петак, 24. март 2017.

REČ PO RIJEČ (1522)

UMRA
Piše: Radoja Racanović

Napomena: Ovo je nastavak (drugi dio) teksta o Ćabi, u sklopu koga je obrađen pojam umra.

Danas je religijski značaj Ćabe više u njenoj spoljašnjosti nego unutrašnjosti. Nekada je otvarana dva puta sedmično i svako je mogao ući i klanjati. Danas se otvara svega dva puta godišnje i to samo za dostojanstvenike i posebne goste. Otključava se ključevima koji su oduvijek bili povjereni porodici Talha, a tu im je ulogu potvrdio i prorok Muhamed, pa su i najmoćniji vladari morali tražiti dozvolu od te obične mekanske porodice za ulazak u Ćabu. Inače, vrata Ćabe (prag) nalaze se na visini od 2,25 m iznad zemlje. U uglu 2 metra udaljenom od njih nalazi se ugrađen crni kamen na visini 1,10 m iznad zemlje. Ta 2 m zida, nazvana multezem, imaju poseban značaj za vjernike, naslanjaju se na njega da bi dobili blagoslov. Preko cijele godine Ćaba je pokrivena teškim prekrivačem od čiste svile crne boje, koji se zove kisva, i na kome su zlatnim i srebrnim slovima izvezeni ajeti iz Kurana. Mijenja se jednom godišnje uoči Kurban-bajrama. Tom prilikom Ćaba se pere i privremeno ogrće bijelim prekrivačem. Skinuti prekrivač se skida, siječe i dijeli. Od ostalih znamenitosti vezanih za prostor Ćabe treba spomenuti Ibrahimov kamen (na kome je stajao Ibrahim gradeći Ćabu i na kome se nalaze otisci njegovih stopala), Hatim ili Hidžr (izostavljeni dio Ćabe za njene obnove u Muhamedovo vrijeme, vjeruje se da su na tom mjestu ukopani Ismail i njegova majka Hadžera (= Agara, Hagara)) i izvor Zemzem.
Prema islamskim teolozima voda Zemzem je potekla kada je u potrazi za njom Hadžera 7 puta prešla put između dva brdašca, kasnije nazvana Safa i Merva. Hadžera je požurila da zagradi vodu, da  ne oteče, kako bi je sačuvala, i dok je to radila izgovarala je na starosurjanskom jeziku riječi „zam-zam”, što znači stani-stani. Muhamed je jednom prilikom rekao: ”Da Hadžera nije izgovorila riječi zem-zem voda bi potekla kao što teku vode rijeka”. Nepobitno je utvrđeno da je voda sa tog izvora jedinstvenog kvaliteta u svijetu, a u istoriji nije zabilježeno da je izvor presušio niti da se neko od hodočasnika požalio na zdravstvene probleme zbog pijenja te vode. Svako ko posjeti Ćabu obavezno nosi kući barem jednu flašu Zemzem- vode.
Postoje dvije vrsta hodočašća u sveti grad Meku - hadž i umra. Oba podrazumijevaju posjetu Ćabi tako da se nerijetko samo hodočašće naziva ćaba. Ponekad se riječ ćaba upotrebljava u značenju svetilište. Hadž (hadžiluk) je veliko hodočašće, a svaki umno i fizički zdrav musliman, punoljetan po šerijatu i kojem to finansijske prilike omogućavaju, dužan ga je obaviti bar jednom u životu. Obavlja se jednom godišnje, u tačno određene dane u posljednjem mjesecu hidžretske godine, i pod određenim uslovima. Umra je malo hodočašće (mali hadž) koje nije obavezno i može biti obavljeno u bilo koje doba godine, osim u danima Kurban­ bajrama. Ranije je ono na ovim prostorima bilo malo poznato i među muslimanima pa ne čudi da riječ umra nije navedena u standardnim rječnicima. Tome je svakako doprinijela i činjenica da se umra može obaviti tokom hadža (kao odvojeni, što je lakše, ili spojeni obredi, što je teže) i da toj praksi pribjegava većina hadžija, pogotovo onih koji dolaze iz udaljenih zemalja. Sam Muhamed je obavio četiri umre i jedan hadž. Zanimljivo je da se hadž može obaviti za drugog, a onaj koji vrši hadž za drugog naziva se bedel.
Kod umre obavezna je posjeta Ćabi, Safi i Mervi te obavljanje radnji koje se zovu: tavaf ili tavafljenje (obilazak oko Ćabe u 7 krugova) i saj (hodanje i trčanje od Safe do Merve 7 puta, nakon obavljenog tavafa i pijenja Zemzem-vode).  Da bi uopšte mogao ući u Meku i pristupiti tim radnjama, hodočasnik  mora obaviti ihram. Ihram u širem smislu riječi znači  propisani način ponašanja hodočasnika, a u užem (i običnijem) dva komada bijelog platna kojima hodočasnik omotava svoje golo tijelo. Hodočasnik koji stupa u ihram zove se muhrim. Granica na putu za Meku koju hodočasnik ne smije proći, a da nije zanijetio obred (obavezao se na obavljanje hadža i/ili umre) i obukao ihram zove se mikat. Mutemir, tako se naziva onaj ko je donio nijet samo za umru, završava umru nakon obavljenog saja time što obrije glavu ili ošiša kosu (žene samo skrate kosu). Hadžija, tj. onaj ko je donio nijet za hadž, obavljanjem saja završava obred u Meki i nastavlja hadž izvan Meke na mjestima Arefat, Muzdelifa i Mina

Na kraju treba reći da je ulaz u Meku zabranjen za nemuslimane, naročito za kafire (poricatelje vjere i ateiste) i mušrike (mnogobošce), te da i za muslimane boravak u njoj ima posebne propise i adabe.

Izdvojene riječi: Arefat, bedel, Velika džamija, Zemzem, Zemzem-voda, Ibrahimov kamen, ihram, kafir, kibla, kisva, mali hadž, Mekanska džamija, Merva, Mesdžidul-Haram, mikat, Mina, Muzdelifa, multezem, mutemir, muhrim, mušrik, nijet, saj, Safa, Sveta džamija, tavaf, tavafljenje, Talha, umra, umranski saj, umranski tavaf, Ćaba, Hatim, hadž, hadžija, Hidžr, Crni kamen


3 коментара:

Nedjeljko Nedić је рекао...

Radoja, koliko si vremena pisao ovaj tekst? Nešto sam znao jer drugujem s ef. Mirsadom Arnautalićem iz Orašja, ali većinu ipak ne. Čestitam.

IlijaO је рекао...

Uvijek je za pohvalu kada se nešto napiše i zabilježi, pogotovo o stvarima koje su drugima nedovoljno poznate ili o kojima se zna tek u natruhama (valjda neće biti problema s natruhama-
natruha, nešto što je spomenuto u tragovima, ima u tragovima).
Pa tako je i ovaj Radojin uradak za pohvalu!

Радоја Рацановић је рекао...


Hvala na pohvalama obojici i Dejanu juče.

Dugo sam pisao ovaj članak, upoređivao izvore, nastojao prilagoditi potrebama ovog bloga i rječniku običnih čitalaca. Pri tome mi je naročito bilo bitno da sa poštovanjem pišem o ovoj svetinji, naglasim njenu povezanost sa glavnim monoteističkim religijama i, naročito, da ne povrijedim ničija vjerska osjećanja. Biće mi posebno drago ako sam u tome uspio.