Samo solidan uradak (5.5/10): Radoja je s vremenom postao puno ambiciozniji kad je rijec o prijelomima pojmova i pronalazenju rjesenja koja dosezu rub mreze (donji desni kut 6x6 je zavrsio sa cak 6 crnih polja): ovdje je ukupan raspored crnih polja lijep, ali je uradak malcice dosadan u odnosu na njegove novije uratke (3 glavna izlaska dolje desno su monotona (IJEKAVICA, VITONOG, APIFOBIJA) i to je vjerojatno srz problema jer diktira razvoj desnog dijela mreze). Prozetost je uvijek bila tu, ali ovdje nedostaje zelje da se od mreze (a 21x12 je puno lakse od 23x14) izvuce vise. "Moderni" Radoja bi sigurno radio na tome da izvuce socnije pojmove desno od desetog stupca. Ovako imamo kombinaciju monotonije i slabasnih/opskurnijih kracih pojmova. Takoder, CETRNAESTINA je upitan izbor za prvi vodoravni pojam: s jedne strane je to razlomljena domaca rijec, a rjesavac je sigurno zahvalan da ima pojam koji ne moze pogrijesiti, ali treba biti oprezan kod trivijaliziranja mreze. Problem je sto za razliku od polovice (svinjska ili bolja?), trecine (hokej), cetvrtine (kosarka), i nekih drugih podjela (npr. davanja crkvi ili kralju), ovaj razlomak nema kreativan nacin da se opise. Dobar primjer da nije svaka zvukovno bogata imenica svjez pojam.
"Četrnaesti dio" nije opis, to je gotovo kao "opis" kratice, jednako je i sa opisima u stilu "osobina onog što je tvrdo, glupo...". Sigurno je da postoje pojmovi koje nije lako opisati, nemaju sinonime.., dakle autori trebaju misliti i na to. Jedna od starijih uputa za autore je - koliko je uvršteni pojam poticajan za opisivača toliko će biti poželjan i dopadljiv za rješavače. Ovdje bih išao sa opisom "pola sedmine", makar malo iznad direktnosti.
Radoja je očito krenuo od gornjeg lijevog dijela i kako je išao prema desno/dolje bilo je sve teže i sve crnje. Opet bih podsjetio na jedno od starih mišljenja - dodatni kvalitet je ako nije moguće biti siguran odakle je autor krenuo. Ovaj bušman smatram uspješnom realizacijom koncepta razbacanih pojedinačnih crnih polja i zaista dobrom primjerom za analizu nekoliko aspekata. Naravno, slično je i sa današnjim ambicijama i uvijek isti mlijunaški "final answer" - balans je ključ. Naravno, sve je ovo pojednostavljeno...
Evo smo se družili sa Galogažama, možda se i Pero javi komentarom, bilo je priče uz ručak... Sutra ćemo na sjever, bojim se i kiša za nama.
Mislim da je indikativno da je i Radojin "najprosjecniji" rad - natprosjecan (lijevi dio s paralelnim STJEPAN DEVERIC i ROBERT MICAM je elegantno rijesen). Jednostavno, u ovoj mrezi je ocit zamor sto se vise primicemo donjem desnom kutu. Na jednom nedavnom PAZAH-u Radoja je imao mrezu koja je bila vrlo potcijenjena (sama cinjenica da je netko izvukao tu kombinaciju kako je zamislio je malo cudo!). Pronaci taj balans izmedu maksimalnog iskoristenja mreze (tehnicki i sadrzajno) i potencijalne opskurnosti je golem izazov, ali Radoji na cast je sto je medu rijetkima koji ga zada sam sebi svaki put kad sastavlja.
Tako je Tonči, iz tvojih usta u uredničke i ocjenjivačke uši. Nisu samo velike bjeline golemi izazov. I po stoti put - žiriramo kako nam je najlakše, mjerenjem, kao u atletici, a pri tom ignoriramo različite prestupe i vjetre u leđa o kojima je Pero pisao.
4 коментара:
Samo solidan uradak (5.5/10): Radoja je s vremenom postao puno ambiciozniji kad je rijec o prijelomima pojmova i pronalazenju rjesenja koja dosezu rub mreze (donji desni kut 6x6 je zavrsio sa cak 6 crnih polja): ovdje je ukupan raspored crnih polja lijep, ali je uradak malcice dosadan u odnosu na njegove novije uratke (3 glavna izlaska dolje desno su monotona (IJEKAVICA, VITONOG, APIFOBIJA) i to je vjerojatno srz problema jer diktira razvoj desnog dijela mreze). Prozetost je uvijek bila tu, ali ovdje nedostaje zelje da se od mreze (a 21x12 je puno lakse od 23x14) izvuce vise. "Moderni" Radoja bi sigurno radio na tome da izvuce socnije pojmove desno od desetog stupca. Ovako imamo kombinaciju monotonije i slabasnih/opskurnijih kracih pojmova. Takoder, CETRNAESTINA je upitan izbor za prvi vodoravni pojam: s jedne strane je to razlomljena domaca rijec, a rjesavac je sigurno zahvalan da ima pojam koji ne moze pogrijesiti, ali treba biti oprezan kod trivijaliziranja mreze. Problem je sto za razliku od polovice (svinjska ili bolja?), trecine (hokej), cetvrtine (kosarka), i nekih drugih podjela (npr. davanja crkvi ili kralju), ovaj razlomak nema kreativan nacin da se opise. Dobar primjer da nije svaka zvukovno bogata imenica svjez pojam.
"Četrnaesti dio" nije opis, to je gotovo kao "opis" kratice, jednako je i sa opisima u stilu "osobina onog što je tvrdo, glupo...". Sigurno je da postoje pojmovi koje nije lako opisati, nemaju sinonime.., dakle autori trebaju misliti i na to. Jedna od starijih uputa za autore je - koliko je uvršteni pojam poticajan za opisivača toliko će biti poželjan i dopadljiv za rješavače. Ovdje bih išao sa opisom "pola sedmine", makar malo iznad direktnosti.
Radoja je očito krenuo od gornjeg lijevog dijela i kako je išao prema desno/dolje bilo je sve teže i sve crnje. Opet bih podsjetio na jedno od starih mišljenja - dodatni kvalitet je ako nije moguće biti siguran odakle je autor krenuo. Ovaj bušman smatram uspješnom realizacijom koncepta razbacanih pojedinačnih crnih polja i zaista dobrom primjerom za analizu nekoliko aspekata. Naravno, slično je i sa današnjim ambicijama i uvijek isti mlijunaški "final answer" - balans je ključ. Naravno, sve je ovo pojednostavljeno...
Evo smo se družili sa Galogažama, možda se i Pero javi komentarom, bilo je priče uz ručak... Sutra ćemo na sjever, bojim se i kiša za nama.
Mislim da je indikativno da je i Radojin "najprosjecniji" rad - natprosjecan (lijevi dio s paralelnim STJEPAN DEVERIC i ROBERT MICAM je elegantno rijesen). Jednostavno, u ovoj mrezi je ocit zamor sto se vise primicemo donjem desnom kutu. Na jednom nedavnom PAZAH-u Radoja je imao mrezu koja je bila vrlo potcijenjena (sama cinjenica da je netko izvukao tu kombinaciju kako je zamislio je malo cudo!). Pronaci taj balans izmedu maksimalnog iskoristenja mreze (tehnicki i sadrzajno) i potencijalne opskurnosti je golem izazov, ali Radoji na cast je sto je medu rijetkima koji ga zada sam sebi svaki put kad sastavlja.
Tako je Tonči, iz tvojih usta u uredničke i ocjenjivačke uši. Nisu samo velike bjeline golemi izazov. I po stoti put - žiriramo kako nam je najlakše, mjerenjem, kao u atletici, a pri tom ignoriramo različite prestupe i vjetre u leđa o kojima je Pero pisao.
Постави коментар