OZBILJNI POBJEDNICI (NE)OZBILJNOG KONKURSA
Sada kada je sve završeno i poznato, kada su objelodanjeni rezultati ovog, osmog po redu, sastavljačkog konkursa „Enigmatski dani ludaje“, imam potrebu da napišem nekoliko rečenica o ovom takmičenju, kao član Enigmatskog kluba Kikinda, učesnik na prva dva i član žirija na većem broju ostalih raspisa. Unaprijed se zahvaljujem Slavku što će ovo biti objavljeno na blogu „Enigmatika TIO“ iako mu se, možda, pojedini dijelovi ovog teksta neć svidjeti.
Kada je 2015. prvi put organizovano ovo takmičenje, izgledalo je to, kao uostalom i sve ostalo vezano za rad tek (zvanično) osnovanog Enigmatskog kluba Kikinda i dvije i po godine starijeg bloga „Enigmatika TIO“, vrlo obećavajuće, ohrabrujuće, prosperitetno... Utemeljeno na dobroj enigmatskoj tradiciji i praksi. Takmičenje po uzoru na nekadašnje enigmatske konkurse, a na koja smo već bili zaboravili zahvaljujući rascjepkanostima svih vrsta. Bili su stvoreni svi potrebni preduslovi da takvo zaista i bude. Danas, sedam godina poslije, a dvije godine prije, akobogda, jubilatrnog 10. raspisa, moramo da se zapitamo da li smo i koliko smo u tome uspjeli. I da li nam je to (kao klubu) zaista bila namjera ili sam ja neke stvari od samog početka pobrkao?
Odgovoriću odmah. Ja sam neke stvari, zaista, od samog početka pobrkao. Zato u svojim pretjeranim i nerealinm očekivanjima, moram zaključiti da nismo uspjeli. Međutim, ako bih razmišljao kao prosječni član i kao članovi našeg predsjedništva, bio bih i te kako zadovoljan. Uspjeli smo, naravno, da smo uspjeli! A to ponajbolje potvrđuju učesnici i rezultati ovog osmog konkursa.
Ove sam godine ponovo, ad hok i pet do dvanaest, „pažljivo izabran“ za sudiju, što sam kao i ranijih godina (kao član EKK i prijatelj Slavka Bovana) ćutke prihvatio i odradio što sam najbolje znao i umio. Nisam ni primijetio da mi ovaj put nisu dostavljeni rebusi na žiriranje, tako da se zaključci koje ću iznijeti odnose samo na ukrštenice i anagrame. Bio sam nemalo iznenađen velikim brojem kvalitetnih radova, pogotovo kada su ukrštenice u pitanju. Od kada žiriram i ako me sjećanje dobro služi, to ranije nijednom nije bio slučaj. Posebno bih izdvojio prošlogodišnji konkurs sa nedopustivo velikim brojem loših radova. Ove je godina situacija bila posve drukčija. Kod radova koji su na ovom žiriranju od mene dobili ocjene 8-10, a njih je 17 od 39, uglavnom su nijanse odlučivale. Anagrama što se tiče, otprilike polovina onih dostavljenih na žiriranje (takvih je bilo 55, čini mi se) bila je u trci za bodove, a bodova je samo 10. Kako ne pogriješiti i kako se ne ogriješiti?!
Žiraranje je od samog početka, od prvog raspisa, najslabija tačka, rak-rana ovog konkursa. Način žiriranja i odabira sudija (po principu vi niste učestvovali pa hajte vi to ižirirajte i, molim, što prije) je ono sa čim se ja nikako ne slažem i zbog čega mislim da ovaj konkurs nije ispunio očekivanja. Međutim, nije kasno. Da se do 10. raspisa sve sagleda i analizira, da se uoče i isprave greške. Ovi divni ljudi i enigmate, koji su svojim odgovornim i kvalitetnim učešćem zaustavili dalju eroziju i spasili ovo takmičenje, najmanje što zaslužuju (vjerujem i očekuju) je da se ocjenjivanju njihovih radova pristupa isto tako odgovorno i kvalitetno. Svima koji su imali (i imaju) takav pristup, čestitam bez obzira na plasman. Autorima najboljih radova posebno!
31 коментар:
Toen viel de stielte !
Šta ima da mi se svidi ili ne svidi? Iznošenje mišljenja je slobodno.
Danko, ne divanim madžarski :)
Ipak mi se čini da sam naslutio značenje.
Da ponovim, iznošenje mišljenja i kritika je slobodno (i poželjno) ali više volim konkretno - TO I TO VALJA, TO I TO NE VALJA. Onako između redova, čitam da je ovo prozivka da neki članovi odabranog žirija ne urade valjano svoj "zadatak" ili nedaobog DA IM NIJE MJESTO MEĐU SUDIJAMA.
Ja nisam zapazio da neko nije uradio kako treba. Druga je stvar što se ni sam ne slažem s nekim ocjenama, ali da svi isto mislimo ne bi trebalo ni da imamo žiri.
Da sam SAMO ja žirirao pobjednici anagrama i rebusa bi bili isti iako ima nekih sastava) i anagrama i rebusa koji mi se izuzetno dopadaju a nalaze se niže na tabeli.
Što se tiče ukrštenice, jedna druga Jadranova ukrštenica bi dobila više bodova od ove na prvom mjestu. Ovoj bih dao 8.
Onda je pala tišina. Što će reči (još) nije bilo nikakvog komentara.
Ovo sam objavio čim sam stigao do kompjutera. Drage volje sam objavio ovaj tekst. Disusija argumentovana je uvijek poželjna. Samo da sve bude kako priliči kulturnim ljudima.
Slavko, tvoji natječaji za razliku od natječaja enigmatskih magazina koji (uglavnom) imaju stalnu postavu članova žirija imaju manu da su članovi žirija nepoznati i da mi koji sudjelujemo ne možemo gatati što će presuditi u bodovanju, kako Radoja otprilike kaže, članova koji su odlučili da se neće natjecati i koji na sebi nose teret prebrzog odlučivanja u nijansama sastava sličnog kvaliteta. Često se sjetim stava cijenjenog kolege Marka Mihaljevića da je prednost (i mudrost) znati tko ti žirira jer kriterije urednika enigmatskih magazina (bar mi u Hrvatskoj) uglavnom poznamo i nemamo velikog razloga za čuđenje zašto i kako je neki urednik/član žirija vrednovao ovo ili ono. Ako se ne varam, ti Slavko još uvijek nemaš službeno svoj enigmatski list, ali imaš brojno članstvo i po mome mišljenju TI I SAMO TVOJI DOKAZANI AKTIVNI ČLANOVI trebaju žirirati tvoje/vaše natječaje.
Ovim putem uopće neću komentirati svoje rezultate na ovom konkursu. Iskreno, boli me briga, tko, zašto i kako je glasao za mene ili kontra mene.
Najprije čestitke svima, puno je ovdje dobre volje, energije, rada i umijeća...
Ovo i sva druga natjecanja počinju odlukom organizatora da se uspusti u to. Tu počinje i kvalitetno i ono drugo, dakle, ne mislim da problemi i nesavršenstva počinju sa žirijem. Organizator, naravno, želi što više sudionika, što bolje radove, što manje mogućih problema i sl. Autori žele dobar plasman i pokušavaju, kako Željko podsjeti na Markovo pisanje, dokučiti ukus članova žirija.
Bojim se da organizatori u objavi natjecanja pribjegavaju široko formuliranim pravilima ispravnosti (...standardna pravila i sl...) želeći izbjeći bilo kakvo obeshrabrivanje autora. Ponoviću, kvantitet (broj učesnika) ima težinu pogotovo u izvještajima u medijima, sponzorima i sl. Takvim pristupom sva težina provjera, a posebno odlučivanja se prebacuje na žiri (ili i sami organizatori iznesu veći teret provjera nego je nužno). Autore se dovodi u situaciju da nisu sigurni šta ide, a šta ne ide u tu našu famoznu „dobru križaljku“ pa onda oni idu rezonom „staviću sve što mi proširuje bjelinu, puštali su prije puštaće opet... važna je bjelina“. Nema ovdje krivica, loših namjera i išta drugo osim želje za uspjehom, ali ima neželjenih posljedica.
Prvi korak u svim ulogama (organizator, autor, ocjenjivač) nije ni ukus, kriteriji..., već ispravnost. Možda sam ja, kako Radoja reče za sebe, sve pobrkao „...u svojim pretjeranim i nerealnim očekivanjima...“. Možda sam neobaviješteni oldtimer koji ne zna da su u današnjoj enigmatici i 4 ili 5-slovne kratice OK, isto tako i nazivi i autori nekakvih Youtube kreativnih pokušaja, IMDB potvrđenih glumica sa par nevažnih uloga, bivših nogometaša Ž lige, pa kojekakve lokalne firme ili proizvodi, da ne pominjem osobe, geografiju i koješta drugo iz internetskih bespuća. Nema šta nema u našim radovima, bojim se ponajmanje svakodnevnog, svima bliskog jezika. Posebna kategorija su upitni proizvodi naše kreativnosti (sintagme, glagoli, etnici...), neprovjeravanje ozbiljnosti i korektnosti internetskog izvora, odsustvo konsenzusa recimo o trpnim pridjevima itd itd.
Bilo bi lijepo i logično da organizator POMOGNE (jer svi oni pomažu njemu) i autorima i članovima žirija, a i sebi, navodeći u objavi takmičenja što konkretnije kriterije ispravnosti (naravno, uvijek će biti graničnih slučajeva, diskrecionog prava ocjenjivača i sl), sve uz generalni savjet autorima da idu na sigurno i da prilože izvor (ne samo opis, već izvor, najbolje link, a ne samo napisati internet ili Google). Vjerujte, uzme puno vremena provjeravanje stotinjak pojmova, ugrozi entuzijazam ocjenjivača. Bilo bi savršeno (pokušano na Uni gdje je vremenska stiska bila nesavladiv problem) kad bi članovi žirija komunicirali i usaglasili se na temu ispravnosti pa onda odvojeno primijenili svoje ukuse i kriterije vrednovanja. Radoja je godinama pominjao obrazlaganje ocjenjivačkih odluka kao uslov da se natjecanje smatra ozbiljnim... odustali smo. Hoće li žirirati raspoloživi apstinenti, članovi redakcije, sam organizator ili izabrani po nekom njegovom kriteriju... nije previše važno. Važno je zaustaviti eroziju našeg hobija i zanata, a i entuzijazma i užitka.
Ovaj post i natjecanje su povod, zgodan trenutak... gornji redovi nemaju neke posebne veze s ovom prigodom. Rezultat su iskustva u svim ulogama i želje da dobre i važne stvari budu još bolje.
Slažem se sa Hajrinim razmišljanjem! Pa da se, sukladno tome, osvrnem malo na ovaj nezahvalan "posao i zadatak"!
Ne osjećam se ni najmanje "kriv" za dobro ili "loše" odrađen posao žiriranja svih kategorija! Odradio sam to onako kako sam znao i umio! Dakle, dobih materijal iznimnog kvantiteta, uz napomene da vrednujem i ocijenim po svom ukusu, viđenju i vlastitom shvaćanju kvalitete enigmatskog uratka. I napravih tako! Križaljke: 5-6 osnovnih normi: CP, PDR, teži ili nepoznati ( čak nepostojeći pojmovi!), dvoslovi i kratice, i na kraju- opći dojam, bijahu smjernice pri vrednovanju križaljki. To znači, da nisam ljubitelj bjelina, kada se križaljka ( bez obzira kojih dimenzija bila) izmasakrira sa strana zbog bijele krpe, u koju se onda trpa baš sve- poznato, nepoznato, prihvatljivo ili ne, potvrđeno ili ne....
Što se anagrama tiče- teško je biti pametan kada ih dobiješ 100 komada a polovina je skoro pa identična ( s nekom ključnom riječi!)- pa ti budi pametan Pročitam pet puta pa ako je čitak i pitak, ako zvoni u ušima- to je to! Međutim, nakon čitanja i analiziranja nekoliko desetina prvih- poslije to postane rutina i svima idućima se poklanja manje pažnje ( treba biti iskren i to priznati!?)
Rebusi su pak, zasebna forma- i da nas ima pedeset u žiriju- svatko bi imao svog "favorita". I tu je stvar samo u tome- koji ti bolje sjedne ( naravno , ako su u postavci unaprijed ispoštovane zadane norme.
Slavku sam odmah po primanju maila sa materijalom poslao mail:
"Odmah, u startu, odbacujem sve prigovore!"
A sad malo da okrenemo ploču: Recimo: Glasovanje za pjesmu Eurovizije? Jeste li se baš uvijek složili sa "ukusom" i ocjenama žirija ? Ili bilo kojim žiriranjem i ocjenjivanjem koje ste vidjeli?
Čisto sumnjam!
Na kraju- svako "pljuckanje" po žiriju, prozivanje i pametovanje- dovest će nas do toga, da se tog nezahvalnog posla više nitko neće željeti latiti. A onda će sve pasti na leđa organizatora- a onda će se i on zapitati- Šta je meni ovo trebalo?
I još nešto:
Pokušaj malog karikiranja ( da ovo dobije i šaljivi ton!), jednog pasusa u Radojinu tekstu:
"Žiraranje je od samog početka, od prvog raspisa, najslabija tačka, rak-rana ovog konkursa. Način žiriranja i odabira sudija (po principu vi niste učestvovali pa hajte vi to ižirirajte i, molim, što prije) je ono sa čim se ja nikako ne slažem i zbog čega mislim da ovaj konkurs nije ispunio očekivanja. Međutim, nije kasno."
Možda bi, stoga, trebalo razmisliti da prije samog konkursa, svi potencijalni sudionici izaberu "sudački žiri". Kakve bi tek onda frke bilo! Znam da se zasigurno ne bi dogovorili do sudnjeg dana!
Не бих тачно знао рећи који посао је узалуднији - састављање или оцјењивање. А био сам и у једној и другој улози. Приликом састављања губи се драгоцјено вријеме које би се могло искористити много паметније и на општу ползу, а приликом оцјењивање доводите се у ситуацију да, у најбољој намјери, будете исувише строги и објективни, па навучете бијес многих који сматрају да су незаслужено оштећени. А таквих је понајвише. Зато, ако икако можете, не бавите се узалудним послом.
Iz nekog razloga, svaka diskusija o žiriranju (ovog) konkursa svodi se na raspravu o ukrštenicama i ukusima u vezi s ukrštenicama. Samo ovlaš pomenemo ostale dvije kategorije.
Žiri. Kako odabrati pravi žiri? Sa stanovišta EKK, uopšte nije jednostavno, a da bude dobro (prihvatljivo). Za razliku od nekoliko iznesenih mišljenja, smatram da mi dobro (na ispravan način) odaberemo žiri (žirije). Da, biramo od onih koji nisu učesnici (u toj kategoriji), ALI BIRAMO ONE UGLEDNE ENIGMATE ZA KOJE PRETPOSTAVIMO DA HOĆE DA OBAVE NA ODGOVORAN NAČIN taj mukotrpan posao. Svake godine je sve teže. Potpuno razumijem ljude. Zbog SAMO: "zahvaljujemo se članovima žirija", ljudi baš i nisu skloni da se stresiraju. Ove godine smo "izgubili" trojicu sudija koji su se zahvalili na ukazanoj "časti".
Željko pomenu Marka i zaista pametno razmišljanje - Kada se zna žiri, autori se pokušavaju prilagoditi ukusima žirija. Sasvim logično. Naš pristup je dijametralno suprotan. Naime, ako opet SAMO pričamo o ukrštenicama, smatra da se ukrštenice (i takmičarske) prave za rješavača i da ih autor ne pravi za neki poznati ili nepoznati žiri. Pravi ih da ih neko rješava. Zato je sastav našeg žirija RAZNOLIK. Sudije po svom iskustvu i sklonostima (a u dobroj vjeri) daju ocjene, a na organizatoru je samo da prati da sve bude regularno. E, sad, što se bap svaki put ne slažemo s tim što je neka ukrštenica osvojila prvo mjesto...a zaboga, ima bjelinu, nema bjelinu, ima skraćenica, nema skraćenica, ima Čarin kanjon, a nema Veliki kanjon, ima BEZOBRAZNIKA a nema ZNATIŽELJNIKA, ... bože moj...Pobjeđuje onaj s najviše bodova.
Još jednom se zahvaljujem svim sudijama na (smatram zaista naiskrenije) DOBRO I LJUDSKI obavljenom žiriranju. Da nije žrtve sudija koju ti ljudi (žene, momci, uglednici, ...) podnose iz takmičenja u takmičenje, svi mi (organizatori raznih takmičenja) mogli bismo da "zatvorimo radnju". Badava nam VELIKI BROJ ZNAČAJNIH ENIGMATA među učesnicima i ZNAČAJAN BROJ "NOVIH" ENIGMATA među učesnicima, ako ne bismo imali valjano žiriranje. Pomenu kli neko da treba biti ponosan na sastav učesnika? Evo ja ću - Ako samo pogledate liste zapazićete na "niskim mestima" neka imena i prezimena za koja kada ih pročitamo i uporedimo s ukupnim doprinosom enigmatici MORAMO DA USTANEMO I NAKLONIMO SE U ZNAK POŠTOVANJA. Evo, klanjam se do zemlje tim ljudima kojima nije potrebno nikakvo dokazivanje. Samim učešćem našem takmičenju ukazuju čast, i nama kao organizatorima i ostalim takmičenjima, a posebno ljudima koji "odnedavno" pokazuju interesovanje za enigmatiku.
Na kraju - Naše žiriranje jeste VALJANO.
PS. Srećom da naša novčana nagrada nije 5000 evra već simboličnih 5000 dinara. (Neprofitna organizacija kao što smo mi teško namakne i ovih 15000 dinara, ali nagrade mora biti, simbolične za pojedinačnog dobitnika, a značajne sa stanovišta budžeta kluba).
Nastranu žiriranje, opravdana ili neopravdana nezadovoljstva, nečija shvaćanja enigmatike itd., ima u ovakvim polemikama i nešto romantično/luckasto, a to je da smo mi s ovih napaćenih prostora nekada imali satisfakciju da se bavimo nečim društveno priznatijim i ekonomski isplativijim nego što je to danas slučaj. Naš je problem kako ćemo se prilagoditi novom vremenu, nije 99,99% ostatka svijeta krivo što ne shvaćaju "koji smo mi genijalci i umjetnici!"
:)
Жељко има смисла за хумор!
Kolege su se raspisale o žiriranju i manje o sastavljanju. Mislim da bi morala biti velika razlika među ukrštenicama koje se rade za neku reviju ili za konkurs nekog EK. Ukrštenice za listove su pripravljene za najširi rješavački krug, smisao je da je rješivost što veća. Za konkurse, po mom mišljenju, mogu ići "teški" radovi, jer to je prilika da se pojedini sastavljači maksimalno angažiraju, i dokažu kolegama svoj domet. Za enigmatska takmičenje trebalo bi unaprijed odretiti kriterijume kakava bi ukrštenica morala biti. Živim u sredini u kojoj su pravila davno dogovorena, pa se jih većina ozbiljnih satavljača pridržava. Za konkurs bi možda mogao proći jasan zahtjev šta ukrštenica mora imati. Na primer: SAMO IMENICE U JEDNINI, MNOŽINA SE TOLERIRA u manjoj mjeri, IZBOR KVALITETNIH RIJEČI, što više domaćih, MINIMALNA PROSJEČNA DUŽINA RIJEČI, bez JEDNOSLOVA. S tim bi žiriju pomogli da se objektivno približi maksimanom kvalitetu ocjenjvanja.
Žiriranje križaljaka je težak "posao" i ja čestitam ocjenjivačima. Logično je da im se bodovanje razlikuje i moje bi također odudaralo. Ono što nisu učinili jest što se nisu riješili najprije svih neispravnih križaljaka, a takva je i prvplasirana i Rosićeva. Time bi sebi olakšali rad.
Najlakša opcija najčešće i i nije najbolja. Ako u objavi natjecanja nije naglašeno da će biti primijenjeni strožiji kriteriji nego ranije (sve sa objašnjenjima i primjerima....) onda bi diskvalifikacija ovdje bila totalno nefer i kontraproduktivna.
Zašto je problem fokusirati se na sve faze nekakvim logičnim redom, žiriranje je tek treća faza nakon objave i obrade...?
Veoma mi je drago (ZAISTA, BEZ TRUNKE IRONIJE) što uvijek imamo dosta opažanja i razgovora na temu upravo završenog konkursa. To se po pravilu dešava SAMO ili SKORO samo na ovom mjestu. Mora da je do mjesta! Tolerantnog mjesta!
Samo nastavite. Tako treba. Bez razgovora i konstruktivne diskusije samo ćemo nazadovali ili tapkati u mjestu.
Takođe, priželjkujem slične diskusije i na drugim mjestima na kojima obično vlada ono iz prvog komentara koji je "na madžarkom" ali razumljivo napisao Danko.
Ne bi bilo loše kazati neku lijepu riječ na račun nekih autora čije radove objavljujemo. Naravno, ako se pronađe koje zrno kvaliteta.
Bit će najbolje da žiri bude sastavljen od svih natjecatelja, pa neka oni sami odluče koji rad je najbolji. Danas to više ne bi bio problem za provesti uz svu tehnologiju koju gotovo svaki autor ima.
Ova tema raspravlja se još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća i kao da se nismo makli dalje od početka. Ako ovu našu djelatnost shvaćamo dosta neozbiljno onda se nastavimo igrati i ne tražiti neke visoke kriterije.
Čak i da ne znam tko je "Neki Tip", ovaj prijedlog je vrijedan razmatranja, no, kao i uvijek, najveći problem je provedba prijedloga zainteresiranih aktera.
Idemo definirati interes "zainteresiranih aktera".
Zaista, šta želimo? Ponekad izgleda po onoj "i pare i jare".
Hajro, ako si još uvijek pri tipkovnici pucaj prvi, jer ti si nešto značio na ovim koordinatama, a ja sam tek 1984. objavio svoj prvi rad (klasična 23x14 Vjesnikov Kviz).
Btw, drago mi je što si već dvaput spomenuo da smo onomad u Bjelovaru "našli zajednički jezik". Cijenim otvorene ljude čak i ako se dogodi pokoji suprotstavljeni stav dok se komunicira putem argumenata.
Tako je Željko, eto ja zapamtih taj razgovor, ti zapamti moje pominjanje... lijep je to osjećaj, nekakav kontinuitet, vrijednosti, ljudske i ove zanatske... slaganje ili neslaganje, bogatstvo i ljepota su u ljudskoj fer interakciji... sve vas molim da mi oprostite nostalgičnost, znam da ne treba objašnjavati... Godine i sl imaju neku težinu, ali prava težina je u argumentima, svejedno od koga dolaze.
Da "pucam prvi", ako si mislio na ovo o jaretu i parama, zaista se čini da bismo htjeli i bjeline i ispravnost pojmova, malo manje rada i savršeno odrađeno natjecanje, reći ponešto ozbiljno a ne prihvatiti rizik da se nekima ne dopadne, imati veliki broj sudionika natjecanja, visoke tiraže, poštovanje za naš hobi i zanat... puno je toga, velike su stvari u igri i to traži odgovarajući pristup, rad i otvorenost. Dobro je, ali treba i može i bolje... još koje crno polje manje, još koji dugi lijepi prolaz u našoj hobističkoj i ljudskoj mreži.
Propade mi kupanje, negdje u drugom setu vjetar nanese dim sa ogromnog požara 60-ak km od nas, nije baš za zadržavanja napolju... sutra je novi dan.
Mišljenja sam da je u enigmatici kao i u većini održivih aktivnosti na duže staze bitno dijagnosticirati stanje u kojem smo sada, zašto smo u tom stanju, i ukoliko je stanje teško izmijeniti na zadovoljstvo većine (svih je skatka iluzija!) djelovati po načelu kompromisa.
Preveliki kompromisi u enigmatici, biznisu, braku idr. prije ili kasnije dovode nas na početne pozicije, tj. trud uzalud. Ti si Bosanac po rođenju, ako se ne varam, no mentalno si Amerikanac, i da se tebe pita, a koliko sam primijetio ne pita te se, ili možda ne želiš da te se pita ukoliko ni sam ne vjeruješ u neke značajne enigmatske promjene na "brdovitom Balkanu", pretpostavljam da bi uveo neku kombinaciju kapitalističko-socijalističkog modela.
Pretpostavljam da bi kao i vlasnik uspješnih kalifornijskih firmi napravio nešto poput ankete, putem koje bi zaključio ima li smisla ulagati kapital, vrijeme, emocije - bilo što. Vezano za prijedlog Nekog Tipa, prvo pitanje koje bih ja osobno postavio direktno "zainteresiranim akterima", prvenstveno kod žiriranja i određivanja enigmatskih (kompromisnih) konstanti što vi koji počesto izražavate neslaganja predlažete. Ukoliko ne bih dobio minimalno 80% jasnih mišljenja putem iskaza na blogu, putem mail anketa, bilokako - ja se s time više ne bih zamarao, štono bi se reklo lego bi po palmu u uživao. Jučer sam iznio svoj prijedlog da žirira isključivo EKK, zajedno smo kliknuli da Neki Tip također ima dobar prijedlog idemo "ISPROVOCIRATI" one koji su nezadovoljni s nečim a vjeruju u promjene da se očituju. Hoće li ili neće- njiova stvar - poštujem.
Evo, da bih bio jasniji (mada sam svjestan da će određen dio kolega glasno ili prešutno konstatirati "tko tebe uopće išta pita") iznijet ću jasno svoj stav oko "održivih enigmokonstanti", o natječajima u organizaciji EKK govorim, u Hrvatskoj je to transparentnije - urednici kažu hoću to/neću to i amen, nema tu puno prostora, jednostavno je tako). Osobno više volim pobijediti na gostujućem terenu pa bi mi eventualna pobjeda u Srbiji više značila nego u Hrvatskoj. Da se našalim na svoj račun: u Srbiji ili BiH mogu više dobiti, u Hrvatskoj mogu više izgubiti. Znamo kako je Osijek prošao s Kazahstancima nedavno. Zaboravih napomenuti, hipotetsku pobjedu i novčanu nagradu bih vratio u kasu EKK.
Hajdemo reći svoje križaljkaške konstante:
Organizator pravi filter radova, poslije žirira ne znam tko, te taj koji konačno žirira nema šta puno puno propitivati (osim u slučaju prijedloga "Nekog Tipa" gdje bi svi žirirali sve) je li ili nije onaj prvi koji radi filter s pravom pustio neki kanjon, upitnu sintagmu. Ne govorim za Hrvatsku, tu se uglavnom zna što ide, a što ne. U prijevodu - treba se znati tko je gazda. Slavko kako hoće, ja ne bih pokazao tabelu s glasovima žirija, nema tu sreće! Ti Hajro, za razliku od mene nisi veliki fan bjelina, ja jesam i bit ću uvijek, naravno ne po svaku cijenu. Ponovno sam pogledao svoju križaljku i otprilike sam plasiram tamo gdje sam i trebao biti. CP mi je dovoljan podatak da bih se još bavio i PDR-om, prožetost je ideal, zvučnost slova također, suvremenost pojmova je poželjna, mada je rijetka na natječajima, opći dojam svi cijene, ja više preferiram izraz izbalansiranost, nebitno. Ne mogu dočekati sutrašnju eventualnu reakciju kolega na ovo naše noćno dopisivanje iz jednog bitnog razloga - o njoj ovisi hoću li ikada više sudjelovati i žirirati na bilo kojem natječaju osim SOZAHU/PAZAHU te U ŠIROKOM.
Očito si noćobdija, tipično za enigmate…, biće da si ipak već zaspao…, kasnim s odgovorom jer smo ipak išli na kupanje, dim se malo povukao, brojevi tek nešto iznad 100…
To moje i naše sa “spašavanjem” enigmatike u mom svijetu i mojoj glavi je kao i ovo sa kupanjem. Drago mi i važno, ali eto ponekad, sve češće, ponešto ne šljaka, nije kako bih volio ili kako mislim da bi trebalo… eto složio sam sve danas da uživam u lijepom danu kad dim… Poenta je – nema odustajanja, prema važnim stvarima (a uživanje to sigurno jeste) imam osjećaj “odgovornosti” (ovaj čas nemam bolju riječ) da uradim najbolje što mogu a biti će kako će biti. Bilo je 18:45, sami na prelijepom jezeru, oblačno i nekako tiho, voda super…učinih sve da (stariji čovjek) ne bude štete, vrijedilo je… Tako i sa enigmatikom, pokušavam činiti ponešto što vjerujem da je na dobro onog što je meni subjektivno drago i važno, plus generalno vrijedno i pozitivno… istovremeno pazim da ne bude štete, da ne budem pregrub, da ne uložim previše (bezopisni bušmani na mom blogu su postali ne baš bezopasni, prevelika obaveza i napor pa odustadoh, zasad).
Partnerima (enigmatskim, životnim…) ponudimo šta imamo, ali te kolektivne stvari traže i kolektivni angažman, da svi doprinesu ponešto. Nekako jenjava taj zajednički entuzijazam…odziv na anketu bi bio prilično slab, nadam se da sam u krivu. Ja zaista mislim da su natjecanja izuzetno važna i pozitivna stvar te da vrijedi ulagati truda da sve bude što bolje. Zašto? Zato što neki od nas sjede na toj grani, a mi ostali guštamo ispod nje pa bi svi zajedno trebali učiniti šta možemo da ostane zelena i bujna. Lako je odustati, no je li to naše najbolje što možemo. Kako unaprijediti stvari – najprije dijalog, ozbiljan i otvoren, potom ponudimo šta možemo pojedinačno učiniti itd itd, ne treba otkrivati toplu vodu…, no treba podsjećati na jare i pare, sve ima svoju cijenu koju treba platiti. Je li sve to iluzija, izgubljen slučaj, a ja tek nostalgično bulaznim… jeste ako hoćemo i pare i jare, da ne pominjem neke druge znane nam formulacije.
Mene se, naravno, ne pita, zašto bi me se pitalo, niti imam niti želim nekakav poseban status…. Napisah nekoliko puta – daleko najveći uticaj na enigmatiku imaju urednici i dobro je da je tako. Jedina promjena koju imamo je što danas svi imaju mogućnost da iznesu svoje mišljenje na bilo koju temu… koliko i kako to koristimo govori najviše o nama.
Pominješ pitanje ima li smisla ulagati…, a šta to mi ulažemo, da li je pod prisilom… mi smo hobisti, volimo to što radimo, za nas bi trebala vrijediti ona kineska u uživanju u putu a ne samo dolasku na cilj… Naravno da ima smisla, kao što je imalo smisla otići na kupanje iako je mnogo šta bilo protiv, kuhati ručak iako postoje lakše opcije… Evo odradio sam ozbiljno (provjerio cca 200 pojmova) žiriranje za dva masovna natjecanja, pomogao prijateljima i zajedničkom dobru, bilo je nervoze, umora, ljutnje, svega … ali, generalno, baš dobar osjećaj. Provedemo veći dio života radeći stvari koje moramo (u utorak na poslu sigurno neću uživati), zato valja raditi i ove druge, stvar izbora, slobode…
Gotovo zaboravih – baš me zanima gdje se to vidi moja amerikanština… ne znam, možda najteže prepoznamo na samom sebi, 29 godina nije malo… Ne bih previše o tome, jednostavno mislim da nije nikom zanimljivo, no evo ovako na mah nameće mi se komentar kako sve skupa od 90-ih liči na iskustvo iz vojske, čovjek otkrije da može izdržati mnogo više nego je mislio. Bilo bi mi draže da sam proživio ovih 42 godine siromašniji za ta iskustva.
Na temu amerikanštine, pomenuh barem jednom – ta naša blogovska ljubaznost, uzajamno čestitanje i hvaljenje (i kad ima za šta i kad zaista nema) je toliko američki da mi je baš zanimljivo.
TEK SAD VIDJEH TVOJ DRUGI KOMENTAR, NAPISAĆU NEŠTO ZA KOJI MINUT... SVAKA ČAST ZA ŽELJU DA POTAKNEŠ I DRUGE, KAO ŠTO VIDIŠ MENE JE LAKO POTAKNUTI :)
Pokušaću kratko i ne bih ovaj čas o kriterijima ocjenjivanja križaljke, tek o procesu samog natjecanja.
Šta je loše u pokazivanju kako je svaki član žirija glasao. Zašto je bolje kad dobijemo informaciju o pobjedniku, poretku, i to je to, gazda ili gazde odlučile. Ima smisla ako gazda bira sebi radnika pa je testirao mnoge i izabrao. Ovdje je riječ o par desetina hobista koji se žele okušati, porediti, naučiti, ponekad i reći (nažalost rijetko) poneku. Zaista izgleda da stalno treba podsjećati na razliku između profesionalnog rada u redakcijama i hobističkog rad ana blogovima. To su dva svijeta koji se ponekad preklapaju, želio bih da je češće (nekad je bilo i to smatram zlatnim vremenima, bilo je nesavršeno, ali dobro za sve) ali tako je kako je.
Malko si zbrzio te faze u procesu, dakle, meni se ovo čini jednostavnim i logičnim (ponavljam se, ali izgleda da treba):
- Organizator objavljuje natječaj sa detaljima o zadatku i kriterijima ispravnosti (što detaljnije sa primjerima), posebno naglasi obavezu autora da prilože opis i izvor za svaki manje poznati pojam
- Organizator može (ako zna i želi objaviti) objaviti i sastav žirija i sve vezano za žiriranje (obaveza da provjere što više, možda i da obrazlože svoj izbor na vrhu tabele)…
- Organizator organizira prvi filter – diskvalificira radove koji su formalno neispravni, dobro bi bilo i da traži od autora izvore koji nedostaju, sve što je prošlo filter šalje članovima žirija sa priloženim izvorima primljenim od autora, a i onim što je “filter” pokazao
- Članovi žirija provjere sve što im nije poznato (brojne su nijanse sivog, ogromne su razlike među nepoznatim pojmovima, nije dovoljno reći “prošlo je filter”…) i dodjeljuju bodove
- Organizator kompletira i objavljuje tabelu
Kako će biti odabrani članovi žirija je stvar organizatora, završni rezultat nije samo tabela već i dojam o ozbiljnosti natječaja što će sigurno uticati na entuzijazam svih…
Svi smo mi fanovi bjelina, ponosni kad ih napravimo… no, evo, godinama izbjegavamo istinsku analizu plaćene cijene u svakoj od njih. Evo pogledajmo bjeline u svim radovima ovogodišnjeg EDL-a.
Nismo imali ni ozbiljnu diskusiju o kriterijima vrednovanja križaljke. Imamo gazde (malko nevoljko prihvatam taj tvoj termin), odnosno urednike, ponoviću, dobro je da je njihov uticaj najveći, oni su najkvalificiraniji, plus žive od toga, ali nije dobro da ne koristimo javnu riječ da ukrstimo argumente, ponudimo primjere… Zašto bi to radili? Zato što je ozbiljno propitivanje svega dobro za sve strane… Zašto to ne radimo?
Nemaš ti sreće Hajro, nikako - ne spavam ti ja cijelu noć. Jel' možda pun Mjesec, hahaha?! Iskreno neznam točno čim se baviš tamo u tuđini, ali ne bih rekao da ti je loše: tamo neke plaže, jezera, pitoreskne krajolike oslikavaš sve u lirskom stilu. Čovjek bi rekao il' je slikar, il'je pjesnik il' je lijenčina koja živi od rente. Ja nažuljo mozak dok sam pisao one tekstove, a ti lagano, ko jedan lik iz Vojvodine kad je reko: nemoj da se bre sekiraš seko, otići će ti na unutarnje organe, haha!
Definitivno nemamo isti stil pisanja, a rekao bih da nemaš ni neki talent za posvađat se, haha!
Nego, di smo mi stali u vezi enigmatike, ah da, skužili smo imamo slično mišljenje ali suprotne doživljaje, haha!
Neko reče, možda baš ti za sebe da si jarac ili se samo dobro slažeš s jarcima?
Pjesnička duša moj Željko, u posljednje 3 godine ukupno 11 dana na odmoru i to kombinirano sa obavezama... pa ti sad vidi, je li čudno da bilježim sve to... Čime se bavim, preživljavanjem, kao i ti i većina drugih, postoje bitne razlike, ali bolje ih ostaviti na miru. I, opet kao i većina drugih, vidim(o) travu zelenijom tamo negdje. Evo, možemo se posvađati oko bjelina... da pogledamo sve bjeline koje upravo nagradismo bodovima. O pisanju - e da mi je sve lako kao to, srećom kucam s dva prsta, napisao bih ja i više...
Sad nam je obojici vrijeme za spavanje, imam ja još enigmata tamo koji liježu kad i ja ovdje. Želim ti prijatan ponedjeljak, kako Jergović reče najčešći dan u tjednu.
Ala ste se vas dvojica raspisali! Neka, svaka čast! Oduševili ste me. Veliki pozdrav za obojicu.
Došli smo, dakle, do ključnog pitanja: „Šta želimo?“
Mada je Hajro već odgovorio na to pitanje, nije zgoreg ponoviti. Reći ću isto samo na drugi način.
Kao prvo, želim(o) da se nešto promijeni u dosadašnjem načinu žiriranja i da se promijeni nabolje. To je, uostalom, i bila svrha ovog mog pisanja.
Generalno, znači nezavisno od ovog – na svakom konkursu, želim(o) odgovoran i kvalitetan pristup svih – organizatora, takmičara i žirija, i u svim fazama takmičarskog procesa. Da se na konkursima ne učestvuje reda radi i da se na konkurse ne šalju radovi ispodprosječnog kvaliteta (Dobro je Branko rekao „da bi morala biti velika razlika među ukrštenicama koje se rade za neku reviju ili za konkurs“.), da se takmičarski radovi odgovorno i kvalitetno pripreme za žiri i da žiri isto tako odgovorno i kvalitetno obavi svoj posao.
A kako će ga žiri obaviti odgovorno i kvalitetno?
Sasvim sigurno neće na način koji je Štef predložio. Bilo je takvih pokušaja i pokazali su se slabijim od načina žirianja koji ovdje kritikujem(o).
Ovaj načina žiriranja, u stvari, i nije slab, samo se mora dotjerati, dograditi i unaprijediti. Zanemarimo li propuste kod pripreme žiriranja, najveći problem ovog žiriranja su velike razlike u ocjenama pojedinih sudija u pojedinim slučajevima. To se može vrlo lako izbjeći i korigovati u završnoj fazi žiriranja usaglašavanjem sudija što danas, kako Štef reče, „ne bi bio problem za provesti uz svu tehnologiju“ koja nam stoji na rapolaganju. Da sjednemo, ovaj način žiriranja podrazumijeva virtuelno i uz posredovanje medijatora, pa da vidimo zašto sam ja dao 10 a Ilija 4 istom radu. Da vidimo šta je on to primijetio, a ja nisam. I obrnuto. Pa da se jedan od nas ili obojica korigujemo i približimo naše ocjene. Ubijeđen da sam da bismo na taj način ispunili očekivanja svih i do kraja odgovorili zadatku koji smo dobrovoljno prihvatili i kao organizator(i) i kao članovi žirija.
Dobra dijagnoza doktore! :)
Постави коментар