Osmoplasirana križaljka Zlatka Delića s Memorijala Pavle-Libran (Kvizorama broj 1261, 4. 6. 2016).
Prilog: Boris Nazansky
17 коментара:
Marko Mihaljević
је рекао...
Dobar dan.
Kratki osvrt na uradak gospodina Delića pošto sam i dosad imao običaj ukratko komentirati radove.
Komentare pišem čisto iz razloga da pokažem da postoje različita razmišljana kod sastavljanja i ocjenjivanja križaljki. Ni na kraj pameti mi nije nekoga omalovažavati ili vrijeđati, ako nekome smeta neka me slobodno upozori. Veoma mi je drago da dosad nisam imao nikakva neugodna iskustva ni negativne reakcije .
Par rečenica o radu:
Križaljka je lijepo prožeta i da se radi o klasičnoj megatalijanci bila bi pitka i zanimljiva za rješavanje. Ima svega 60 crnih polja, ali za gornji dio bodovne ljestvice (po mom mišljenju) fali joj malo zamršenosti i više neočekivanih čvorova ili neka solidna “bjelina”.
Ovaj rad mi izgleda idealan za enigmatski časopis, ali za natjecanje bi, s mojeg gledaišta, ipak trebalo malčice više ambicioznosti.
Ovoga se puta slažem s Markom. Križaljka je rješiva (iako to za strpljivku nije toliko bitno), ima 60 crnih polja kao i Ćavarova, 15 rijetkih slova, no nema bjeline pa je vjerojatno zbog toga nešto niže u poredku.
Uvijek je bitno da je križaljka ispunjena s "normalnim" riječima, pa bila to i razmještajna. Za mene je ova križaljka malo remek-djelo. Tko ne vjeruje neka pokuša sastaviti ovako nešto. 30. ili 40. riječ po kvaliteti je lijepa što se kod nekih autora raspadne nakon desete. Dvoslova nema, a troslova je samo šest. Jedan lijepi glagol i sve ostalo imenice. Bravo Zlatko! Pero
To je to, biće da je Nedjeljko u pravu kad veli da je plasman niži jer je ocijenjeno da "nema bjeline". Ova je mreža sva jedna velika lijepa bjelina sa skladno raspoređenim crnim poljima. Nigdje nije crna, znači da je bijela. Pitanje je šta procjenjujemo - dio mreže ili mrežu cijelu i kad je riječ o rasporedu crnih polja i o sadržaju. Bravo Zlatko, rad za primjer kako se vlada mrežom i ambicijama (iskusenjima), ne zna se odakle je započeta i nijedan dio nije iznuđen. Naravo, rad bi bio još bolji da ima više dugih prolaza (kao kod Jozića), da nema dvoslova ispod slike, da su sintagme efektnije itd, itd.
Da ne zaboravim - bravo i za Peru, nešto se puno uzajamno hvalimo u posljednje vrijeme, ali šta da radim, što jest jest...
Kad sam spomenuo ambicioznost kod sastavljanja mislio sam prvenstveno na tehnički dio križaljke.
Ja bih to najbolje objasnio s primjerom.
Gospodin Delić je izabrao lakši pristup sastavljanju (nešto kao lakši element izvođenja u gimnastici ili kod skokova u vodu). Znači bez mnogo dugačkih sintagmi koji se protežu duž križaljke, bez bjeline(a) i većinu križaljke čine najstandardnija slova tipa: S,T,P,R,M,N, K i sl., te u središnjem dijelu s malo slovnih izmjena.
Međutim, on je u vizualnom dijelu stigao blizu perfekcije.
Radovi koji su ranije objavljivani bili su protkani s dosta težim elementima sastavljanja (povezanost dužih i “izlomljenijih” sintagmi kroz cijeli lik križaljke, bjeline, “moleraji”, neuobičajeni lomovi , veći broj nefrekventnih i drugih manje zastupljenih slova itd.) Nijedan od tih radova u vizualnom smislu ne može se mjeriti s križaljkom gospodina Delića (osim možda Jozićev rad), ali dobar dio bolje plasiranih je uz “visoko postavljenu letvicu” jako dobro sproveo ideju i ukupno gledajući napravili jako dobre križaljke.
Daleko od toga da Zlatkov rad nije vrhunski ili da ne zaslužuje biti među najboljima, samo s mojeg gledišta za zauzeti najbolja mjesta treba ipak dodati neki teži element.
Toliko od mene, da ne budem dvosmislen kad sam spomenuo “ambicioznost”.
Pomenuvši ambicije stavih i iskušenje u zagradu, naime sigurno je da je Zlatko neke dijelove mogao razvući u veće bjeline, no to ima svoju cijenu i odolio je iskušenju. Može se reći i da nije uspio razvući bjelinu po, za njega, prihvatljivoj cijeni. Dosljedno je to proveo i zato mreža izgleda tako skladno i cjelovito.
Pomenuto je bazično pitanje težine, odnosno nivoa ambicioznosti autora koji kreće u kombiniranje. Dobro je poređenje sa sportom. Skakač u vodu će izabrati koliko težak skok misli da može uspješno izvesti – rizik je ići sa visokim koeficijentom težine jer ako, nakon svih superteških uvrtanja u skoku, pri ulasku u vodu popršće sve okolo, znaće da je uprskao. Da li je naš ambiciozni autor uspješno realizirao svoj plan ili je uprskao (propustio da shvati da je previše forsirao iliti natezao), procjena je svakog kritičara, urednika, žirija… Jedno je sigurno - sama ambicioznost nije dovoljna, kao što ni visok nivo jednog dijela mreže ili ispunjenost jednog od kriterija nisu dovoljni da bi cjelina dobila visoku ocjenu. Postavlja se i pitanje šta je urađen rad, odnosno šta znači “mogu” ili “ne mogu” u moru različitih kriterija. Ja bih, vjerujem, mogao (čak i bez spiskova, baza podataka ili bezbrojnih Tanita Tikaram u glavi) razvući bjelinu sa nategnutim sintagmama, etnicima, trpnim pridjevima, nategnutim povratnim glagolima i slično, ali ne mogu potpisati takav rad jer ga ne smatram urađenim, odnosno korektnim. Dakle, ja ne mogu napraviti veliku bjelinu po kriterijima koje slijedim, a rado bih to uradio i bio ponosan na nju. Važno je prepoznati tu našu realnost i prihvatiti te različitosti u kriterijima bez etiketiranja dalje od drugačijih ukusa. Natjecanja su tu da, u istim uvjetim i po istim kriterijima, pokažemo šta možemo.
Da. Pa, dobro. Neću više pisati ono što mislim, bar ne na ovom blogu, i ne na enigmatske teme, jer je očigledno da čak i kad se trudim da nikoga ne uvredim, samim tim što imam mišljenje - pre ili kasnije se pojavi neko koga vređa moj stav. Odranije bi trebalo da je poznato da ja - kad hoću nekoga da prozovem ili uvredim - to radim bez ikakvog uvijanja i ne služim se fazonima tipa "zborim ti prijo, seti se snajo" (op. cit. jedna baba iz mog kraja), tj. kad nikoga ne spomenem, to znači da nisam ni hteo da ga spomenem, a samim tim ni da osporim njegovo mišljenje (nisam ja baš toliko silan da bih verovao da je samo ono što ja kažem tačno).
U spornom slučaju sam se nadovezao na jedno mišljenje koje mi je blisko, ali ne kapiram čime sam uvredio prethodne komentatore koji misle drugačije. Stvarno ne razumem. Ali, dobro, tako je kod nas... I da skratim: ako je na ovom blogu ipak zabranjeno iznošenje mišljenja koje se ne slaže sa stavovima misterioznih "dobronamernih i razložnih uglednih enigmata", to znači da više nema smisla iznositi bilo kakvo mišljenje (jer se uvek iz senke može pojaviti neko sa dobronamernim i obrazloženim zahtevom da se moj ili bilo čiji post ukloni zato što se, eto, izloženi stav ne slaže sa njegovim). Koliko ima tih uglednih ja ne mogu da znam jer, kao što rekoh, svoje zahteve šalju tajno, pa čak i kad bih hteo da pišem samo ono što njima odgovara - siguran sam da mi ne bi uspelo... jer bi se uvek mogao pojaviti neko treći ili peti kome ne paše ono što paše drugom ili četvrtom. U svakom slučaju, svi su oni daleko ugledniji od mene, to je činjenica. Pozdrav
Ajajajaj... ja sam jedan od prethodnih komentatora i želim, iako Slavko nije napisao da je zahtjev stigao od komentatora, reći da me ništa u izbrisanom Mladenovom komentaru nije uvrijedilo, naprotiv, jasnoću i oštrinu stava, njegovog i bilo čijeg drugog, smatram dobitkom. Argumentirano neslaganje (a u tom komentaru jesu ponuđeni argumenti) je još veći dobitak. Ako mogu u ovom kontekstu iznijeti svoje mišljenje (ako koga povrijedim briši Slavko) predložio bih totalno uzdržavanje od bilo čega "ad personam", enigmatika je naša tema, barem ja to tako vidim. Ton i stil je svačiji izbor i dobro je da nismo isti u tom dijelu. Nije lako biti blogogazda dobri Slavko, pogotovo ako od početka ne postaviš i dosljedno provodiš jasna pravila. Na Uni smo pričali o tome i ja sam ti zamjerio brisanje anonimnih komentara nakon što puštaš grubosti koje nekog mogu navesti na anonimnost. Vjerujem da nema značajne štete, na dobrom smo putu, srdačan enigmatski pozdrav svima.
Sada sam vrlo, vrlo umoran (sadržajan dan) te ne mogu ni da trezveno razmišljam. Hajro, hajde se dogovorite i izesite stav il' brišem il' ne brišem komentare. Sutra ću da razmislim o sugestijama. Laku noć!
Šta se ja imam dogovarati? Izgleda da si baš umoran, oprosti nisam htio dodavati tom umoru. Nisam želio ništa zapetljavati, nisam se žalio na komentar, ne znam o kome je riječ i ne zanima me... Tek rekoh da nije riječ o meni i uzgred iznesoh svoje generalno mišljenje o komentarima.
Molim Slavka (dobronamerno, razlog: zato što ja tako hoću) da obriše komentar u kom je citiran moj uklonjeni tekst. Ako je već uklonjen, neka tako ostane, nema potrebe da se ponašamo kao deca. Nije ni važno ko se žalio, još je manje važno da li je reč o nekom komentatoru ili posmatraču, ali važna je sledeća stvar: ovaj slučaj slikovito govori o tome da moj apel /nedavno upućen/ kolegama da me više ne smatraju budalom nije uslišen. To znači da se od mene ipak očekuje da se bavim enigmatikom isključivo onako kako odgovara nekom drugom, i to u svakom smislu: od prakse do komentarisanja. Evo, da se još jednom izjasnim: ja govorim isključivo ono što mislim, i mada znam da većina ne razume i ne podržava takav luksuz (između ostalog, većinu to i čini većinom), ja uvek prihvatam odgovornost, jer mi je, eto, važno da JA uvek budem JA. To moje JA nije na prodaju, nikome ga ne ustupam, ne zajmim i ne poklanjam, a kad je reč o bilo kakvom poslu, pa i enigmatskom, prodajem samo svoj pošteni rad. Ko očekuje da u paketu sa mojim radom dobije i moje JA nema realna očekivanja, jer ako moj rad sam po sebi nije dovoljan, to znači da se od mene traži više nego što mogu, tj. očekuje se da budem neko drugi. A ja mogu biti samo ja, sa pazarom ili bez njega. I molim da se moji stari komentari više nigde ne citiraju (a novih, kao što rekoh, neće ni biti).
17 коментара:
Dobar dan.
Kratki osvrt na uradak gospodina Delića pošto sam i dosad imao običaj ukratko komentirati radove.
Komentare pišem čisto iz razloga da pokažem da postoje različita razmišljana kod sastavljanja i ocjenjivanja križaljki. Ni na kraj pameti mi nije nekoga omalovažavati ili vrijeđati, ako nekome smeta neka me slobodno upozori. Veoma mi je drago da dosad nisam imao nikakva neugodna iskustva ni negativne reakcije .
Par rečenica o radu:
Križaljka je lijepo prožeta i da se radi o klasičnoj megatalijanci bila bi pitka i zanimljiva za rješavanje. Ima svega 60 crnih polja, ali za gornji dio bodovne ljestvice (po mom mišljenju) fali joj malo zamršenosti i više neočekivanih čvorova ili neka solidna “bjelina”.
Ovaj rad mi izgleda idealan za enigmatski časopis, ali za natjecanje bi, s mojeg gledaišta, ipak trebalo malčice više ambicioznosti.
Toliko od mene.
Ovoga se puta slažem s Markom. Križaljka je rješiva (iako to za strpljivku nije toliko bitno), ima 60 crnih polja kao i Ćavarova, 15 rijetkih slova, no nema bjeline pa je vjerojatno zbog toga nešto niže u poredku.
Uvijek je bitno da je križaljka ispunjena s "normalnim" riječima, pa bila to i razmještajna. Za mene je ova križaljka malo remek-djelo. Tko ne vjeruje neka pokuša sastaviti ovako nešto. 30. ili 40. riječ po kvaliteti je lijepa što se kod nekih autora raspadne nakon desete. Dvoslova nema, a troslova je samo šest. Jedan lijepi glagol i sve ostalo imenice. Bravo Zlatko! Pero
Potpisujem ispod ovog Perinog komentara.
Vrlo mi se dopada, između ostalog, raspored crnih polja.
To je to, biće da je Nedjeljko u pravu kad veli da je plasman niži jer je ocijenjeno da "nema bjeline". Ova je mreža sva jedna velika lijepa bjelina sa skladno raspoređenim crnim poljima. Nigdje nije crna, znači da je bijela. Pitanje je šta procjenjujemo - dio mreže ili mrežu cijelu i kad je riječ o rasporedu crnih polja i o sadržaju. Bravo Zlatko, rad za primjer kako se vlada mrežom i ambicijama (iskusenjima), ne zna se odakle je započeta i nijedan dio nije iznuđen. Naravo, rad bi bio još bolji da ima više dugih prolaza (kao kod Jozića), da nema dvoslova ispod slike, da su sintagme efektnije itd, itd.
Da ne zaboravim - bravo i za Peru, nešto se puno uzajamno hvalimo u posljednje vrijeme, ali šta da radim, što jest jest...
Kad sam spomenuo ambicioznost kod sastavljanja mislio sam prvenstveno na tehnički dio križaljke.
Ja bih to najbolje objasnio s primjerom.
Gospodin Delić je izabrao lakši pristup sastavljanju (nešto kao lakši element izvođenja u gimnastici ili kod skokova u vodu). Znači bez mnogo dugačkih sintagmi koji se protežu duž križaljke, bez bjeline(a) i većinu križaljke čine najstandardnija slova tipa: S,T,P,R,M,N, K i sl., te u središnjem dijelu s malo slovnih izmjena.
Međutim, on je u vizualnom dijelu stigao blizu perfekcije.
Radovi koji su ranije objavljivani bili su protkani s dosta težim elementima sastavljanja (povezanost dužih i “izlomljenijih” sintagmi kroz cijeli lik križaljke, bjeline, “moleraji”, neuobičajeni lomovi , veći broj nefrekventnih i drugih manje zastupljenih slova itd.) Nijedan od tih radova u vizualnom smislu ne može se mjeriti s križaljkom gospodina Delića (osim možda Jozićev rad), ali dobar dio bolje plasiranih je uz “visoko postavljenu letvicu” jako dobro sproveo ideju i ukupno gledajući napravili jako dobre križaljke.
Daleko od toga da Zlatkov rad nije vrhunski ili da ne zaslužuje biti među najboljima, samo s mojeg gledišta za zauzeti najbolja mjesta treba ipak dodati neki teži element.
Toliko od mene, da ne budem dvosmislen kad sam spomenuo “ambicioznost”.
Marko
Pomenuvši ambicije stavih i iskušenje u zagradu, naime sigurno je da je Zlatko neke dijelove mogao razvući u veće bjeline, no to ima svoju cijenu i odolio je iskušenju. Može se reći i da nije uspio razvući bjelinu po, za njega, prihvatljivoj cijeni. Dosljedno je to proveo i zato mreža izgleda tako skladno i cjelovito.
Pomenuto je bazično pitanje težine, odnosno nivoa ambicioznosti autora koji kreće u kombiniranje. Dobro je poređenje sa sportom. Skakač u vodu će izabrati koliko težak skok misli da može uspješno izvesti – rizik je ići sa visokim koeficijentom težine jer ako, nakon svih superteških uvrtanja u skoku, pri ulasku u vodu popršće sve okolo, znaće da je uprskao. Da li je naš ambiciozni autor uspješno realizirao svoj plan ili je uprskao (propustio da shvati da je previše forsirao iliti natezao), procjena je svakog kritičara, urednika, žirija… Jedno je sigurno - sama ambicioznost nije dovoljna, kao što ni visok nivo jednog dijela mreže ili ispunjenost jednog od kriterija nisu dovoljni da bi cjelina dobila visoku ocjenu. Postavlja se i pitanje šta je urađen rad, odnosno šta znači “mogu” ili “ne mogu” u moru različitih kriterija. Ja bih, vjerujem, mogao (čak i bez spiskova, baza podataka ili bezbrojnih Tanita Tikaram u glavi) razvući bjelinu sa nategnutim sintagmama, etnicima, trpnim pridjevima, nategnutim povratnim glagolima i slično, ali ne mogu potpisati takav rad jer ga ne smatram urađenim, odnosno korektnim. Dakle, ja ne mogu napraviti veliku bjelinu po kriterijima koje slijedim, a rado bih to uradio i bio ponosan na nju. Važno je prepoznati tu našu realnost i prihvatiti te različitosti u kriterijima bez etiketiranja dalje od drugačijih ukusa. Natjecanja su tu da, u istim uvjetim i po istim kriterijima, pokažemo šta možemo.
Na zahtev (obrazložen i dobronameran) jednog vrlo uglednog enigmate izbrisan jedan komentar.
Da. Pa, dobro. Neću više pisati ono što mislim, bar ne na ovom blogu, i ne na enigmatske teme, jer je očigledno da čak i kad se trudim da nikoga ne uvredim, samim tim što imam mišljenje - pre ili kasnije se pojavi neko koga vređa moj stav.
Odranije bi trebalo da je poznato da ja - kad hoću nekoga da prozovem ili uvredim - to radim bez ikakvog uvijanja i ne služim se fazonima tipa "zborim ti prijo, seti se snajo" (op. cit. jedna baba iz mog kraja), tj. kad nikoga ne spomenem, to znači da nisam ni hteo da ga spomenem, a samim tim ni da osporim njegovo mišljenje (nisam ja baš toliko silan da bih verovao da je samo ono što ja kažem tačno).
U spornom slučaju sam se nadovezao na jedno mišljenje koje mi je blisko, ali ne kapiram čime sam uvredio prethodne komentatore koji misle drugačije. Stvarno ne razumem. Ali, dobro, tako je kod nas... I da skratim: ako je na ovom blogu ipak zabranjeno iznošenje mišljenja koje se ne slaže sa stavovima misterioznih "dobronamernih i razložnih uglednih enigmata", to znači da više nema smisla iznositi bilo kakvo mišljenje (jer se uvek iz senke može pojaviti neko sa dobronamernim i obrazloženim zahtevom da se moj ili bilo čiji post ukloni zato što se, eto, izloženi stav ne slaže sa njegovim). Koliko ima tih uglednih ja ne mogu da znam jer, kao što rekoh, svoje zahteve šalju tajno, pa čak i kad bih hteo da pišem samo ono što njima odgovara - siguran sam da mi ne bi uspelo... jer bi se uvek mogao pojaviti neko treći ili peti kome ne paše ono što paše drugom ili četvrtom. U svakom slučaju, svi su oni daleko ugledniji od mene, to je činjenica.
Pozdrav
Ajajajaj... ja sam jedan od prethodnih komentatora i želim, iako Slavko nije napisao da je zahtjev stigao od komentatora, reći da me ništa u izbrisanom Mladenovom komentaru nije uvrijedilo, naprotiv, jasnoću i oštrinu stava, njegovog i bilo čijeg drugog, smatram dobitkom. Argumentirano neslaganje (a u tom komentaru jesu ponuđeni argumenti) je još veći dobitak. Ako mogu u ovom kontekstu iznijeti svoje mišljenje (ako koga povrijedim briši Slavko) predložio bih totalno uzdržavanje od bilo čega "ad personam", enigmatika je naša tema, barem ja to tako vidim. Ton i stil je svačiji izbor i dobro je da nismo isti u tom dijelu. Nije lako biti blogogazda dobri Slavko, pogotovo ako od početka ne postaviš i dosljedno provodiš jasna pravila. Na Uni smo pričali o tome i ja sam ti zamjerio brisanje anonimnih komentara nakon što puštaš grubosti koje nekog mogu navesti na anonimnost. Vjerujem da nema značajne štete, na dobrom smo putu, srdačan enigmatski pozdrav svima.
Sada sam vrlo, vrlo umoran (sadržajan dan) te ne mogu ni da trezveno razmišljam.
Hajro, hajde se dogovorite i izesite stav il' brišem il' ne brišem komentare. Sutra ću da razmislim o sugestijama.
Laku noć!
Šta se ja imam dogovarati? Izgleda da si baš umoran, oprosti nisam htio dodavati tom umoru. Nisam želio ništa zapetljavati, nisam se žalio na komentar, ne znam o kome je riječ i ne zanima me... Tek rekoh da nije riječ o meni i uzgred iznesoh svoje generalno mišljenje o komentarima.
Molim Slavka (dobronamerno, razlog: zato što ja tako hoću) da obriše komentar u kom je citiran moj uklonjeni tekst. Ako je već uklonjen, neka tako ostane, nema potrebe da se ponašamo kao deca.
Nije ni važno ko se žalio, još je manje važno da li je reč o nekom komentatoru ili posmatraču, ali važna je sledeća stvar: ovaj slučaj slikovito govori o tome da moj apel /nedavno upućen/ kolegama da me više ne smatraju budalom nije uslišen. To znači da se od mene ipak očekuje da se bavim enigmatikom isključivo onako kako odgovara nekom drugom, i to u svakom smislu: od prakse do komentarisanja. Evo, da se još jednom izjasnim: ja govorim isključivo ono što mislim, i mada znam da većina ne razume i ne podržava takav luksuz (između ostalog, većinu to i čini većinom), ja uvek prihvatam odgovornost, jer mi je, eto, važno da JA uvek budem JA. To moje JA nije na prodaju, nikome ga ne ustupam, ne zajmim i ne poklanjam, a kad je reč o bilo kakvom poslu, pa i enigmatskom, prodajem samo svoj pošteni rad. Ko očekuje da u paketu sa mojim radom dobije i moje JA nema realna očekivanja, jer ako moj rad sam po sebi nije dovoljan, to znači da se od mene traži više nego što mogu, tj. očekuje se da budem neko drugi. A ja mogu biti samo ja, sa pazarom ili bez njega.
I molim da se moji stari komentari više nigde ne citiraju (a novih, kao što rekoh, neće ni biti).
Molba usvojena!
Постави коментар