ACTA AENIGMATICA (188)

Bilješke s jednog razgovora 1980.

Piše: Stjepan Horvat

Do sada sam već zabilježio svega i svašta iz prvih trideset godina djelovanja ZD Čvora. I dalje ima dosta materijala, ali bojim se da pomalo privodim kraju ta svoja bilježenja, jer to većinu današnjih zagonetača i ne zanima, enigmatika više nije i ono što smo nekada nastojali da bude, sve se svodi na objavu tisuća novih i „novih“ zagonetaka, a najvažnije je to je li postavljen kakav novi rekord (bjelina, duljina riječi i sl.). Rijetki su oni koji će se upustiti u kakve druge rasprave, a i tada često to bude ispod ozbiljnog nivoa, često omalovažavajući ono što su stvarale stotine i stotine zaljubljenika u enigmatiku, ali koji tijekom svog bavljenja zagonetkama nisu došli do toga da budu „enigmatski nobelovci“.

Uvijek je bilo tako, pa me ovo danas i ne čudi, ali bila su vremena kada se pokušavalo dati neke nove priloge i vidove zagonetaštvu. U tim nastojanjima ni onda nisu svi disali jednako, a svaki drugi rad na i oko enigmatike, ako nije bio vrhunski sastavljački, nije se cijenio. Bilo je za to toliko primjera, ali o njima se često nije raspravljalo, jer svaka drugačija rasprava zatvarala je vrata suradnje u nekom listu.

Jeste li se ikad zapitali kako to da redakcije nekih listova nisu sudjelovale u enigmatskim događanjima širom svojih republika ili bivše države? Mnogo puta nastojalo se uključiti što više relevantnih enigmatskih čimbenika u akcije, ali većina „velikih“ je to izbjegavala i bio je zaista uspjeh kada se uspjelo privući tadašnji Vjesnikov kviz na druženje u Kumrovcu i Lipiku.

Među starim papirima našao sam i jednu moju bilješku s takvog radnog sastanka gdje smo promicali više zajedništva u budućim druženjima i u programima koji su na druge načine trebali predstaviti enigmatiku osim kao suradnju u listovima. Tada se vodila rasprava o tome, a jedan od sudionika bio je i tadašnji glavni urednik Vjesnikova kviz Branko Lipanović. Bilježio sam u kratkim crticama o čemu je govorio, a možda će se neki danas začuditi onome što je sve bilo izneseno (iako je to samo štura gola bilješka).

U bilješci ima interesantnih podataka, npr. da se željela izdati knjiga Poezija u enigmatici, da je Vjesnikov kviz bio kvaliteta, a sve ostalo šund, pa i tadašnji list Politika Mozaik, da je pojedinim suradnicima bila branjena suradnja u drugim listovima, a da je Branku Lipanoviću bilo ispod časti sjediti na skupovima na koje dolaze njemu nepodobni autori ili predstavnici drugih redakcija. Na žalost, nije cijenio ni svoje prethodnike, ni urednike kod kojih je godinama bio ekskluzivni suradnik (Džepna križaljka) te, iako je držao da je Čvor „rasadnik talenata“, nije bio naklonjen onima koji su čvršće bili vezani uz Čvor, i ne samo zbog objave radova.

O svemu ovomu može se napisati poneka rečenica više, obrazložiti svaku crticu ovdje, no sve valja dovesti u kontekst i vrijeme kada je ova bilješka nastala.