Prihvaćanje pravilnika o odgonetačkim titulama
Piše: Stjepan Horvat
U 134. prilogu rubrike Acta aenigmatica pisao sam o tome što se sve činilo kako bi se za odgonetanje zagonetaka privuklo što više odgonetača. Tu su bila najvažnija natjecanja, koja su se do kraja sedamdesetih organizirala na različite načine (uglavnom putem pošte), a od 1980. pokušalo se i u tom segmentu enigmatskog djelovanja uvesti malo više reda, jer počela su natjecanja uživo.
Pri EU Čvoru osnovana je i posebna Komisija za odgonetače koja je vodila brigu o odgonetačkim aktivnostima, pa se tako počelo razmišljati i o kategorizaciji odgonetača, nešto slično kao i kod kategorizacije zagonetača (autora zagonetaka). Na čelu te Komisije za odgonetače bio je tadašnji predsjedavajući Predsjedništva ZD Čvora zagrebački zagonetač Zvonimir Jurković. On je organizirao pripremu prvog teksta pravilnika s kojim bi se odredila uspješnost odgonetanja zagonetaka na natjecanjima, a korak dalje je bila i kategorizacija odgonetača. Nakon višemjesečne rasprave prihvaćen je konačni prijedlog Pravilnika o stjecanju titula za odgonetače zagonetaka. Uz popratno pismo taj Pravilnik upućen je na adrese svih tadašnjih klubova (društava, sekcija, ogranaka) i uredništvima tada izlazećih enigmatskih listova.
„Na osnovu primljenih mišljenja i ocjena vrijednosti predloženih normi za stjecanje titula za odgonetače zagonetaka, Komisija je priredila konačni tekst i upućuje ga na usvajanje. U tom smislu se prilaže i obrazac odluke, te ukoliko usvajate predloženi Pravilnik, izvolite potpisati tekst odluke i jedan primjerak vratite najkasnije do 15. rujna na adresu Čvora“ – pisao je u popratnom pismu Zvonimir Jurković.
Do navedenog roka odluke o prihvaćanju Pravilnika o stjecanju titula za odgonetače zagonetaka donijeli su:
EK Gnjilane, Gnjilane; EO Bor, Bor; EU Banja Luka, Banja Luka; Zenički enigmatski klub, Zenica; EK Simon Racković, Zvornik, ZK Pliva, Zagreb; EU Zagreb, Zagreb; ZD Vinkovci, Vinkovci; EK Sisak, Sisak; EO Simon, Smederevo, i EU Čvor, Bjelovar.
Pravilnik su prihvatile i redakcije EU Čvor, Bjelovar; Horizonti, Gnjilane; Džoker, Zagreb, i Orbis, Sarajevo.
U prilogu je nekoliko odluka klubova, od jedanaest koliko se uključilo u ovu akciju.
11 коментара:
Ne sjecam se ovog projekta, ozbiljno i logicno razmisljanje, … ne znam koliko se uspjelo vise od usvajanja Pravilnika.
Ono cega se sjecam (mislim da sam to vec pominjao) je diskusija na jednom od sastanaka o ucescu profesionalnih enigmata na odgonetackim prvenstvima drzave i sl. Bilo je upitno je li fer, je li obeshrabrujuce za obicne rjesavace, je li dobro za enigmatiku … da pehare i medalje ponesu najcesce (poslije mislim i redovno) urednici u redakcijama. Ako je obicni odgonetac zauzeo mjesto na tablici iza nekoliko profesionalaca nije li ta osoba istinski prvak medju odgonetacima. Shvatam da nisu laka pitanja imamo li prava iskljuciti neke koji su, eto, urednici i sl, je li moguce povuci liniju koja bi odvojila "ciste" odgonetace od, recimo, odgonetaca koji ponekad i sastavljaju. Kriteriji nikad nisu lako pitanje, isli smo najlaksim putem, a to pocesto nije i najbolji. Ne mislim da je to bilo odlucujuce u prici o statusu odgonetaca, cinili smo mnogo sta dobrog, eto pomenuh ovaj primjer kao podsjecanje da uvijek treba misliti na odgonetace, kupce, konzumente.
Da li je ikad i bilo odgonetačkih takmičenja na kojima su učestvovali samo "obični" rješavači?
Evo da se pohvali. Organizirao sam odgonetačko natjecanje pri pokušaju formiranja udruženja u Valpovu 13. VI. 1991.godine. Drugo okupljane zbilo se 23. I. 1993. kada sam okupio 12 radnika valpovačkog kombinata u okviru rekreacije. Odazvalo se 12 zainteresiranih.
stjena
@ Da li je ikad i bilo odgonetačkih takmičenja na kojima su učestvovali samo "obični" rješavači?
Jeste u Kikindi 2012. godine.
Znam je, naravno, da je bilo i takvih takmičenja, ali sam želio potaknuti (neke) posjetioce ovog bloga da to i napišu.
U današnjoj situaciji priča o "običnim" rješavačima bi trebala uključivati i osvrt na pitanje šta bi se moglo činiti koristeći pogodnosti interneta. Dio te priče je i pitanje da li i kako bi i izdavači mogli imati koristi od toga. Možda ima dobrih ideja ...
O natjecanjima i odgonetača i sastavljača dalo bi se mnogo toga reći, no svakako su ona ovisila o ozbiljnosti shvaćanja enigmatike kao društveno korisne djelatnosti. Kako se odnosimo prema tome "hobiju" takva su i shvaćanja o potrebi i organizaciji natjecanja.
Samo ću kratko "nabacati" neke teze kako je to bilo u Čvoru:
1. Odgonetačko i rješavačko natjecanje (obično rješavanje kakve križaljke) imalo je za cilj povećanu prodaju listova i to je bio jedini razlog njihove organizacije. No ni tu se nisu mogla slati rješenje (tada je to bilo poštom na dopisnici, razglednici, u kuverti na posebnom papiru i sl.) ako niste priložili neki kupon izrezan iz lista ili samu stranicu isječenu iz lista. Ako je netko želio poslati dva ili više rješenja morao je kupiti dva ili više primjeraka. A bilo je takvih manijaka ...
2. Obično poneseni uredništvo je organiziralo prvenstvo svoga lista, prvenstvo rješavača Jugoslavije ili uže. I Čvor je organizirao nekoliko puta takva natjecanja. U nekoliko brojeva objavljivane su zagonetke i svaki tražilo se što više odgonetaka. I što se dogodilo na takvom "dopisnom" prvenstvu? Jedna osoba mogla je poslati više odgovora (posebno kada su nagrade bile vrijedne!), ali ne na svoje ime, već na imena svoje rodbine, prijatelja, susjeda ... To se dogodilo na prvom Čvorovom prvenstvu da je Veljko Novak, osvojio nekoliko prvih nagrada, a protiv toga nije se moglo ništa.
3. Nakon toga počelo se razmišljati o natjecanjima "u živo" (live), no tada su se pojavili drugi problemi: troškovi organizacije, troškovi putovanja natjecatelja, žirija i sl. Zbog toga su pokretane inicijative osnivanja ogranaka, klubova, društava ... pa su natjecanja postala jedna od glavnih aktivnosti tako okupljenih odgonetača (mislilo se da mogu postojati i klubovi sastavljeni samo od odgonetača). Bilo je tu raznih ideja oko natjecanja (ČOP, ČAP, GOK, POcaH, POcaj i sl.) a cilj je među ostalim bila propaganda enigmatike u nekom kraju.
4. Kako su klubove vodili mahom autori zagonetaka, naravno da su i oni sudjelovati, pa se s vremenom dogodilo da su najbolji odgonetači bili i najbolji autori, što je normalno i logično, ali tome više nitko nije pridavao važnost. Dolazila su nova vremena, nove tehnologije, i sve se mijenjalo.
Nakon toga pokušalo se kategorizirati natjecanja (stjecale su se titule odgonetača), održavana su prednatjecanja koja su davala pravo sudjelovanja u nekim završnim natjecanjima i sl.
O tome kako danas izgledaju ta natjecanja moglo bi se više pisati, ali to je postalo više "igra" desetak stalnih odgonetača... Ponekad veseli podatak da je u nekom mjestu u nekoj školi organizirano natjecanje učenika rješavača ... ali toga je zaista malo.
Evo, otvoreno je mnogo tema vezanih uz odgonetanje, pa navalite!
Prvi i osnovni problem jeste "namamljivanje" običnog (sa navodnicima ili bez navodnika) rješavača da dođe PRVI PUT na takmičenje. Preovlađujuća misao kod ogromne većine jeste: "Da se ne obrukam!". Nakon prvog takmičenja mnogo je lakše. To je naše iskustvo sa Prvenstava Kikinde, a vjerujem da je svuda isto. Kada ljudi vide, "da ne ujedamo" lakše se odluče da se ponovo pojave na takmičenjima. Doduše, postoje i slučajevi kada je evidentno da zainteresovani takmičar nema ama baš nikakvih predispozicija za iole pristojan rezultat, ali to je već za drugu priču. Većina sama sebe uvjeri da nisu loši i da mogu da se ravnopravno takmiče i sa "domorocima".
Hvala obojici, slažem se, tako je bilo, tako jeste, naravno govorim u okviru mojih ograničenih znanja. Ovu rubriku shvatam kao vrlo vrijedno podsjećanje na mnogo šta zanimljivog i važnog, a i kao priliku da stvari pogledamo sa vremenske distance, dodamo ponešto od sjećanja, sagledamo kombinaciju tih iskustava i današnje realnosti, pokušamo se zagledati u modućnost … Mnogo je razloga za pohvale, ponos, nostalgiju… za urađeno tada i sada. Vjerujem da treba glasno i opušteno reći svaku misao, sjećanja, asocijacije, drugačija mišljenja, ideje… Ista logika vrijedi i za sve ostale aktivnosti vezane za enigmatiku, evo baš bih volio znati kada i gdje je počelo “bjelina veličine axb je najvažniji kriterij”. Ima takvih tema mnogo…
Gdje su odgonetači sada u našim aktivnostima? Rad sa djecom, online u školama je posebno vrijedan aspekt, izgleda da ima podrške i u sistemu, udžbenicima… Ima li ideja kako iskoristiti internet, nekoliko portala imaju interaktivne križaljke, znamo li kolika je posjećenost? Čini mi se da je najvažnije pitanje kako povezati interes redakcija enigmatskih izdanja (kao najvažnijeg faktora za dobro enigmatike) i blagodati interneta. Je li to mission impossible? Zanimljiva kratica MI.
I na ovom blogu postoji link koji vodi do sajta (astroskandi.rs) gdje se svakog dana mogu rješavati ukrštenice svakog dana (svakog dana nova).
Jedan bitan sajt (portal)iz Srbije sa informativnim sadržajem će u dogledno vrijeme imati svaki dan ukrštenicu na sajtu (ovo znam iz prve ruke).
Hvala na podsjećanju Slavko, probao sam nakon prvih objava, čini mi se dobro, nadam se da je odziv dobar i da će enigmatski i poslovno biti uspješno.
Постави коментар