ACTA AENIGMATICA (225)

Korespondencija sa Slavkom Pelehom

Piše: Stjepan Horvat

Piše: Stjepan Horvat

Nakon smrti zagonetačkog autora, teoretičara, povjesničara i bibliografa, prijatelja i kuma Slavka Peleha ostala je njegova ostavština na raspolaganju njegovoj supruzi Nedi (Nedjeljki). S obzirom na to da smo se upoznali 1968. godine i cijelo vrijeme aktivno surađivali, družili, putovali, slavili životne i enigmatske obljetnice, očekivao sam da ću na neki način dobiti nešto od njegove enigmatske ostavštine. Na žalost, nije baš sve bilo kako bi čovjek očekivao nakon gotovo polustoljetne suradnje. Gospođa Neda na više mojih upita odgađala je moj dolazak u Zagreb i preuzimanje enigmatskog dijela ostavštine te je u međuvremenu mnogo toga razdijelila ili pobacala, držeći da je to nevažno. A tu je bilo i dosta enigmalija. Danas mogu slobodno reći da nije baš previše držala do muževog hobija, a i životne prilike su, nažalost, u mnogočemu kaznile gimnazijsku profesoricu hrvatskog jezika.

Ipak, nakon desetak mjeseci uspio sam dogovoriti preuzimanje onoga što je ostalo od enigmatskog dijela ostavštine i zajedno s Markom Smolčićem (danas živi u Zagrebu!) u dva navrata bio sam u stanu (i podrumu) Pelehovih i pokupio što je ostalo od enigmatske ostavštine. Na žalost, mnogo je tu bilo raskopanih registratora, a imao sam dojam kao da je netko drugi već nešto odnio. Od svega što smo pokupili kao vrednije mogao bih spomenuti primjerak njegove doktorske disertacije, komplet zagrebačkog Problema, Vjesnikova kviza i ponešto primjeraka drugih enigmatskih časopisa te brojne bilješke vezane uz bibliografiranje enigmatskih priloga i pripremu disertacije i njegovih knjiga.

Bila je tu i pozamašna hrpa pisama koje je razmijenio sa mnom, s Ferdom Pavešićem i vrlo rijetko s nekim drugim autorom. U tom dijelu našao sam vrlo malo dokumenata vezanih za rad u EUB ili ZD Čvoru, iako je on redovito dobivao gotovo sve službene materijale vezane za sastanke tijela ovog društva. Meni je svakako bila zanimljiva moja korespondencija s njim od prvih dana naše suradnje od ljeta 1968. godine, pojave prvih brojeva Čvora, osmišljavanja budućih aktivnosti, izdavanja knjiga, susreta i sl.

U prilogu dajem faksimil jednog mog odgovora na pismo Slavka Peleha, nakon polugodišnjeg poznanstva i izlaska prvih četiriju brojeva Čvora. Bila su to vremena kada je rijetko tko imao telefon ili fotoaparat, a pisaći strojevi bili su prava rijetkost, putovalo se autobusima ili vlakovima, a u Zagrebu i tramvajima… Vremena su se promijenila, ali naš enigmatski entuzijazam još je tu. Neću puno komentirati sadržaj, ali pažljivi čitači naći će podosta činjenica o tomu kakva je bila enigmatika krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća.