Uvijek sam cijenio to što uvažene kolege, urednici enigmatskih listova, učestvuju na enigmatskih takmičenjima. To je za svaku pohvalu. Naime, time se izlažu dodatnom "riziku" jer bi im saradnici mogli "tražeći dlaku u jajetu" naći pokoju manu.
Ovdje bi bilo zanimljivo čuti mišljenja o tome da li je ono crno polje ispod slike (ispred BYBLOS) mana ili je vrlina. Pošto je ovo bijela talijanka, svakako je ponekad dobro ubaciti crno polje tamo gdje mu se rješavači ne nadaju.
Crno polje nije veliki problem (nije tu "slučajno" jer JENNIFER LOPEZ je nosivi stup bjeline, dakle Pero je sam odlučio kako nacentrirati kombinaciju, i očito mu je manje smetalo crno u kutu nego da je sve podignuto za jedan redak više( možda je dno bilo ružnije/crnje?), osim ako je zapravo krenuo od one druge bjeline, a ovdje stigao naknadno, ali smeta mi što su, da bi se dobio BYBLOS, upisana dva ružna troslova. Ipak, bolje pokušati ambiciozno uklopiti nešto novo (BYBLOS)nego jednostavno rutinski popuniti mrežu. Zapravo mi je najlošiji donji desni dio mreže, od pojma RITA PAVONE nadalje: kao da mu je ponestalo snage i inspiracije, pa taj čitav komad djeluje tek rutinski. Ostalo vrlo dobro, simpatične su mi bjeline (jedna krnja 6x6, kako to klasificira Mile, i jedna puna 6x6), ima svježih pojmova, ima sočnih pojmova, ima kvizaških pojmova...ima se o čemu pričati u uratku, nije da ga se pogleda jednom i zaboravi. Sviđa mi se.
Križaljka ima 66 crnih polja, veliki broj imena i prezimena osoba i izraza koji olakšavaju odgonetanje, tri bjeline (6 x 5 gore desno te 6 x 5 i 5 x 6 ispod slike s mnogo skupina, samo jednu kraticu (LLV), 5Š, 5Ć, 3NJ, 2Ž, 2Č, LJ, Y i W. Mane su joj nešto više množina (nabrojah ih 11, a među njima su i TINTILINIĆI - uvijek mislih da ih je samo jedan) te jednoslovi u 1. i 2. stupcu koji su, kao i 2 crna polja mogli nestati da je križaljka spuštena za 2 polja dolje. Ipak, tu su i dvije dobre bjeline koje pokrivaju ovaj nedostatak. Držim da je zasluženo među prvih deset.
Teško je reći odakle je autor započeo, no bjelina oko Lopezice jeste složenija. Ako je odatle počeo onda je od samog početka žrtvovao nešto od vizuelnog dijela - ispod ili iznad nje uvijek ima jednoslove, dvoslove, crno polje. Nije Pero lako pristao ni na pridjev u istom dijelu. Možda je stvarno počeo drugdje. Slažem se sa Tončijem, donji desni dio jeste odrađen onako rutinski, a i veteranski (Erika Hess i Rita Pavone nisu baš od nekidan). Čestitke Peri, na dobrom radu i sportskom duhu, znao je on da će biti solidan broj boljih. Mislio sam na njega i zbog hokeja (upravo završi), vrijeme mu je baš nepogodno, ali eto nogometa...
Ovo je moje posljednje komentiranje što se tiče radova s Kvizoraminog natječaja. Sve što je bilo bitno za reći sam već rekao i mogu se samo ponavljati.
Zadnjih dana sam u stisci sa poslom pa da na brzinu napišem nekoliko redaka.
Najveća prednost Perinog rada je lijeva bjelina. Po mom mišljenu među dvije najbolje dosad objavljene na konkursu (premda nije ogromnih dimenzija već kako bi kazali krnja 6x6). Bjelina u gornjem kutu premda ima nekoliko nefrekventnih pojmova je dosta jednostavnije strukture. Šteta što desni dio križaljke nije malo više “zakomplicirao” kao što je započeo uradak jer bi križaljka tada slobodno mogao konkurirati za najbolja mjesta. Ovako je rutinom i s podosta ustaljenih pojmova (koje prečesto viđamo u križaljkama) ipak kod meni malčice "pokvario" cjelokupni dojam.
Da se vratim na bjelinu. Kad se neki autor već odlučuje na rad sa bjelinom s kojim će sudjelovati na natjecanju (po mom mišljenju) bi trebalo da to bude u tehničkom pogledu slično Perinom (kod njegove ima 14 slovnih izmjena i to nekoliko izvrsnih: LJT, BB,OU, BN, što je po mom razmišljanju neki minimum za vrhunsku bjelinu). Znači, s mnogo slovnih izmjena i to ne s onim tipiziranim: KR,ST,PR, TR, SP. Najlakše je sklopiti bjelinu 7x7 (ili neku sličnih dimenzija) s najbanalnijim pojmovima (ja ih zovem “kikiriki” pojmovi) i smatrati to vrhunskim dostignućem i dovoljnim za sam vrh tabele. Svaki enigmat koji posjeduje rutinu kombiniranja sklopiti će tako nešto iz glave za nekih dvadesetak minuta. Isto tako kod stvaranja “moleraja” ne smatram da je dobro učinjeno ako je autor većinu slovnih prijeloma “riješio” troslovnom kraticom ili s nekoliko pojmova “iskopanih u bespućima interneta”. Mišljenja sam također kako radovi na natječajima općenito ne trebaju biti sastavljeni s uglavnom od najbanalnijim pojmovima (to je kudikamo prihvatljivije i poželjnije za redovne radove u enigmatskim časopisima jer sa učestalim pojmovima i tzv. “enigmatizmima”olakšavamo prosječnom rješavaču odgonetanje), a niti pretjerivati s nekim bjelinima koje niti izgledaju lijepo niti zanimljivo.
Za kraj da rezimiram. Znam da bi dobar dio želio da postoje neka striktna pravila ili standard za ocjenjivanje ukrštenica (to bi po meni bilo prihvatljivo da gledam enigmatiku isključivo kao zanatluk, ali ja kao i neki drugi ipak nisam takvog razmišljama). Mišljenja sam da je danas to utopija jer u hrvatskoj enigmatici postoji jedan standard dok kod susjeda (npr., u Srbiji i Bih) su se ustalili neki drugi standardi i nema smisla tražiti neku “sredinu” da bi standardi nekako iznivelirali. Kod natjecanja uživo bi se i moglo nekako naći kompromisno rješenje.
Ja kad sudjelujem na konkursima kod dragih susjeda poštujem njihova pravila i norme i uopće se ne bunim ako mi se nešto ne dopada. Jedino što bih volio da kad već moram ocjenivati na nekom natječaju da organizator provjeri ispravnost samih radova,a ne da moram (najčešće sam) provjeravati značenje i ispravnost svih pojmova.
Toliko od mene.
Ako se tko osjeća povrijeđenim mojim izlaganjem i analiziranjem ja mu se najiskrenije ispričavam!
Citat: "Ako se tko osjeća povrijeđenim mojim izlaganjem i analiziranjem ja mu se najiskrenije ispričavam!"
Taman posla Marko da se ispričavaš bilo kome nakon svojih izlaganja i ocjene enigmatskih uradaka dok nisi podcjenjivao i vrijeđao autore. Ako ćemo paziti na svaku riječ i rezonirati "hoće li se netko naći uvrijeđen" zamrijeti će svaka kritika, pa i pozitivna i tekstovi na blogu će se pretvoriti u "reci mi što da ti kažem pa ću ti to reći".
Nisam imao namjeru komentirati križaljku svog urednika, no sada hoću. Poznavajući veliko zagonetačko iskustvo i kvalitet Perinog opusa ovaj rad očito nije načinjen s idejom da pobijedi na natječaju već da prikaže da se može napraviti kvalitetna križaljka koja se ne vodi rezonom "Kvizorama voli takve uratke pa ću im takav i dati".
Usudio bih se reći da se Pero više raduje kad netko iz mlađe garde napravi nešto ekstra i pokaže da zagonetaštvo treba svježinu i kvalitetu mlađih generacija. Ako je to netko od njegovih suradnika utoliko bolje, razumije se.
12 коментара:
Uvijek sam cijenio to što uvažene kolege, urednici enigmatskih listova, učestvuju na enigmatskih takmičenjima. To je za svaku pohvalu. Naime, time se izlažu dodatnom "riziku" jer bi im saradnici mogli "tražeći dlaku u jajetu" naći pokoju manu.
Ovdje bi bilo zanimljivo čuti mišljenja o tome da li je ono crno polje ispod slike (ispred BYBLOS) mana ili je vrlina.
Pošto je ovo bijela talijanka, svakako je ponekad dobro ubaciti crno polje tamo gdje mu se rješavači ne nadaju.
Crno polje nije veliki problem (nije tu "slučajno" jer JENNIFER LOPEZ je nosivi stup bjeline, dakle Pero je sam odlučio kako nacentrirati kombinaciju, i očito mu je manje smetalo crno u kutu nego da je sve podignuto za jedan redak više( možda je dno bilo ružnije/crnje?), osim ako je zapravo krenuo od one druge bjeline, a ovdje stigao naknadno, ali smeta mi što su, da bi se dobio BYBLOS, upisana dva ružna troslova. Ipak, bolje pokušati ambiciozno uklopiti nešto novo (BYBLOS)nego jednostavno rutinski popuniti mrežu.
Zapravo mi je najlošiji donji desni dio mreže, od pojma RITA PAVONE nadalje: kao da mu je ponestalo snage i inspiracije, pa taj čitav komad djeluje tek rutinski. Ostalo vrlo dobro, simpatične su mi bjeline (jedna krnja 6x6, kako to klasificira Mile, i jedna puna 6x6), ima svježih pojmova, ima sočnih pojmova, ima kvizaških pojmova...ima se o čemu pričati u uratku, nije da ga se pogleda jednom i zaboravi. Sviđa mi se.
Ova talijanka ima i dodatni poen od mene za BUNA :)
Križaljka ima 66 crnih polja, veliki broj imena i prezimena osoba i izraza koji olakšavaju odgonetanje, tri bjeline (6 x 5 gore desno te 6 x 5 i 5 x 6 ispod slike s mnogo skupina, samo jednu kraticu (LLV), 5Š, 5Ć, 3NJ, 2Ž, 2Č, LJ, Y i W. Mane su joj nešto više množina (nabrojah ih 11, a među njima su i TINTILINIĆI - uvijek mislih da ih je samo jedan) te jednoslovi u 1. i 2. stupcu koji su, kao i 2 crna polja mogli nestati da je križaljka spuštena za 2 polja dolje. Ipak, tu su i dvije dobre bjeline koje pokrivaju ovaj nedostatak. Držim da je zasluženo među prvih deset.
Teško je reći odakle je autor započeo, no bjelina oko Lopezice jeste složenija. Ako je odatle počeo onda je od samog početka žrtvovao nešto od vizuelnog dijela - ispod ili iznad nje uvijek ima jednoslove, dvoslove, crno polje. Nije Pero lako pristao ni na pridjev u istom dijelu. Možda je stvarno počeo drugdje.
Slažem se sa Tončijem, donji desni dio jeste odrađen onako rutinski, a i veteranski (Erika Hess i Rita Pavone nisu baš od nekidan). Čestitke Peri, na dobrom radu i sportskom duhu, znao je on da će biti solidan broj boljih. Mislio sam na njega i zbog hokeja (upravo završi), vrijeme mu je baš nepogodno, ali eto nogometa...
Ne, hokej još nije završio. Krivo vas informiraju tamo u Kaliforniji. Pero
Dobar dan.
Ovo je moje posljednje komentiranje što se tiče radova s Kvizoraminog natječaja. Sve što je bilo bitno za reći sam već rekao i mogu se samo ponavljati.
Zadnjih dana sam u stisci sa poslom pa da na brzinu napišem nekoliko redaka.
Najveća prednost Perinog rada je lijeva bjelina. Po mom mišljenu među dvije najbolje dosad objavljene na konkursu (premda nije ogromnih dimenzija već kako bi kazali krnja 6x6). Bjelina u gornjem kutu premda ima nekoliko nefrekventnih pojmova je dosta jednostavnije strukture. Šteta što desni dio križaljke nije malo više “zakomplicirao” kao što je započeo uradak jer bi križaljka tada slobodno mogao konkurirati za najbolja mjesta. Ovako je rutinom i s podosta ustaljenih pojmova (koje prečesto viđamo u križaljkama) ipak kod meni malčice "pokvario" cjelokupni dojam.
Da se vratim na bjelinu. Kad se neki autor već odlučuje na rad sa bjelinom s kojim će sudjelovati na natjecanju (po mom mišljenju) bi trebalo da to bude u tehničkom pogledu slično Perinom (kod njegove ima 14 slovnih izmjena i to nekoliko izvrsnih: LJT, BB,OU, BN, što je po mom razmišljanju neki minimum za vrhunsku bjelinu). Znači, s mnogo slovnih izmjena i to ne s onim tipiziranim: KR,ST,PR, TR, SP. Najlakše je sklopiti bjelinu 7x7 (ili neku sličnih dimenzija) s najbanalnijim pojmovima (ja ih zovem “kikiriki” pojmovi) i smatrati to vrhunskim dostignućem i dovoljnim za sam vrh tabele. Svaki enigmat koji posjeduje rutinu kombiniranja sklopiti će tako nešto iz glave za nekih dvadesetak minuta. Isto tako kod stvaranja “moleraja” ne smatram da je dobro učinjeno ako je autor većinu slovnih prijeloma “riješio” troslovnom kraticom ili s nekoliko pojmova “iskopanih u bespućima interneta”. Mišljenja sam također kako radovi na natječajima općenito ne trebaju biti sastavljeni s uglavnom od najbanalnijim pojmovima (to je kudikamo prihvatljivije i poželjnije za redovne radove u enigmatskim časopisima jer sa učestalim pojmovima i tzv. “enigmatizmima”olakšavamo prosječnom rješavaču odgonetanje), a niti pretjerivati s nekim bjelinima koje niti izgledaju lijepo niti zanimljivo.
Za kraj da rezimiram. Znam da bi dobar dio želio da postoje neka striktna pravila ili standard za ocjenjivanje ukrštenica (to bi po meni bilo prihvatljivo da gledam enigmatiku isključivo kao zanatluk, ali ja kao i neki drugi ipak nisam takvog razmišljama). Mišljenja sam da je danas to utopija jer u hrvatskoj enigmatici postoji jedan standard dok kod susjeda (npr., u Srbiji i Bih) su se ustalili neki drugi standardi i nema smisla tražiti neku “sredinu” da bi standardi nekako iznivelirali. Kod natjecanja uživo bi se i moglo nekako naći kompromisno rješenje.
Ja kad sudjelujem na konkursima kod dragih susjeda poštujem njihova pravila i norme i uopće se ne bunim ako mi se nešto ne dopada. Jedino što bih volio da kad već moram ocjenivati na nekom natječaju da organizator provjeri ispravnost samih radova,a ne da moram (najčešće sam) provjeravati značenje i ispravnost svih pojmova.
Toliko od mene.
Ako se tko osjeća povrijeđenim mojim izlaganjem i analiziranjem ja mu se najiskrenije ispričavam!
Srdačan pozdrav
Marko Mihaljević
Citat:
"Ako se tko osjeća povrijeđenim mojim izlaganjem i analiziranjem ja
mu se najiskrenije ispričavam!"
Taman posla Marko da se ispričavaš bilo kome nakon svojih izlaganja
i ocjene enigmatskih uradaka dok nisi podcjenjivao i vrijeđao autore.
Ako ćemo paziti na svaku riječ i rezonirati "hoće li se netko naći
uvrijeđen" zamrijeti će svaka kritika, pa i pozitivna i tekstovi na
blogu će se pretvoriti u "reci mi što da ti kažem pa ću ti to reći".
Nisam imao namjeru komentirati križaljku svog urednika, no sada hoću.
Poznavajući veliko zagonetačko iskustvo i kvalitet Perinog opusa ovaj
rad očito nije načinjen s idejom da pobijedi na natječaju već da
prikaže da se može napraviti kvalitetna križaljka koja se ne vodi
rezonom "Kvizorama voli takve uratke pa ću im takav i dati".
Usudio bih se reći da se Pero više raduje kad netko iz mlađe garde
napravi nešto ekstra i pokaže da zagonetaštvo treba svježinu i
kvalitetu mlađih generacija. Ako je to netko od njegovih suradnika
utoliko bolje, razumije se.
Pero, Pero ... upravo je završavala utakmica kad sam pisao prethodni komentar.
Mogli bi se mi ovdje zabaviti prognozirajući rezultate za nogomet, može i košarka i hokej...
Hajro, mora da je zbog razlike u vremenu :)))))
Naravno, bilo mi žao što ne gledamo hokej zajedno, makar duhovno... kod vas je bilo 4 ujutru.
Постави коментар