 |
| 182 (10.08.), 183 (17.08.) I 184 (24.08.) |
 |
| 185 (31.08.), 186 (06.09.) I 187 (13.09.) |
 |
| 188 (20.09.), 189 (27.09.) I 190 (04.10.) |
 |
| 191 (11.10.), 192 (18.10.) I 193 (25.10.) |
среда, 31. октобар 2018.
"NOVOSADSKI REPORTER"
JOVANOV SLOGOVNI KVADRAT (161)
CA, KA, KA, KRA, LI, LI, NA, NI, NI, SMA, TA, TA, TI, TI, U, U
Vodoravno i uspravno: 1. Vulkanski
otok između Sumatre i
Jave, poznat po katastrofalnoj eksplozivnoj erupciji 1883. godine, kad je i
nestao pod morem, 2. Navodno
srpsko pleme u Dalmaciji u vrijeme rimske vlasti (bizantski grčki: Καναλῖται; srpski: Конављани / Konavljani; engl. Kanalites – izvori:
ovdje i Google), 3. (H)amajlija,
amulet (mn.), 4. Ptica šumska ušara (Asio
otus; umanjeno).
NAPOMENA: Prema "Online rječniku", riječ pod 2. može se
opisati i ovako: "cjevaste okamine jedne vrste biljki – životinja". U rječniku žargona "Vukajlija" navodi se i glagol s
ovakvim opisom: "Slučajno ili ne,
konstantno nekoga zakopavati. Direktno uticati na stanje vrtoglavog pada neke
osobe. Svojim postupcima prouzrokovati da se dotični nađe u kanalu".
Autor: Jovan NedićZRNCA (3406)
ANAGRAM
Čudna li je ptica ova
što po noći zna se kriti
AL' MU KĆI može biti
jedna ista mala sova.
Autor: Ilija Ozdanovac
уторак, 30. октобар 2018.
ZRNCA (3405)
ANAGRAM
Stoljećima ljudi još vjeruju u čuda
pa i da se duša uvijek tijelu vraća
tu stvarnosti nema, samo tlapnja luda
NIJE RAK RANICA, al' se skupo plaća.
Autor: Ilija Ozdanovac
понедељак, 29. октобар 2018.
ACTA AENIGMATICA (31)
ADRESAR ZAGONETAČA JUGOSLAVIJE
Piše: Stjepan
Horvat
Zagonetačko društvo „Čvor“ godinama je unapređivalo međusobne kontakte
zagonetača, pomažući u stvaranju prijateljskih veza korisnih za razmjenu
iskustava na polju zagonetačkog stvaranja. Prije pedeset godina prvi kontakti
uspostavljali su se pisanim putem, no problem su bile adrese onih kojima se željelo
pisati. Kako je Enigmatsko udruženje Bjelovar već do kraja 1968. godine imalo
više od stotinu članova, a do kraja 1969. i više od dvije stotine, često smo
dobivali upite za neke adrese radi uspostave kontakta.
Već u časopisu „Čvor“
objavljivana je rubrika u kojoj su davani osnovni podaci o članovima, a među
njima bile su i adrese. Poslije je broj članova još više porastao, pa je u
„Informacijama za članstvo“ EUB nekoliko puta objavljen popis svih članova i
njihovih adresa, što je izazvalo dosta pažnje, a u neposrednim kontaktima
isticana je korisnost takvog objavljivanja.
No trebalo je proći
desetak godina da bi se osmislio jedan priručnik, nazvan jednostavno „Adresar
zagonetača Jugoslavije“. Ovo pišem zbog toga što je to bio priručnik koji je
doživio dva izdanja u vrlo kratkom vremenu – nulto i prvo izdanje. Evo kako je
to ispalo.
Radoš Pušonjić (1928.-1997.) iz Zagreba, član „Čvora“ od prvih dana, bio
je u mogućnosti umnožiti i uvezati neke materijale na kvalitetniji način nego
što se to moglo u „Čvoru“. Samoinicijativno je iz objavljenih popisa članova
EUB i onih koji su do tada bili evidentirani kao suradnici kroz raznu poštu
koju su slali u ZDČ, te uz konzultacije sa mnom, napravio pripremu za
kopiranje. Na pola pisaćeg arka (A5, 8 stranica) prvim električnim pisaćim
strojem ispisao je gotovo četiri stotine adresa i na kraju svake adrese naveo
je li netko član ZD „Čvora“ ili nije. Umnoženi materijal uvezao je u priručnoj
knjigovežnici i tako smo 1983. godine, u pedesetak primjeraka, dobili prvi
„Adresar zagonetača Jugoslavije“. Danas bi taj priručnik i popis u njemu mogli
poslužiti za potvrdu tko se u to vrijeme bavio zagonetkama.
Zanimanje za ovaj
adresar bilo je dosta veliko, pa smo onda odlučili da pripremimo novo, bogatije
izdanje, a da na suradnju pozovemo sve koji su na neki način u svezi sa
zagonetačima: uredništva pojedinih zagonetačkih časopisa, klubove, udruženja,
društva, sekcije i dr. Na našu molbu odazvale su se redakcije „Super PIP“-a iz
Ljubljane, „Eureke“ iz Gornjeg Milanovca i „Koteleca“ iz Skopja te tadašnja
društva iz Beograda, Gnjilana, Splita, Valjeva i Varaždina.
Prikupljeni podaci
obrađeni su i novi „Adresar zagonetača Jugoslavije“ (sada je dobio oznaku – I.
izdanje) imao je tri dijela: 1. Adresar zagonetača; 2. Popis zagonetača po
mjestima i 3. Adresar zagonetačkih društava i redakcija. Priručnik je tiskan u
tisuću primjeraka u tiskari „Prosvjeta“ u Bjelovaru, a izašao je u drugoj
polovici 1984. godine. Zanimljivo je spomenuti da je u njemu po prvi puta
objavljena karta Jugoslavije s označenim mjestima u kojima su djelovala
pojedina društva i gdje su bila sjedišta izdavača pojedinih zagonetačkih
časopisa toga vremena.
ZRNCA (3404)
Ilustrovani logogrif
Pojmu (5, 5) izmenite prva slova u rečima kako
biste dobili naziv aktuelnog filma.
Gojko Mandić
недеља, 28. октобар 2018.
ANANAS-KUP
Počeli smo sa biranjem najboljeg anagramiranog naslova u četvrtom (završnom) kolu treće sezone "Ananas-kupa". U ovoj fazi autori koji su imali više anagrama prijavljuju najviše 15 anagrama koji idu na zbirnu listu. Naravno, autori koji su imali manje od 15 anagrama mogu izraziti želju da smanje broj svojih anagrama u konkurenciji. Ako neko želi, može to da dojavi evidentičaru.
"GLAS PODRINJA"
Ovako izgleda enigmatska rubrika koju priprema Dragoslav Rosić.
ZRNCA (3403)
Sibilarka
Pročitaj naglas NIZOVE slova -
- i evo, DEKLAMACIJA nova!
Autor: Milan Žarkovački Pročitaj naglas NIZOVE slova -
- i evo, DEKLAMACIJA nova!
VIL ŠORC STONOTENISER
Pogledati: OVDE.
REČ PO RIJEČ (1985)
ČAUŠ
Piše: Ilija
Ozdanovac
U
ovom "mom" kutku Slavonije ravne (Otok, Privlaka, Komletinci,
Nijemci) nema svatova bez čauša. Tako je bilo odvajkada, tako jest
sada i tako će biti...(riječi mi se pozlatile, sic!). svatova bez čauša
nema, kao ni fiša bez ribe... Kako bi značaj i funkcija čauša
bio potpuno opisan, treba krenuti otpočetka. Momak lako nađe curu (ili
ona njega), a kad ona (ili njeni) odluče i daju blagoslov, eto nam "mlade"
i svatova. Gotovo sve dužnosti predstojećih svatova su unaprijed
dodijeljene i podijeljene po rodbinsko - prijateljskom ključu, znaju se,
naravno, mlada i mladoženja, diver, diveruša, kum i stari svat,
kuvarice i konobari, pa preostaje odabir čauša. U moje doba,
kada sam se ono već prvi i zadnji puta ženio, nepisano pravilo je bilo da čauš
bude osoba iz susjedstva, poželjno malo starija, koja je nešto prijateljskije
vezana uz obitelj mladoženje. U mojim svatovima je čauš bio znani
Otočanin, komšija "Sajo" (ime i prezime iz opravdanih razloga
nije navedeno), kom je, eto čauš bio moj dada!
U
Privlaci, pak, običaj je da u svatovima čauš bude važan
novopridošli član familije, odnosno zet, pa kad mi se šurja(k) ženio, čauš
bijah ja (tako mlad i neiskusan, a nagovoriše me na tu počasnu titulu, čak mi
je i laskalo). Predstava nije završila baš pohvalno, jer, eto, otelo se
kontroli...
Međutim,
u današnje doba, čauš je postao "profesionalac", odnosno osoba
van kruga susjeda, familije ili prijatelja, a možda je tako i najbolje..
Čauš je, za vrijeme od
kada se svatovi počnu okupljati u mladoženjinoj kući, stalno prisutan, a za tu
priliku je i posebno opremljen i nakićen. Obuven u crne lakovane čižme,
obučen u rajtozne, košulju, reklu, šokačka kapa, s fazanovim perom
i dukatima i na glavi, (pokatkada i s dvije sušene crvene paprike,
pokatkad mrkve - značenje tog detalja nisam "skužio") sa
šokačkim otarkom i torbicom (onom cifranom, lovačkom) oko
ramena, i obaveznom đebom i čuturicom u rukama (il' polićem
u torbici!).
Dužnosti
čauša su bile, recimo, polusvečane ali vrlo ozbiljne i odgovorne,
ovlašten je da rukovodi i "ravna" svatovima, vodi računa o
satnici i rasporedu, (da se ne kasni kod kuma ni na vinčanje), uvodi
svatove u crkvu, po stolovima raspoređuje uzvanike, nazdravlja medenom
rakijom, a najvažnije jest da bude dobro raspoložen, da zapjeva i zaigra, duhovitim
doskočicama animira i oraspoložuje svatove, uglavnom, brine o vedrom ozračju za
cijelo vrijeme svečanosti. I da svirači dugo ne side! Oko ponoći vodi nazdravu
(darivanje mladenaca), kada obično počasti darodavca ugodnim , a još češće
malo neugodnijim vrckavim komentarom. Jer, ne smije mu se to zamjeriti, a on
koristi priliku da to kaže bez posljedica. Ta, on je ČAUŠ! O jednom je,
ipak, morao voditi računa. Za svo vrijeme svatovanja, morao je ostati bar malo
trijezniji od drugih svatova, kako bi opravdao ukazano mu povjerenje. Bilo
je svatova kada je čaušima to uspijevalo, a nekad, baš i ne....Eto, recimo,
ja...
E
sad, onaj najteži dio - čauš je, kad svi svatovi podlegnu raznoraznim
čarima i blagodatima svatova, taj koji sa sviračima "zatvara" krug, i
ponekad teška srca, ispraća ih kući. A i njemu zasigurno bude dosta. I
veselja i rakije. A usput je izgubio (dobar) glas...
ČAUŠ
(mada
je u posljednje vrijeme, a i u nekim selima (Ivankovo, Mikanovci) uobičajen
naziv ČAJO), po HER-u (pored ostalih tumačenja), jest osoba
koja vodi svatove i brine o redu i raspoloženju svatova. Riječ vuče porijeklo
od turske riječi cavus. Zabilježena i na HJP-u!
Da
bi se stekla puna slika pojma ČAUŠ, dovoljno je na svemrežje (Internet)
upisati "Sve se čaje okupiše..." i pogledati jednu od
višegodišnjih (unazad 20-ak godina ) priredbi posvećenih svim čajama
svijeta, koje se održavaju u Ivankovu. (https://www.youtube.com/watch?v=z5XX8UAvLig).