Teze:
Da li su korisna enigmatska takmičenja?
Treba li da ih bude više ili manje?
Da li sada ima više ili manje enigmatskih takmičenja nego ranije?
Koji su motivi za učešće/neučešće na enigmatskih takmičenjima?
Da li su takmičenja način da se za enigmatiku zainteresuju novi enigmati?
Šta su dobre, a šta loše karakteristike takmičenja na internetu?
Koje takmičenje pamtite kao primer koji valja isticati?
Treba li da Susreti enigmata (SES, SOZAH, Una,...) imaju enigmatska takmičenja?
15 коментара:
Pogled s moga prozora: podržati sve akcije koje neguju i podstiču zdravo rasuđivanje i međuljudske odnose, a "TIO" je jedno od dobrih mesta gde se kroz igru i zabavu mogu sticati i razmenjivati korisne informacije i iskustva iz različitih oblasti i spoznati sopstvene sklonosti.
Što se tiče takmičenja "Ananas-kupa" dodeljivanje bodova "sebi", tj. svom radu je dobar test za preispitivanje što kazuje i sam naziv samo ako se pročita na drugi način, Ana nas kupa!
Piše mi Boris Nazansky
Svaki konkurs/natječaj i svako natjecanje/takmičenje je poticajan/
poticajno. U skladu s tim je u najnoviji uvodnik!
Srdačan pozdrav,
Boris
Velika zahvalnost dragom kolegi. Pomenuti uvodnik biće objavljen danas u 15.00.
Da li su korisna enigmatska takmičenja?
Da.
Treba li da ih bude više ili manje?
Treba da ih bude više uživo, a da se održi brojnost takmičenja na netu.
Da li sada ima više ili manje enigmatskih takmičenja nego ranije?
Ne znam tačno, relativno sam mlad u enigmatici. Ipak, fakat je da ih ima više na netu, što je dobro.
Koji su motivi za učešće/neučešće na enigmatskih takmičenjima?
Učešće: Sve kolege lepo sastavljaju zadatke i prava je uživancija učestvovati.
Neučešće: Često su takmičenja u fiksnom terminu i ko je malo više poslom angažovan, nema kad da učestvuje.
Da li su takmičenja način da se za enigmatiku zainteresuju novi enigmati?
Bio sam ubeđen da jesu, ali sada mislim da nisu jer skoro niko od rođaka i drugara nije uzeo učešće kad sam ih zvao. Što se tiče škola, tu je lepše stanje...
Šta su dobre, a šta loše karakteristike takmičenja na internetu?
Dobre: Dostupna su i onima u Gornjem Crniljevu i onima što jure kengurove u Brizbejnu. Dalje, moguća su češća dešavanja, ne moramo da prisustvujemo svađama u slučaju konflikta, mogu da se puste u promet i teži zadaci koji traže guglanje, ne mora da se troši novac na štampanje itd.
Loše: Može da se vara, ali to (realno i srećom) nije praksa.
Koje takmičenje pamtite kao primer koji valja isticati?
Rebusi Sečujskog, Markov Enigmaraton, Brajkovićev Umodrom.
Treba li da Susreti enigmata (SES, SOZAH, Una,...) imaju enigmatska takmičenja?
Da, naravno.
Rade Goljović
Rade, zaslužio si javnu pohvalu za ovakav odgovor/razgovor (po svakoj tezi - kratko i jasno).
:)
Prvo, gdje je ta kafa(kava, kahva)? Drugo ja ću kao Rade:
- Enigmatska natjecanja su korisna jer se na svakome može nešto novo naučiti. Čovjek se uči dok je živ, zar ne?
- Bilo bi bolje kada bi ih bilo više
- Danas ih je manje. Prije je bio SZJ, republička prednatjecanja, turniri u kvizovci, Gradski odgonetački kup, natjecanja po časopisima,svjetsko prvenstvo u sastavljanju, klupska prvenstva ...
- Prestiž među kolegama je motiv, a za nesudjelovanje krive su obveze i novac
- Natjecanja su korisna i starijim i mlađim, ali današnju mladež ništo ne zanima
- Internetska natjecanja većinom su dobra, no žiriranje im je slabija strana
- Valjevo 1985.
- Enigmatski susreti bez natjecanja - ne dolazi u obzir!
Kava je na stolu pa može početi kratki osvrt na zadane teme:
- Tko još uopće razmišlja , naravno, iz enigmatskog miljea, da nam ne trebaju natjecanja, bilo uživo bilo putem blogova? Prilog tome su i gornji komentari, i ja ih podržavam i treba ih tim više. Ali ja bih se dotakao teme koju velika većina, iz tko zna kojih razloga, izbjegava komentirati, a pokušat ću problematiku sažeti u par teza: Poznato je da enigmoljupci svakodnevno posjećuju, surađuju i komentiraju zagonetke na više dostupnih im blogova, i tu nema problema. Međutim, kada su natjecanja na nekom blogu- dokazano je, da u istima ne sudjeluju enigmati iz " suprotnih tabora", ( možda malo nezgrapno zvuči, ali smo svjedoci da tako jest). E sad, je li to bojkot, inat, netrpeljivost, naredba gazde ( sic!) Primjera ima sijaset. Dovoljno je vratiti se na neke starije stranice blogova, a najsvježiji primjer - rebusanje kod Baneta. Jesmo li svjesni da to nije niti fer, korektno a ni pošteno prema "ostatku" enigmata , k tomu još i kolega.Stoga se moramo svi zapitati: što to i zašto činimo ? Što to jednom ne prekinemo i počnemo se stvarno družiti a ne dozvoliti da nam neki osobni prijepori i međusobna netrpeljivost nekih( što bi trebala biti osobna razina) kvari ugođaj i želju za sudjelovanjem. Ja sam osobno prisutan svagdje, pa preporučam svim kolegama isto.
- Mišljenja sam da ih u današnje vrijeme ima puno više no prije. Vidici su se raširili, okolnosti se promijenile pa su i radijusi kretanja povećani. Za pohvaliti i pozitivno jest da smo vremenom stekli povelik broj dragih prijatelja.Dobra stvar je što su natjecanja raznovrsna, pa svatko može i uživati a i dati svoj doprinos, ovisno o sklonosti i vrsti zagonetaka. Primjer za to je Una. Tko je što htio- tamo je i sudjelovao.
- Dok je Facea, video igrica, etc, etc...mladih neće biti, osim rijetkih iznimaka. Ali to nije problem samo enigmatike, nego i drugih društvenih igara i zanimacija ( šaha na primjer, pa filatelije, numizmatike ).
- Teško je izabrati" posebno", jer svako druženje ili susreti, do sada, su za pamćenje. Neki po pozitivnim neki po negativnim događanjima. Eto- spomenuta Una, a onda Valjevo, ja pamtim Koloniju u Somboru- pozdrav Žeci).
Izrazito negativnim smatram izbacivanje rješavanje rebusa u parovima ( SES), pogotovo što je to prešlo u tradiciju. Trebalo je tu disciplinu samo malo modificirati (prije početka izvlačiti parove iz šešira- onda ne bi bilo prigovora ili namještaljki)
- A što da na ovom Euru 2016 izbace nogomet? Ili da svi oni koji se okupe zaigraju narodna kola ili da se igraju Farme.
Dakle - i samo pitanje je smiješno ( sori, gazda, ali tako ispada).
Toliko!
Ilija, mozda bi pitanje i bilo smijesno da ne postoji inicijativa da se ukinu takmicenja na Susretima. Mislim da si naveo dobar primjer -Unu.
A što ćemo onda tamo! Una je pokazala da se, ovisno o afinitetima, za svakog nađe ponešto, ali je zvijezda vodilja ipak bilo šaroliko natjecanje. Negdje između, našlo se vremena i za druge zanimacije, što je vidljivo u hrpi fotografija ( a bit će ih sigurno još).
Una bi trebala biti smjernica i " naravoučenije" !
...igraćemo šah i preferans.
(Sada pijem kafu sa Najboljom, a malo kasnije ću se uključiti u razgovore. Naime, danas "filujem" blog za naredne dane pa ću imati vremena i za tupljenje)
Ilija, u subotu na sastanku Predsedništva ESS braniću stav da su nam potrebna takmičenja u Čačku. Smatram da, kao što piše u Pravilniku o takmičenjima koja smo usvojili prošle godine (koji je najavljivan kao izuzetno važan i potreban akt!) MORAJU da se održe tri takmičenja: sastavljanje, rešavanje i anagrami (pojedinačna i ekipna konkurencija, zajedno).
Svi smo svjesni da je problem nastao prošle godine, kada je bila najavljivana žetva medalja od strane jednog kluba, koji na kraju nije ni imao ekipu, a dogodilo se da su dobro organizovani debitanti (EKK) koji su se pojavili sa više ekipa nego svi ostali zajedno, napraili ršum.
Sada naprasno, traži se ukudanje takmičena, umjesto da se napravi zaokret (kod drugih klubova) i animiraju se pojedinci da nastupaju za matične klubove i pojačaju konkurenciju.
Naiskrenije kažem da bih volio kada bi svi klubovi imali po dvije izuzetno jake ekipe, pa makar EKK ostao bez i jednog odličja. Naravno, uvijek ću navijati za EKK, ali ne po svaku cijenu!
Kažu, problem je u obezbeđivanju sudija.
Naravno da je problem, i uvijek će biti, a posebno sada kada su kolege stalno izložene pritiscima jer su zbog nezadovoljstva pojedinca (jednina) šikanirani do granica izdržljivosti.
Evo, javno se prijavljujem da budem sudija u sve tri discipline (Ako sam prihvatljiv!).
Da, i još jedna važna stvar.
Meni se čini da takmičenja nisu obavezna već da se takmiče oni koji hoće. Stalno je bilo "gunjđanja" od strane tzv. turista na Susretima koji dođu da se "druže i vide sa kolegama", a nisu se bunili ovi koji dođu i da se druže i vide sa kolegama i takmiče. Ove godine, iz gore navedenog razloga, "turisti" su potpomognuti od najtakmičarskijih takmičara. Stoga, to je dodatni motiv za moj predlog (prijavu) za sudiju, jer očigledno smeta ako pehar ode u Kikindu, a nedaobog da ode u ruke čovjeka čije ime počinje sa S a završava sa OVAN.
PS. Predsednik EKK mi je (kada sam mu kazao da hoću da odustanem od takmičenja zarad opšteg interesa) izričita zabranio da to učinim, (još je kazao nekoliko oštrih riječi tim povodom) ali ja, eto, kršim klupsku disciplinu. Naravno, draže bi mi bilo da budem član takmičarskih ekipa, ali ako se mora, i ako nema drugog rješenja, eto vama sudije.
Da li su korisna enigmatska takmičenja?
Naravno. Čime god se bavili, uvijek se postavlja pitanje koliko je to što radimo dobro. E pa, natjecanje odgovara na pitanje tko to što radimo radi najbolje, a uz to je prilika za druženje, razmjenu mišljenja, kao i prilika svima da se odmaknu od rutine i pokušaju malo podići kvalitetu izvedbe, što nas, je li, sve drži u formi :)
Treba li da ih bude više ili manje?
Više natjecanja nikad ne škodi jer sami biramo gdje ćemo i kako sudjelovati, jedini problem koji vidim je nekakav konflikt u terminima dva slična natjecanja koji bi spriječio da se stvarno posvetiš bilo kojem od njih. Inače, veći izbor nikako ne može biti loš, svatko može za sebe filtrirati gdje želi ili ne želi poslati svoje radove (možda netko voli samo rebuse, možda netko ne voli kriterije kojima netko ocjenjuje anagrame pa će ići na blog A umjesto blog B, možda je netko zauzet subotom, ali ima vremena u petak...)
Da li sada ima više ili manje enigmatskih takmičenja nego ranije?
Nemam toliko dobar uvid u povijest natjecanja u vremenima prije nego sam se ja zainteresirao za enigmatiku, ali dojma sam da je sada sigurno veći broj "malih" natjecanja (opsegom i trajanjem, ne kvalitetom), jer doslovno svatko može smisliti temu, možda ponuditi nagradicu i zaintrigirati kolege. Internet pomaže u tome, naravno. Dobar primjer je BZK, Mladen je analizirao jedan stari natječaj, složio prvi turnir praktički sam, tema je bila intrigantna, kvaliteta visoka i došlo se u drugoj rundi sve do stranica Feniksa. Enigmatska zajednica na internetu je poprilično živa zadnjih godina, tako da tko god ima volje i načina, može bez problema skupiti 20-ak sudionika.
Koji su motivi za učešće/neučešće na enigmatskih takmičenjima?
Da li su takmičenja način da se za enigmatiku zainteresuju novi enigmati?
Ja sam tako krenuo (brojim li se ja još uvijek u nove?). Međutim, da bi se to dogodilo, natječaj mora imati i neke zadatke koji su jednako dostupni svima bez obzira ne enigmatsko iskustvo (P-priča je dobar primjer da se nekoga uvuče u enigmatiku, drugi primjer su slobodne anagramske teme: amater će sigurno puno teže ispremetati 30+ slova, padaju mi napamet natječaji za klasičnu zagonetku, potom povratna čitaljka na MMM... natječaji u kojima imate spuneristički povratni rebus slovoskok s izmjenom su ipak namijenjeni drugačijoj publici, tj. bolji su kada imaju ciljane rješavače). Rebus je dobra zagonetka za privlačenje novih lica, jer je u svom izvornom obliku intuitivna.
Šta su dobre, a šta loše karakteristike takmičenja na internetu?
Dostupnost je uvijek bolja online, termini su fleksibilniji, a i medij je moderniji (zagonetke mogu biti dopunjene videokomentarima, organizatorima je lakše raščistiti nejasnoće, dopuniti pravila, pružiti povratnu informaciju, svašta mi pada na pamet). Transprentnost radova može i ne mora biti mana, ali činjenica je da ako svi sve vide ima više komuniciranja iza kulisa, a i mogućnosti utjecanja na rezultate.
Koje takmičenje pamtite kao primer koji valja isticati?
Sečujski rebusi: odlično isplanirano, sve u svrhu promocije zagonetke, Milan uvijek iskomentira radove nakon dovršetka...odličan primjer ispravnog korištenja svih prednosti Interneta.
Treba li da Susreti enigmata (SES, SOZAH, Una,...) imaju enigmatska takmičenja?
Naravno, iako je vrednovanje radova nastalih na tim druženjima ponekad vrlo...čudno (nisam nikad sudjelovao, ali imam osjećaj da rezultati znaju malo podići tenzije). Problem je što umjesto između 5 vrhunskih radova (kod dopisnih natjecanja) birate između tri ili četiri osrednja, pa je sve puno teže kvantificirati, a bez uporišta u objektivnim kvalitetama, glasanje po osobnom ukusu često rezultira time da 50% ljudi misli da je trebalo biti bolje rangirano. Mislim da bi trebalo više paziti na izbor zagonetki za takva druženja (tipa, križaljka bi trebala biti s malom mrežom, možda čak s fiksiranim crnim poljima, da se vidi tko će je najbolje iskoristiti, magični lik bi tebao biti nešto manjih dimenzija (npr. štit bi umjesto 6x8 trebao biti 5x7) itd. Ovdje pričam o SOZAH-u i SEH-u, Una je drugačiji tip druženja s drugačijom poantom, mislim da je bušman tamo bio odličan izbor.
Zahvalnost i Tončiju na iscrpnom komentaru.
Hvala na lijepim riječima oko Une, može i biće bolje i na Uni i drugdje.
Takmičenja su sigurno super pozitivna, poželjna i, kako Tonči reče, savršeno normalna stvar za ovakvu djelatnost. No to ne znači da je to jednostavno, idemo napraviti natjecanje iliti takmičenje i sve je super. Ista, generalno pozitivna stvar, se može izvrgnuti u svoju suprotnost (jednako kao i mnoge lijepe ambicije, motivi, ciljevi ...) ako se odradi loše, izgubi mjera i sl. Sve to treba pogledati izbliza, analizirati, doći do nekih zaključaka (makar ne bili prijatni) i nastaviti dalje koristeći sva ta iskustva. Možda se izdaleka bolje vidi, no ne mislim da je moje da pišem o tome. Komunikacija je ključna stvar i to nam definitivno nije jača strana, puno je pasivnosti, šutnje, osjetljivosti, manje ili više očiglednih surevnjivosti ... U svakom slučaju jesam optimist, mislim da se mrdamo u dobrom smjeru.
Постави коментар