelja Radnom zajednicom, direktora i sl., a i sam sam godinama
sudjelovao u pripremi rukopisa za tisak. Kao autoru ovih tekstova teško mi je
reći da su manje-više sve akcije kretale od mene, da sam ih koordinirao,
usmjeravao, savjetovao, a bio sam glavni zapisničar svih mogućih sastanaka,
skupljač svakovrsnih enigmatskih materijala… itd. Prve brojeve Čvora
pripremao sam praktički sam uz podršku Ferde
Pavešića i Slavka
Peleha. Kada se pokretao Mini Čvor, uređivanje je preuzeo Slavko Peleh. Povećanjem broja članova
sve više se u pripremu rukopisa uključuju Boris Antonić, Mladen Đurđević, Stjepan Tumpić i Zlatan Čop. Tako je to bilo
do ljeta 1973. godine, kada odlazim na odsluženje vojnog roka. Dužnost glavnog
urednika obavljao je Slavko Peleh, a
Stjepan Tumpić prihvaća stalno radno
mjesto urednika kao moja zamjena (1. XI. 1973. – 14. VII.
1974.). Pripremu rukopisa Mini Čvora preuzeo je Ivica Perković, a povremeno su rukopise
za Skandi
Čvor pripremali Miroslav Šantek
i Aladin Mahmutović.
Nedić |
Tek početkom 1976.
godine stvaraju se uvjeti da se zaposli još jedna osoba. Na mjesto urednika
(više opisivača križaljaka i pripremača rukopisa za tiskaru) dolazi nastavnik Stanko Štimac, koji u Čvoru ostaje gotovo godinu i pol (1. IV.
1976. do 15. IX. 1977.). Bio je uključen u sve zagonetačke aktivnosti koje je društvo
tada provodilo, pa je sudjelovao i u susretima s Mađarima, na natjecanjima
odgonetača i na susretima zagonetača.
U to vrijeme bilo je
još zaposlenika na drugim poslovima, kao što su Stjepan Vučak (distribucija), Franjo
Martinović (humorist i pjesnik) i Ivan
Ređep (tehnički urednik), koji će se pojaviti i s ponekim enigmatskim
uratkom, mahom sastavljenim uz upute mladog zagonetača Pere Galogaže.
Pejić |
Prvi ozbiljniji
urednički trag ostavio je Jovan Nedić,
koji je radio kao urednik od 17. srpnja 1978. do 30. travnja 1980. (kada odlazi
na odsluženje vojnog roka), te od 4. svibnja 1981. do 31. prosinca 1981. Krajem
1981. u Čvoru je nastupila kriza pa
su svi zaposleni dobili otkaze, a kasnije se smanjio broj zaposlenih u Radnoj
zajednici ZD Čvora. Jedno kraće
vrijeme bila je zaposlena nastavnica Ljiljana
Brajković (13. kolovoz 1979. do 21. siječnja 1980.).
Kako se znalo kada će
Jovan otići u armiju, tražila se zamjena pa je od 1. travnja 1980. do 31.
svibnja 1981. u uredništvu Čvora
stolovao Ranko Skopal.
I Bjelovarac Pero Galogaža dobio je prigodu raditi u
Čvoru, pa je bio zaposlen od 20.
studenog 1978. do 31. siječnja 1979. godine, kad odlazi na odsluženje vojnog
roka, a nakon povratka još radi od 8. lipnja 1981. do 15. rujna 1981., kada
odlazi na školovanje u Varaždin.
Tušek |
Jedno vrijeme u
uredništvu je radio i grafički inženjer Franjo Forjan
(1981.-1982.), prije toga zaposlen u NIŠRO Prosvjeta,
gdje je tiskan najveći broj izdanja Čvora.
Krajem 1982. u uredništvu počinje raditi i drugi Bjelovarac Željko Jandragić (1. studeni 1982.).
Željko će kao urednik ostaviti najduži trag jer je urednikovao do 31. listopada
1995. godine. Kako su početkom osamdesetih bile povećane zagonetačke aktivnosti,
otvoreno je još jedno mjesto urednika, na koje je primljen Tomislav Pejić (14.
srpnja 1983. do 31. studenog 1984.), koji je osim zagonetaka radio na pripremi
rukopisa za Enigmatski rječnik 6.
Odlaskom Tomislava
zaposlen je Franjo Tušek (25. siječnja
1985. do 31. kolovoza 1991.), kojemu je glavni zadatak bila priprema rukopisa
za enigmatske rječnike, što je kao samohrani otac uspješno obavljao u svom
mjestu stanovanja Starom Petrovom Selu.
Pripremu rukopisa za
tisak obavljalo je desetak zagonetača koji su bili honorarni suradnici, a
kasnije će to svoje iskustvo iskoristiti u pripremanju vlastitih izdanja.
6 коментара:
Zar na slici ispod koje piše Skopal, nije Jovan Nedić?
Ispravljeno.
Bravo za Štefa. Datumi su svi točni, a ja bih ispravio neke sitnice. U prvom naletu sam radio distribuciju umjesto Stipe Vučaka koji je tada prešao u tehničku redakciju kod Nedjeljka Uštulice. Stipe nije stizao pa sam mu često pomagao crtati križaljke, a svoje prve enigmatske radove su objavili uz moju pomoć i Uštulica i Jozo Kelava koji je u to vrijeme bio šef prodaje. Kada sam se vratio iz vojske preuzeo sam posao Mladena Seleša i tada radio u novoj zgradi u tehničkoj redakciji kod Jadrana Mladinova. Nije dugo potrajalo jer je propao posao sa Svijetom sporta pa je urednik SS Darko Božičković došao na moje radno mjesto, jer ja nisam imao stalni posao. Otac mi je tada rekao da se ostavim križaljki i našao mi šljaku u Tomi Vinkoviću. A u Varaždinu sam se školovao od 1976 do 1978. Također mislim da je Pejić došao kad je Jandragić išao u armiju. Pozdrav svima, pogotovo Štefu, a ti Slavko oprosti na gnjavaži i maloj povijesti Čvora preko Kikinde. Pero
Gnjavaži!?
Obožavam ovakve gnjavaže. Samo naprijed!
Nije nađena fotografija Ranka Skopala iz tih vremena pa je kao treća objavljena grupna slika na kojoj su: Jovan Nedić, Mirko Čikić, Ranko Skopal i Boško Petrović.
Na šestoj slici je Željko Jandragić (u sredini), a desno do njega je Dušan Kos. Ko li bi mogao biti slijeva?
Постави коментар