Zahvaljujući nedavnoj objavi na blogu „Deseta umjetnost - enigmatika“, šira enigmatska javnost je upoznata sa člankom Krste Ivanova „ARAL i ANAL“, objavljenim u 66. broju „Vesnika“ EK „Nova zagonetka“ (maj 2021). Taj članak je napisan kao reagovanje na tvrdnje „da u našim enigmatskim radovima koristimo neispravne reči, koje skoro da su se odomaćile“, i kao pokušaj da se ta dilema razriješi u odnosu na dvije navedene u naslovu. Iako nije decidirano navedeno, u članku provijava stav da su Aral i anal doista neispravne riječi. Uslijedio je oprečan, rekao bih „jedan ali vrijedan“, komentar Mladena Markovića, u kom je razložno i argumentovano ustvrdio kako ne postoje opravdani razlozi da se pomenuti pojmovi i dalje ne koriste u enigmatskim radovima sa ustaljenim opisima. Nedjeljko Nedić se, čini mi se, složio sa njim napisavši da su to za njega „enigmatizmi, odnosno riječi koje su se, iako ne postoje u ovim značenjima, ustalile u zagonetaštvu. Obje zvuče posve uobičajeno.“
O Aralu se nema šta dodati na ono što je napisano u Mladenovom komentaru, ali postoji potreba da se priča o analu malo proširi zbog specifičnosti problematike. U stvari, da se poveže sa pričom o skriptima i skriptama i lingvističkim raspravama na tu temu, koje traju godinama. Odmah treba reći da se radi o potpuno identičnom problemu i da će se konačan lingvistički sud o skriptama, kakav god da bude, odnostiti i na anale. S tim što se anal, najvjerovatnije, neće posebno apostrofirati jer on, u suštini, jeste enigmatizam. Objektivno govoreći, obični govornici nemaju potrebe da ga koriste čak ni u množini, osim u sklopu fraze „ući u (ovo je za) anale“. Za razliku od te, skripte su riječ koja je u masovnoj upotrebi, barem kod bivših i sadašnjih a, po svemu sudeći, biće i kod budućih studenata.
Riječi anal i skripte, nažalost i mnoge druge, pripadaju grupi riječi na koje se odnosi noviji lingvistički izraz „vještački proizvedene greške“. To su, kako piše lingvista Boban Arsenijević, „greške koje to ni po čemu nisu. Jezički izrazi koji su legitimni članovi jezičkog sistema, ali ih je neko proglasio greškama. Obično ih proglašavaju greškama ljudi koji se jezikom bave bez dobrog lingvističkog obrazovanja, i koji neku svoju jednostavnu logiku pokušavaju da nametnu daleko složenijim lingvističkim pojavama. Tamo gde se jezička stvarnost ne uklopi u njihove uske okvire pojednostavljene jezičke, ili češće nejezičke logike, oni prepoznaju grešku.“
Za ovo što nas interesuje, dobro je znati da većina riječi dospjelih iz stranih u naš jezik prolazi kroz tzv. proces adaptacije. Taj proces može biti prost, ali i dosta komplikovan. Vrlo je bitno naglasiti da imenske riječi ne moraju u našem jeziku zadržati rod i broj koji imaju u jeziku iz kojeg su preuzete. One ih najčešće zadržavaju, ali to nije pravilo. Pošto, koliko znam, ne postoji sistematičan popis takvih riječi, nasumice ću navesti dvadesetak pozajmljenica kod kojih je došlo do izmjene broja u odnosu na jezik iz koga potiču.
Tako se npr. riječi iz klasičnih jezika agenda, delicija, periodika i relikvija u njima javljaju samo u množini, a virus samo u jednini. Čips, keks, kornfleks, šorc, notes, pomfrit, toalet i varijete su lekseme preuzete iz stranih jezika u množinskom obliku, a koje su u srpskom dobile oblik jednine. Agrumi, bahanalije i bisage u matičnom jeziku imaju oba roda, a u našem samo jedan. Kamikaze i karaoke su kod nas množina, preuzeta iz japanskog - jezika koji uopšte ne poznaje kategoriju množine. Najzanimljivija je, svakako, imenica pantalone. To je francuska riječ koja u tom jeziku ima samo jedninu (muškog roda), a kod nas je to pluralija tantum (ženskog roda). Sasvim opravdano, jer su i riječi koje ona zamjenjuje (hlače, čakšire, gaće) takođe pluralija tantum. Isto je sa analom. Riječi koje ta leksema zamjenjuje u našem jeziku (godišnjak, ljetopis) imaju i jedninu i množinu, pa je sasvim logično i očekivano da na isti način i nju doživljavamo.
U zaključku moram reći da nema ozbiljnog lingvističkog priručnika i teksta koji se bavi pitanjem pluralnosti, a da se ne bavi imenicom skripta. Sve je glasniji zahtjev lingvista da norma dozvoli upotrebu riječi skripta kao imenice ženskog roda jednine. Pitanje je dana kada će se to dogoditi. Ovaj zahtjev lingvista mora da prati i „zahtjev“ nas enigmata da se „dozvoli“ upotreba riječi anal u obliku jednine. Tako što ćemo tu riječ i dalje uvrštavati u svoje radove. Pozivajući se na izvore na koje smo se i dosad pozivali. I na zdravu pamet, naravno!
TEKST NA KOJI SE POZIVA RADOJA RACANOVIĆ MOŽETE POGLEDATI OVDE.
13 коментара:
Na dnu teksta dodao sam link koji vodi do teksta na koji se poziva Radoja.
Nekoliko minuta po objavljivanju ovog teksta, na mejl mi je stigao komentar koji sam očekivao. Komentatora sam uputio da komentar ubaci ovdje ne bismo li usmjerili eventualnu diskusiju u željenom pravcu.
Ima Aral biće tema rubrike "Podatak više"
("Skandi Feniks", ..., 1146, 16 – Rijeka, 29. VI. 2021)
Istina, Klajn je u RJN notirao da ANALI imaju samo množinu i da je pogrešno "anal" u ukrštenim rečima.
U leksikopediji časopisa TV novosti iz 1981. pronašao sam predlog da se kao množina koristi ANALIJI, pri čemu bismo oblik ANALI tretirali kao jedninu (kao god što smo usvojili jedninu DEMANTI i množinu demantiji).
Zapravo, teško je prihvatiti nametnutu normu na osnovu koje bismo npr. 1 godišnji časopis zvali "anali". Koji broj bi tu išao: jedan anali ili jedni anali?
Dakle, kao što je u gornjem tekstu objašnjeno, standardizatori su ovde izgubili iz vida proces adaptacije reči (i to se po inercije decenijama prepisuje).
Možemo i logički da analiziramo pojam ANALI. Videćemo da uopšte ne postoje argumenti za isključivo korišćenje množine u našem jeziku.
Recimo, imenica MOŠTI je pluralia tantum koja ne ostavlja prostora za diskusiju tj. za razmatranje jednine. Mošti uvek idu zajedno, u određenoj količini, i ne može se odrediti šta je 1 "mošt". Ali npr. MLINCI po logici stvari imaju jedninu jer se iz mase može izdvojiti 1 mlinac. I može se pojesti.
Dalje, imamo imenice koje koristimo samo u množini i sam njihov oblik nam ne dozvoljava da ih spontano prebacimo u jedninu: VRATA, MAKAZE, PRSA, KRSTA, PLEĆA, USTA itd.
Ali, kad god se pluralia tantum (tj. reč koja je pluralia tantum u nekom drugom jeziku) završava na I, ređe na E - mi je često spontano, u duhu svog jezika, prebacujemo u jedninu. Npr. OSTI - ost ili ĆUFTE - ćufta.
Otkud insistiranje da se neke imenice prenose kao pluralia tantum zato što u drugom jeziku korišćene samo u množini (dakle, ANALI), a nekima je dozvoljene da budu adaptirane (kao što je u tekstu navedeno), posebno je pitanje. U slučaju "anali" to je još besmislenije jer, opet kao što je u tekstu rečeno, ta reč zamenjuje naše reči u jedini (godišnjak, letopis).
Zato iz moje perspektive, anali su p.t. samo u latinskom. U našem jeziku to ne moraju biti (da baš ne kažem: nisu).
Doktore, ovo si izvrsno napisao. Slažem se i s tobom i s Mladenom!
Mislim da svaki ljubitelj "onih" sajtova zna da reč "anal" itekako postoji.
Pa zapravo bi jedini argument za "anal" (u jednini) bio da se upotrebljava u novinama ili stručnoj literaturi.
Imam 83 godine i imam sveske s naslovom "Anali Leksikografskog zavoda FNRJ", znam za "Anale Jadranskog instituta", za "Anale filološkog fakulteta Beograd, za "Anale Pravnog fakulteta u Beogradu" i dr.
Dugo pratim medije i dugo se bavim enigmatikom, a ne mogu se sjetiti da sam ikada u literaturi vidio da piše "anal" (osim kao kratica za "analogan").
Čini mi se da je netko našao "anal" u starom rječniku (iz vremena dok jezik nije bio standardiziran), ali to ne može biti relevantno za suvremeni jezik.
Ako netko ima podatak iz današnje stručne literature za "anal", bio bih zahvalan da navede.
Baš mi je drago da ste se javili, i hvala Vam na tome, gospodine Antoniću.
Dobro je primijetiti da u naslovima svezaka koje ste naveli riječ u množini Anali zamjenjuje riječ u jednini Ljetopis. Uprkos tome, u rječnicima se ta riječ (anali) opisuje množinskim riječima (ljtopisi, godišnjaci). Mladen je naveo kako je svojevremeno bilo prijedloga da se oblik anali tretira kao jednina.
Ja sam, nakon iščitavanja o ovoj temi poslejdnjih dana, došao u dilemu da li su anali uopšte pluralija tantum u latinskom i da li je ta riječ uopšte došla u naš jezik direktno iz latinskog jezika.
Krsta Ivanov navodi da se u Divkovićevom rječniku, iako za škole knjižurini od 1161 strane, pominje upotreba ove imenice u jednini u jednoj knjizi. Ne navodi se u kojoj knjizi (nije svejedno kojoj), ni koliko puta. Problem je što je Divkovićev rječnik „sastavljen po latinsko-njemačkim rječnicima“ tog vremena, a njemački jezik je ovu riječ usvojio kao pluralija tantum (annalen). HJP potvrđuje da zaista jeste ušla u naš jezik iz njemačkog.
Bezuspješno sam prelistavao sve užbenike latinskog jezika koje posjedujem i koje sam mogao pronaći na internetu. Svi sadrže popis riječi koje su pluralija tantum, ali – pazite – ni u jednom nisam pronašao riječ annales među njima. Prosto nevjerovatno!
Da li je moguće da stari Latini uopšte nisu upotrebljavali ovu riječ (annales) kao samostalnu imenicu, već samo kao pridjev u sklopu sintagme libri annales? (Osnovno značenje riječi annales u lat. jeziku je množina pridjeva annalis (godišnji)).
Da je moguće opet je potvrdio HJP. Tamo lijepo piše:
njem. Annalen ← lat. (libri) annales: godišnje (knjige) ← annalis: godišnji
Ne spominje se nikava lat. imenica, već samo pridjev.
Da li su se Tacitovi Anali zaista zvali Annales? Zna se da nisu i da su im to ime dali kasniji prepisivači.
Na kraju, najpoznatije djelo svima nama dobro poznatog Tita Pomponija Atika nosi naslov „Liber annalis“, koji je kod nas preveden kao „Knjiga ljetopisa“. Zašto baš tako i da li je to knjiga koja se pominje u Divkovićevom opisu pojma annales?
Neka svako zaključi kako mu drago.
Anal u jednini postoji zapisan u Hrvatskom korijenskom pravopisu!
"Pa zapravo bi jedini argument za "anal" (u jednini) bio da se upotrebljava u novinama ili stručnoj literaturi."
Ja sam tražio logičke argumente za odbacivanje množine. Nisam je našao. Ako neko im takav argument, neka ga slobodno iznese, a to da li su Pera, Mika i Žika koristili jedninu u stručnoj i nestručnoj literaturi, eventualno može da bude značajno za priučene lingviste i bukvaliste koji od slova jezika ne dobacuju do duha.
@ Radoja
Dobre su ove rasprave. Četiri oka više vide nego dva.
Imam Žepićev "Latinsko-hrvatski rječnik" iz 1881. U njemu piše da je annales imenica (citat: "Odatle subst. annales, ium, m." (...) "osobito annales maximi, koje je morao pontifex maximus do Graccha sastavljati. "U sing. rabi se samo za djelo koje opseže samo jednu knjigu npr. ljetopis T. Pomponija Attica ili izvještaj samo jedne godine crpen iz većeg povjesničkog djela, npr. in nono annali."
U tom se rječniku annales prevodi kao ljetopisi.
Anali se ne tretiraju kao jednina (kao žiri, taksi, debi). U rječnicima je označen kao množina. Pogledao sam susjedne rječnike, množina je i u makedonskom (B. Koneski) i slovenačkom (SAZU) rječniku.
Kod Divkovića su za korpus latinskih riječi korišteni leksikoni njemačkih latinista (koji su imali duži i bolji uvid u latinsku književnost od hrvatskih).
Za Pomponijevu knjigu u Leksikonu antičkih autora (1996.) piše Godišnjak (Annalis).
Na našem jeziku ja dosad nisam vidio oblik anal (u jednini), no vidim da Bakho ispred mene piše da ju je pronašao u pravopisu iz 1944. Provjerio sam i piše ovako:
anal l. ljetopis (obično u množini: anali...). - Kratica l. oznaka je za latinski.
Dakle, iz svega toga, anali nisu pluralia tantum, jer se i u latinskom i u našem jeziku pojavljuju i u jednini.
Eto da pod stare dane i ja nešto naučim.
A propos ANALI u makedonskim rječnicima:
https://issuu.com/gocemitevski/docs/___________________________________
http://drmj.eu/search/anali#%D0%B0%D0%BD%D0%B0%D0%BB%D0%B8/%D1%81%D0%B0%D0%BC%D0%BE%20%D0%BC%D0%BD
Isto i u rječniku profesora mak. jezika Z. Murgoskog
piše ANALI (pl.)
U Velikom enigmatskom rječniku Martina Ojsteršeka (suradnica Nives
Opačić):
ANALI - godišnjaci, zapisi povijesnih događaja, kronika, ljetopis
Draga strana medalje:
U Pravopisu srpskohrvatskoga književnog jezika
sa pravopisnim rečnikom,
(Matica srpska, Matica Hrvatska, Novi sad, Zagreb 1960
na str. 181 ima ANAL (samo jednina) !
Za danas toliko o analu, pardon ... analima !
Dragan Ivanovski
Bravo, Dragane!
Izvor koji si naveo – ej, koji izvor - DECENIJAMA JEDINI SLUŽBENI PRAVOPIS zajedničkog srpskohrvatskoga jezika, na osnovama koga smo svi školovani, navodi riječ anal u jednini. A neko se napravio pametan, pametniji od dvije institucije (Matice srpske i Matice hrvatske) i vodećih stručnjaka za jezik tog vremena, i proglasio tu riječ pogrešnom. I mi laici se ubismo ovdje dokazujući da se radi o VJEŠTAČKI PROIZVEDENOJ GREŠCI. I dokazasmo to!
Oni stručnjaci jednostavno kažu: „Ne može to. Imenica anali (latinski annales) ima samo množinu; pogrešno je anal u ukrštenim riječima.“ Mi kao zainteresovana grupa ipak dokazasmo da, citiraću gospodina Antonića, „anali nisu pluralia tantum, jer se i u latinskom i u našem jeziku pojavljuju i u jednini“, i da nije pogrešno anal u ukrštenim riječima.
Постави коментар