ACTA AENIGMATICA (246)

Plan i program rada ZSH za 1987.

Piše: Stjepan Horvat

Skupština Zagonetačkog saveza Hrvatske (ZSH) u Lipiku 26. rujna 1986. godine donijela je Plan i program rada ZSH za 1987. Dokument je imao jedanaest točaka sa sažeto sročenim aktivnostima, pa ću ovom prigodom komentirati te točke.

Na prvom mjesto stavljena je problematika dopune Statuta ZSH i rješavanje pitanja statusa pojedinih članica: udruženja građana ili društvene organizacije. Zagonetački savez Jugoslavije bio je društvena organizacija, pa se težilo tome da svi klubovi dobiju status društvene organizacije. Tražilo se da svi klubovi budu jednoobrazno registrirani, no bilo je onih koji su bili tek u nastajanja kao sekcije ili grupe, a neki su djelovali u okviru nekih drugih društava.

Zagonetački savez Hrvatske poduzet će sve korake da se njegove članice u što većem broju uključe u Susret zagonetača Jugoslavije, koji se treba održati u Sarajevu. S tim u vezi trebalo je osigurati koordinaciju s ostalim članicama ZSJ (ESS i ESBiH) i utvrditi sadržaj susreta.

ZSH već je imao iskustva u organizaciji Susreta odgonetača i zagonetača Hrvatske, a četvrti susret po redu trebao se održati u Delnicama u lipnju 1987.

Veliki dio plana i programa bavi se natjecanjima odgonetača. U 1987. godini trebala su se održati sva do tada uvedena prvenstva na nivou Hrvatske (POH, POcaH, EPOH, EPOcaH, PAZAH i EPAZAH. Tražili su se kriteriji koje bi trebalo ostvariti za sudjelovanje na republičkom natjecanju.

Uvedeno je još jedno natjecanje nazvano Gradski odgonetački kup sa željom da se tijekom godine održi više manjih druženja odgonetača i zagonetača te da svatko iskuša svoje mogućnosti u organizaciji nekog natjecanja. U GOK-u klubovi i društva prijavljivali su svoje natjecateljske ekipe, s tim da se moglo prijaviti više ekipa. Utvrđeni su termini održavanja pojedine razine natjecanja: kvalifikacijski turniri, potom prvo kolo (osmina finala) u kojemu je sudjelovalo 16 najuspješnijih ekipa iz kvalifikacija, zatim četvrtfinale i polufinale, a dva najuspješnija kluba sastala bi se u finalu. Domaćin je uvijek bio uvjetno slabiji klub.

Zagonetački savez Hrvatske trebao je svojim djelovanje privući sredstva od izvora izvan enigmatike, pa su se tražili načini kako to realizirati. Razmjena iskustava bila je vrlo značajna, posebno prigodom zajedničkih natjecateljskih susreta.

Gdje kod je djelovalo više autora zagonetaka, pa onda i odgonetača, vodile su se akcije kako da se u takvim mjestima osnuje neko društvo ili klub. Nastojalo se pripomoći savjetima ili materijalnim sredstvima, a predstavnici saveza sudjelovali su obično na takvim osnivačkim skupovima. Kako bi se izrazila zahvalnost, preporučeno je pokretanje zagonetačkih nagrada koje bi dodjeljivao ZSH pojedinim klubovima i pojedincima koji su pokazali najveću aktivnost u određenoj godini.

Kako je broj natjecanja odgonetača i zagonetača bio poprilično velik, ZSH je nastojao standardizirati pojedine vrste natjecanja, usvajajući pravila o natjecanjima, suđenju i sucima, izradi zadataka i drugim stvarima vezanim uz natjecanja. To je olakšavalo skupinama u manjim sredinama da lakše organiziraju druženja svojih članovima s članovima gostujućih ekipa.

Kada danas gledam na sve to, bilo je tu mnogo posla, pogotovo ako se zna da je za komunikaciju služio obični telefon, za umnožavanje geštetner ili neki od prvih oblika fotokopirnog stroja. Danas bi to bilo lakše, ali sve manje je klubova ili skupina (pa i onih neformalnih koje se okupljaju u ponekom kafiću), a i jedno godišnje okupljanje sve manje je zanimljivo … no vremena su drugačija i za nama starijima ostaje samo nostalgično sjećanje.