Приказивање постова са ознаком Acta aenigmatica. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Acta aenigmatica. Прикажи све постове

понедељак, 20. фебруар 2023.

ACTA AENIGMATICA (251)

Još o počecima kategorizacije zagonetača

Piše: Stjepan Horvat

U prvim mjesecima djelovanja Enigmatskog udruženja Bjelovar i izlaženja lista Čvor svaka pomoć bila mi je dobrodošla, jer moje uredničko i izdavačko iskustvo bilo je tada vrlo skromno. Već uoči početka izlaženja Čvora imao sam sreću uspostaviti kontakt s Ferdinandom Pavešić iz Sarajeva, a preko njega i sa Slavkom Pelehom iz Zagreba. Manje-više sva korespondencija išla je pisanim putem pa tako i danas imam sačuvano nešto od tih pisama.

Sa Slavkom Pelehom sam nakon nekoliko osobnih susreta u Zagrebu brzo našao mnogo toga zajedničkog (ne samo datum rođenja!). Naši pogledi na zagonetaštvo bili su od prvog dana širi od onoga što se do tada događalo na enigmatskom polju, širi od samog sastavljanja i objavljivanja zagonetaka. Bilo je toliko mnogo drugih stvari vezanih uz zagonetke koje nismo mogli u kratkom vremenu ostvariti, ali pred nama su bili brojni izazovi koje smo kasnije uspješno rješavali.

Jedna od prvih ideja bila je vezana uz ocjenu ukupnog zagonetačkog rada svakog člana Društva, pa je tako pokrenuto pitanje kategorizacije. Već ranije sam o tome pisao, ali dodajem još jedan dokument koji će rasvijetliti kako smo u to vrijeme (kraj 1968. i početak 1969. godine) razmišljali o ovoj novini u enigmatici. Do tada se naslov velemajstora dodjeljivao na natjecanjima u rješavanju zagonetaka koja su organizirali neki od tadašnjih listova (Zagonetka, Rebus). Biti prvi u nekom takvom natjecanju donosilo je i epitet velemajstora, a k tomu biti i vrstan suradnik značilo je da si zagonetački velemajstor. Drugih kriterija nije bilo.

Slavko Peleh bio je i vrstan šahist, pa je prijedlog kategorizacije zagonetača napravio po uzoru na šahiste. O prvoj inačici pravilnika o kategorizaciji razgovarao je s nekoliko zagrebačkih enigmata, među kojima je bio i Zlatan Čop, kasnije prvi Čvorov doajen zagonetaštva. U pismu od 12. ožujka 1969. godine opširno mi je obrazložio kako bi mogli izgledati uvjeti za stjecanje pojedinih kategorija (razredi: C, B i A i titule: zagonetački majstorski kandidat, zagonetački majstor i zagonetački velemajstor). Cjelokupna kategorizacija bila je prvenstveno namijenjena članovima Društva.

Danas više nema govora o mogućnosti vrednovanja zagonetačkog rada, svi su postali velemajstori, svi su svoji urednici i izdavači, ali isto tako sve manje je mladih autora zagonetaka. Nakon pedesetak godina došli smo ponovo u situaciju da mladih autora gotovo i nema, da zagonetke najviše sastavljaju oni koji su prije pola stoljeća bili mladi početnici i dobili prigodu objavljivati u tadašnjim Čvorovim izdanjima. Dolazak računala i interneta mnogo toga je promijenio u poimanju zagonetaštva, pa ovo ostaju samo lijepa sjećanja na neke davne dane.


 

понедељак, 6. фебруар 2023.

ACTA AENIGMATICA (250)

Grad križaljaka

Piše: Stjepan Horvat

U vremenu od početka rujna 1973. do kraja srpnja 1974. godine bio sam na odsluženju vojnog roka u Ajdovščini (Slovenija). Tada sam već imao 27 godina, što je bio krajnji rok za vojsku, a Enigmatsko udruženje Bjelovar (kasnije EUČ!) djelovalo je već punih pet godina. Moj odlazak stvorio je nove probleme oko vođenja društva, posebice u radu uredništva tadašnjih listova.

Dogovarale su se razne opcije vođenja i uređivanja listova zbog mog izostanka, pa je tako najvažnija odluka bila da će Slavko Peleh preuzeti dužnost odgovornog urednika, da će se za uređivanje u Bjelovaru pokušati angažirati nekog od mlađih suradnika, a da će i dalje suradnici urednici biti Zlatan Čop, Boris Antonić, Miroslav Šantek i dr. Za koordinatora i urednika trebala je osoba koja će biti u Bjelovaru i nakon više razgovora dogovor je postignut sa Stjepanom Tumpićem, mladim zagonetačkim suradnikom iz Varaždina. On je tako dobio posao u EU Čvoru od 1. studenog 1973. godine. Stjepan je došao u Bjelovar i tu je sljedećih devet mjeseci obavljao dužnost urednika sve do 14. srpnja 1974. godine.

O problemima koje je u to vrijeme imalo Društvo (i političkim i organizacijskim) možda nekom drugom prigodom, no EUB je ipak uspješno dočekao moj povratak.

* * *

Uredništvo zagrebačkog tjednika Studio imalo je stalnu rubriku u kojoj su novinari toga tjednika na zanimljiv način predstavljali pojedine gradove. U ožujku 1974. godine (broj 518) red je došao i na Bjelovar pa je tom prigodom objavljen članak novinara Studija Aleksandra Veljića Grad križaljka. U lidu članka piše:

Ivo Robić, rođeni Bjelovarčanin, ovaj put je pustio svoje sumještane da „pjevaju“ ● U Bjelovaru – sagrađenom od kvadrata – nema problema: rebuse i premetaljke rješavaju članovi jedinog Enigmatskog udruženja u Hrvatskoj

Kako se članak sastoji od niza razgovora s Bjelovarcima, među njima se našao i Stjepan Tumpić, urednik u Čvoru. U prilogu je preslik članka, a označen je dio koji se odnosi na razgovor s Tumpićem.

Tada je Bjelovar nazvan gradom križaljaka, ali kasnije je dobio i naziv enigmopolis, što je zabilježeno i na Wikipediji:

Enigmopolis (enigm(a) + o + polis), naziv za značajno enigmatsko središte. Za vrijeme bivše Jugoslavije taj se naziv obično dodjeljivao gradu Bjelovaru, jer je u njemu djelovalo vrlo aktivno i agilno Enigmatsko udruženje Bjelovar (kasnije Enigmatsko udruženje "Čvor" i Zagonetačko društvo "Čvor"), koje je tada - pored izdavanja enigmatskih listova - prednjačilo u izdavanju enigmatske literature, u organiziranju domaćih i međunarodnih enigmatskih skupova i u radu na enigmatskoj teoriji i historiografiji.


 

понедељак, 30. јануар 2023.

ACTA AENIGMATICA (249)

Izvještaj s putovanja u DDR

Piše: Stjepan Horvat

Zagonetačko društvo Čvor i njegovo uredništvo enigmatskih listova bilo je aktivno uključeno u okupljanje novinara urednika zagonetačkih listova iz zemalja Europe. Bjelovar je povodom desete obljetnice djelovanja EU Čvora 1978. godine bio domaćin četvrtom po redu okupljanju urednika, kojeg smo tada zvali Međunarodni susret zagonetačkih urednika (skraćeno: MSZU; kasnije je dobio naziv Enigmapress), na kojemu se okupio do tada najveći broj sudionika, ne samo iz država Istočne Europe, već i šire, a gosti su bili i članovi redakcija tadašnjih listova  koji su izlazili u Jugoslaviji.

Naredni, peti MSZU održan je u DDR-u (Deutsche Demokratische Republik; tadašnja Istočna Njemačka) u Waltersdorfu kod Dresdena od 10. do 13. prosinca 1979. godine. Njemu su nazočili Stjepan Horvat, Slavko Peleh i Jovan Nedić kao predstavnici uredništva iz Bjelovara.

Slavko Peleh tada je bio poslovni tajnik u redakciji zagrebačkog Vikenda, koja je bila radna jedinica u okviru OOUR-a IRI Vjesnika. Kako putovanja u inozemstvo nisu bila baš česta, posebno u istočnoeuropske države, imao je obvezu Službi sigurnosti Radne organizacije Vjesnik podnijeti kratko izvješće o svom putu, što je i učinio nekoliko dana nakon povratka u Zagreb.

Danas donosim preslik tog izvješća prije svega zato da bi ostalo zabilježeno više podataka o događanjima na 5. MSZU, a ne da bih prikazao kako se u ono vrijeme kontroliralo kretanje pojedinih osoba.

Uzgred po ovoj temi, slična situacija bila je i prigodom naših službenih putovanja u Mađarsku, kada nam je kao službeni tumač bio zagonetački prijatelj Stjepan Toth, Mađar koji je živio u Bjelovaru. On nam je znao reći, kada smo se vraćali s nekog susreta, kako mora podnijeti nadležnim službama izvještaj o svojim zapažanjima s puta (o čemu sve nije nam otkrivao!). Sličnih zgoda bilo je i prilikom susreta u još nekim zemljama tadašnje Istočne Europe.


 

Večernje druženje u opuštenoj atmosferi i uz muziku (Slavko Peleh i Stjepan Horvat vide se između stupa i muzičara).


Grupna slika svih učesnika 5. MSZU-a.

Stjepan Horvat, Slavko Peleh (u pozadini), osebujni prevodilac i Jovan Nedić. Prevodilac je bio Nijemac: ogromni brkovi, duga kosa, pušač lule, porijeklom iz Bosne, koji je srpskohrvatski govorio s izrazitim bosanskim karakteristikama.

Slavko Peleh, Stjepan Horvat, prevodilac. Ispred Horvata je Pelehova knjiga "Rebusi u Slavena".