Grafički dio prezentacije enigmatskog rada je od klišea i zadanih likova dogurao do interaktivnosti, online rješavanja i sl, bezbroj stranica u koloru i sl. Uvijek će biti prisutna želja da enigmatski zadatak bude ne samo autorski kvalitetan već i predstavljen na pregledan, čist i dopadljiv način. Ovo vađenje dijela fotosa iz originalne cjeline smo zvali frajšten, rano smo otkrili i mogućnost uklapanja u mrežu križaljke, vidimo to i danas u nekim izdanjima. Ovdje su dvije skenirane stranice iz HIK-a br.6 (prije tačno 45 godina) i Orbis-a (ne znam broj) nekih 6-7 godina kasnije. Bilo bi lijepo vidjeti druge primjere rezultata truda na temu grafičke komponente enigmatskih kreacija.
10 коментара:
Šaljući ove priloge, Hajro je imao sugestiju da na TIO otvorimo novu rubriku. Ideje mi se učinila vrlo interesantnom, ali ...može i ovako.
Možda će Hajro svoju rubriku podjeliti sa pratiocima TIO, pa ako dobije dovoljnu podržku blogogazda će morati da pokrene proceduru za usvajanje predloga. :)
Danas je ovakav način ubacivanje slike najčešći kod Pauletića (Kviskoteka).
Napravio sam 1 par za Skandi Feniks pre 2-3 godine. Promenjena mi je slika Maraje Keri, pa je izgledalo malo nakaradno (ne znam tačno šta je falilo onoj po kojoj sam radio). Poslaću kad nađem.
Evo, pridodao sam i ove Mladenove skandinavke.
40-tak godina između objavljivanja Hajrinih i Mladenovih ukrštenica.
Eto, to je to. Nije loše ispalo, mada sam ja imao drugačiju viziju: sve slike su bili totali i trebalo je da mestimično izlaze iz okvira (npr. koleno Hajdi Klum je trebalo da ide preko opisnog polja, teme Tine Tarner bi ulazilo u polja za rešvanje itd).
Hvala momci, lijepo izgleda.
Igranje sa urezivanjem je i rizik, može završiti loše (sjećam se slike lisice iz Orbisa, objavljeno i ovdje), naime tehničari (snimatelji, montažeri) počesto ne dijele naš entuzijazam za tamo neku križaljku. Nekad im je drago da njihov dio posla ima takav značaj pa se potrude. Ja sam se dovijao kako sam znao, "štapom i kanapom" (danas sa kompjuterima je sve neuporedivo lakše), crtao različite mreže, računao procente umanjenja... Iz tih odnosa su ostala lijepa sjećanja, trajalo je to godinama, prijateljstvo sa montažerom iz BL Glasa traje i sada, bili smo zajedno na godišnjem u Sloveniji...
Oko blogova, rubrika, priloga, komentiranja ... sve je već rečeno, viđeno, doživljeno, od super pozitivnog do drugih krajnosti, tu smo gdje jesmo, ako nekog zanima da šalje priloge, skenira ili kreira nove stvari, komentira ... radiće to, ako ne samo će pogledati, neki neće ni to, već dugo se jasno vidi ne baš pozitivan trend... U ovom trenutku mi padaju na pamet dvije "konjske" - ona o mamuzanju mrtvog konja i ona o krepanom konju za koga razočarani vlasnik kaže "taman sam ga istrenirao da ne jede, a on krepa...". Pravu obradu, kritiku i sl (novih i starih kreacija) nemamo i teško da će je biti, za ono malo što napišemo krivi smo i za ono što kažemo i ono što ne kažemo pa je jasno da je volje sve manje. Pretpostavljam da većina enigmata ima svoje objavljene radove pa mi se čini logičnim da podijele sa svima ono na šta su ponosni, napišu nešto o vremenu, kontekstu... Ne treba čekati da drugi odrade to za njih, još manje se treba obazirati na obeshrabrujuća mišljenja. Koliko će biti primijećeno, koliko i kako komentirano i nije najvažnije... važno je da ipak malko nahranimo i napojimo tog našeg lipsavajućeg enigmatskog konja.
Hajro, vječiti optimista :)
Blogovi sigurno nisu najvažniji dio enigmatike, to su enigmatska izdanja, pootovo ozbiljna. Važnost interneta kao medija i alatke nameće blogove i enigmatiku na internetu kao vrlo važnu temu. Davno odlučih da se ovdje bavim enigmatikom i pojavama, a ne osobama, pa neću ni sobom, evo tek mala reakcija na dobronamjernu Slavkovu riječ - ne vidim puno razloga za optimizam, ne vidim nimalo razloga za odustajanje, puno je tu ljepote u kojoj se može uživati. Vjerujem da treba biti svjestan svoje odgovornosti a i znati uživati u putu a ne samo u destinaciji, u radu i pokušaju, a ne samo uspjehu, pogotovo onakvom kako ga danas, opsjednuti brojevima i sličnim stvarima, definiramo. Vidjenja i vidici drugih su zanimljiv dio ove naše zajedničke, hobističke priče, počesto ih valja odgonetati što baš i nije užitak.
Čim pomenuh viđenja i vidike na pamet mi padoše stihovi velikog Maka Dizdara, ne usuđujem se ništa komentirati, a trebao bih i pobrisati moje gornje redove...
Zapis o očima
Vidim da se divim
Divim se kad vidim
A vidik vas mi sad
Sad u bojama sivim
I ne znam tad
da li da vid vidam
Ili drukčije
Neke vidike
Da zidam?
Bezbeli da enigmatski blogovi nisu najvažniji za enigmatiku, ali da ne vidim zrnce smisla u ovome šta radim (šta radimo) davno bih odustao, odnosno, ne bih 20.12.2012. ni "zagazio u rijeku" punu opasnih virova.
Ponekad i manje bitne stvari pomažu da ona najbitnije postane još bitnije. Dobri Žarko svojevremeno uzviknu: Živela enigmatika! Nas nekolicina svakodnevno šaljemo eho: Živela, živela...
Internet ima stvari koje papir nema, interaktivnost, javnu riječ, tehničku raznovrsnost, recimo vrlo iskoristivu mogućnost prezentiranja rada u nekoliko koraka/verzija i slično. Papir će u enigmatskom svijetu ostati nezamjenjiv još dugo i to je dobro, klasika je klasika. Vrijeme će pokazati imamo li širine i visine da još više koristimo fenomenalni potencijal interneta na dobro svih, oba medija i enigmatike.
Nema ovdje drame ni opasnih virova dragi Slavko, tu smo mi sa svojom željom da budemo tu, radimo najbolje što znamo, svakog časa možemo odlučiti da prestanemo, nastavljamo jer vidimo puno više od zrnca smisla. To što postoje razlike na temu smisla i načina (zašto, šta i kako) čini stvar zanimljivijom. Dobra volja je jedino što bi trebalo biti isto i sveprisutno.
Постави коментар