ACTA AENIGMATICA (93)

PRIJEDLOG VELEMAJSTORĀ

Piše: Stjepan Horvat

Vrednovanje zagonetačkog rada i shodno tomu dodjela zagonetačkih naslova (najčešće majstora i velemajstora) bila je tema o kojoj se pisalo od početka pedesetih godina prošlog stoljeća. Najčešće je svako uredništvo nekoga istaknulo da je on „zagonetački majstor“ ili „zagonetački velemajstor“ u tekstovima povodom obljetnice rada doista onih najaktivnijih i najboljih autora. Nikada se nisu određivali neki posebni kriteriji ni sustavno određivalo kako stjecati te naslove.

Pojavom Enigmatskog udruženja Bjelovar (EUB, kasnije EUČ i ZDČ) jedan od zadataka društva zagonetača bila je i kategorizacija zagonetačkih autora. Najviše na ovome problemu radio je Slavko Peleh, tada i iskusni šahovski djelatnik, koji je pripremio prvi prijedlog Pravila kategorizacije još 1969. godine i po tim pravilima su na I. susretu zagonetača Jugoslavije u Vinkovcima (1969.) proglašena petorica zagonetačkih velemajstora. Naravno, u to vrijeme svi oni su bili članovi EUB, jer se kategorizacija i odnosila samo na članove ovog društva, koje je imalo sve karakteristike općejugoslavenskog društva.

Bilo je već tada raznovrsnih reagiranja, od svekolike podrške do ignoriranja „veličina“ (posebno onih koji su i inače nerado prihvaćali nove načine rada i teme koje je nametalo društvo). Ustrajalo se u tome, pa se ideja kategorizacije provodila, a u Čvorovim izdanjima zagonetači su uz potpis dobivali i osvojene razrede i titule. Neki od njih čak su pisanim putem tražili potvrde o svojoj zagonetačkoj tituli kako bi mogli ostvariti bolje autorske honorare.

Čvor je ustrajavao na provođenju kategorizacije, vršile su se dopune i promjene Pravilnika o zagonetačkim naslovima za sastavljače pa je Skupština EU Čvora 27. veljače 1977. godine prihvatila novi Pravilnik (objavljen u Zagonetaču br. 141 i 142). Slavko Peleh je tom prigodom pisao:

Potreba za promjenom starog Pravilnika nastala je čim je uočena njegova osnovna manjkavost: da su uvjeti za stjecanje naslova ograničeni isključivo na dužinu zagonetačkog staža i broj objavljenih zagonetaka. O kvaliteti objavljenih radova taj Pravilnik nije vodio računa. To je i razumljivo ako se uzmu u obzir vrijeme u kojemu je nastao i težnja da se što veći broj mladih zagonetača i na taj način privuče i veže uz zagonetaštvo.

U novom Pravilniku je utvrđeno da dodjelu zagonetačkih naslova može zatražiti svaki sastavljač zagonetaka u SFRJ. Naslove dodjeljuje Enigmatsko udruženje Čvor svojim članovima, suradnicima svojih izdanja i drugim zagonetačima, kao oblik priznanja i pokušaj što objektivnijeg vrednovanja radova sastavljača zagonetaka.

O dodjeli zagonetačkih naslova odlučivao je Savjet EUČ na osnovu prijedloga Komisije za kategorizaciju (za zagonetačke razrede) i suglasnosti Vijeća zagonetačkih velemajstora (za zagonetačke titule). Sve kategorije zagonetača koje su do tada donesene ostale su na snazi, a svaki zainteresirani nekategorizirani zagonetač trebao je podnijeti Zahtjev za dodjelu zagonetačkog naslova. Uvedeni su novi brojni kriteriji, no o njima bi trebalo posebno pisati. Novim Pravilnikom omogućen je formalni pristup dodjeli zagonetačkog naslova, računajući i na to da će neki stariji, vrsni zagonetači, na taj način i službeno doći do zasluženog naslova.

Naravno, to se nije dogodilo, razloga je više, no o njima nekom drugog zgodom. Šest godina kasnije potekla je inicijativa troje zagonetača – Borisa Antonića, Borisa Nazanskog i Jovana Nedića – da se zagonetačkim velemajstorima proglasi petnaestoro vrsnih zagonetačkih autora, koji se nisu uklapali u društveni rad vezan za enigmatiku (osim za sastavljanje). U prilogu je Prijedlog Savjetu EU Čvora i upućen na više zagonetačkih adresa kako bi se dobila suglasnost za takvo proglašenje. Nadam se da će sudionici ove inicijative napisati još koju riječ o tome.

Osnivanjem Zagonetačkog saveza Jugoslavije nadležnost kategorizacije prešla je u njegove okvire, donesen je novi Pravilnik o kategorizaciji zagonetača u ZSJ, koji je odredio i nove, dodatne načine stjecanja zagonetačkih razreda i naslova. U prilogu je i jedan dopis ZSJ-u vezan za kategorizaciju odgonetačkog i autorskog natjecanja u organizaciji Varaždinske zagonetačke sekcije KUDŽ-a Ivo Mikac iz Varaždina.