Kako do odgonetačke titule?
Piše: Stjepan Horvat
U godinama poslije Drugog svjetskog rata uredništva ondašnjih izlazećih zagonetačkih listova organizirala su odgonetačka natjecanja objavljujući natječajne zagonetke na stranicama svojih listova. Već tada se pobjednicima dodjeljuju naslovi prvaka Jugoslavije. I Enigmatsko udruženje Čvor počelo je organizirati takva natjecanja, nastojeći na taj način uključiti što veći broj osoba što vole rješavati zagonetke (ne samo sastavljati), pa je velik dio društvenih aktivnosti bio upravo na tom odgonetačkom planu.
Nakon organizacije nekoliko takvih natjecanja (natjecatelji su odgonetali zagonetke iz za to označenih listova i slali odgonetke poštom) dogodilo se, posebno kada su nagrade bile vrijedne, da su se u natjecanje uključili i vrhunski autori, šaljući odgonetke pod tuđim imenima. Osim toga, mnogi odgonetači (većinom koji su bili i autori) uspjeli su u natječajnom roku međusobno kontaktirati i razmijeniti neke odgonetke i tako postići bolje rezultate. U tajništvu Čvora znali smo za takve pojave, ali nije se javno istupalo protiv toga, no tražili su se načini kako organizirati neko odgonetačko natjecanje da bude što objektivnije. Tada se nametnula ideja da bi natjecanja trebala biti „u živo“ pa se u okviru okupljanja zagonetača (a tada je u članstvu EUB bilo i onih koji su samo odgonetali) održe takva natjecanja. Odgonetačka aktivnost trebala je biti mamac da bi novoformirani klubovi (sekcije, ogranci, udruženja) dobili veći broj članova, a organiziranje klupskih natjecanja postalo je stalni zadatak svakog društva.
Uvođenjem kategorizacije za autore zagonetaka i dodjelom titula pokušalo se na novi način obilježiti uspješnost nekog zagonetača, a kasnije se, kada je bilo više natjecanja odgonetača, počelo razmišljati kako dodatno vrednovati uspješnost odgonetača. Pri EU Čvoru je osnovana i posebna Komisija za odgonetače, koja je vodila brigu o odgonetačkim aktivnostima, pa se počelo razmišljati i o kategorizaciji odgonetača. Ugled tomu su bila šahovska natjecanja pa su prihvaćena i prva pravila o načinu kategoriziranja. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća željelo se u organizaciju odgonetačkih natjecanja uključiti i što više tadašnjih listova pa i tada aktivnih klubova. Komisija za odgonetače pri EU Čvoru, na čijem čelu je bio Zvonimir Jurković (tada i predsjedavajući EUČ), pripremila je nacrt Pravilnika za stjecanje titula za odgonetače zagonetaka u SFR Jugoslaviji. Taj nacrt je poslan na adrese svih enigmatskih društava i klubova te uredništvima enigmatskih listova.
„Na osnovu primljenih mišljenja i ocjena vrijednosti predloženih normi za stjecanje titula za odgonetače zagonetaka, Komisija je priredila konačni tekst i upućuje ga na usvajanje. U tom smislu se prilaže i obrazac odluke, te ukoliko usvajate predloženi Pravilnik, izvolite potpisati tekst odluke i jedan primjerak vratite najkasnije do 15. rujna na adresu Čvora“ – pisao je u popratnom pismu Zvonimir Jurković.
U Odluci o prihvaćanju Pravilnika o stjecanju titula za odgonetače zagonetaka u SFR Jugoslaviji u drugoj točki navedeno je da će članovi Komisije za kategorizaciju odgonetača biti po jedan predstavnik EU Čvora iz Bjelovara, EK Simon Racković iz Zvornika i redakcije lista Eureka iz Gornjeg Milanovca.
U Pravilniku je razrađena metodologija kategoriziranja odgonetača: titule i njihovo stjecanje, obilježja dokumenata kojima se potvrđuje dobivanje titule, početak kategorizacije (Prvenstva odgonetača Jugoslavije održana 1979. i 1980.) i sl. U prilogu su faksimili sve četiri stranice Pravilnika.
Narednih godina Komisija za odgonetače vodila je evidenciju kategoriziranih odgonetača, no osnivanjem Zagonetačkog saveza Hrvatske i kasnije Zagonetačkog saveza Jugoslavije posao kategorizacije prenesen je na njih.
Danas su se natjecanja odgonetača svela na natjecanje aktivnih autora zagonetaka, a s onim „pravim“ odgonetačima, pratiteljima enigmatskih listova, gotovo da više i nema prevelikog kontakta. Problem sudjelovanja autora zagonetaka u odgonetačkim natjecanjima apostrofiran je već u raspravi prigodom donošenja ovog Pravilnika, no nije se našlo adekvatno rješenje za to.
Нема коментара:
Постави коментар