Hvala Andone, i ja sam u popratnoj poruci napisao Slavku da je "simpa". Ovdje bih dodao da ovakve kratke i simpa stvari vidim kao primjere onog što zovem čudo jezika. Naša je uloga da se igramo riječima, uočimo ovakve stvari (kao i kod dobrih rebusa nikad nisu rezultat napora i rada) i podijelimo sa drugima. Luka, moram priznati da ne razumijem... ne znam i nije mi važno je li ovo logogrif ili spunerizam ili nešto treće. Rješava se mijenjanjem crvenog slova, pa je valjda logogrif. Dva su crvena slova zbog jezičkih varijanti, a verzija sa "O" može biti i kraća verzija pitanja "zašto to čine". Malko se čudno osjećam da sve ovo pišem, da ne kažem objašnjavam. Čini mi se da je stvar jednostavna da ne može biti jednostavnija... Pozdrav svima!
Upravo se u ovom trenutku uključujem na blog i vidim ovaj zadatak. Ne znam šta (što) ovde nije jasno. Lepo piše da je u pitanju logogrif, pa onda se menja samo jedno slovo. A autor je lepo obeležio crvenom bojom koje se slovo (slova) menja. Dakle rešenje je tako kako je Andon napisao, u množini - ŠTETOČINE.
Hvala na inspirativnom komentaru, naravno da jeste isti korijen. Sad možemo ići nekim redom sa pitanjima koja se nameću. Najprije, ima li smisla objavljivati ovakve enigmatske mrvice, zagonetnosti nema, rješenje se nameće u prvoj sekundi... Ja vjerujem da će se svakom ljubitelju enigmatike, jezika, igre riječima, oteti osmijeh iza koga će biti i simpatije za malu igru slova i riječi, nekima i neobično podsjećanje na globalnu i lokalnu realnost itd itd. Dakle, čini se da ima smisla. Ostaje nam da nađemo pogodno ime (ako ne ispunjava pravila logogrifa ili sl).
Enigmatske vrste trebaju pravila, no enigmatika kao i svaka druga kreativna djelatnost, treba slobodu. Slobodu smo dobili sa blogovima, nema kioska, troškova i sl, samo naš hobistički entuzijazam plus (ja najmanje znam o tom dijelu) nešto zanemarljivih i vrlo posrednih interesa. Sloboda nije opasna ako je prisutna ozbiljna kritika, nekakav korektiv iz zanatske zajednice ako smo već izgubili komunikaciju sa rješavačima. Bez kritike, odnosno kriterija, možemo se naći u ulozi štetočina sa istim korijenom. Korijen je naše samoljublje i taština, naša nesklonost da prihvatimo kritiku i iz toga proistekla praksa izbjegavanja da se kritikom zamjeramo. U posljednjih dva mjeseca sam uživo pričao sa mnogim enigmatskim kolegama, nije bilo puno osmijeha ni optimizma.
Svaki objavljeni rad treba prosuđivati najprije po kriteriju da li bismo ga pokazali ozbiljnoj i pismenoj osobi koju pokušavamo zainteresirati za enigmatiku ili objasniti čime se bavimo tolike godine. Oprostite mi dužinu, kod mene sveprisutno LP (lijepi pozdrav) znači Long play, naravno ide i srdačan pozdrav svima.
8 коментара:
Врло домишљато и симпатично.
Штеточине.
Trebalo bi biti u jednini, Andone: štetočina
Ovo ga dođe kao spunerizam: ŠT(A) TO ČIN(E)?
Doduše ima mala nelogičnost, pitanje je u množini, a odgobvor u jednini!
Hvala Andone, i ja sam u popratnoj poruci napisao Slavku da je "simpa". Ovdje bih dodao da ovakve kratke i simpa stvari vidim kao primjere onog što zovem čudo jezika. Naša je uloga da se igramo riječima, uočimo ovakve stvari (kao i kod dobrih rebusa nikad nisu rezultat napora i rada) i podijelimo sa drugima.
Luka, moram priznati da ne razumijem... ne znam i nije mi važno je li ovo logogrif ili spunerizam ili nešto treće. Rješava se mijenjanjem crvenog slova, pa je valjda logogrif. Dva su crvena slova zbog jezičkih varijanti, a verzija sa "O" može biti i kraća verzija pitanja "zašto to čine". Malko se čudno osjećam da sve ovo pišem, da ne kažem objašnjavam. Čini mi se da je stvar jednostavna da ne može biti jednostavnija... Pozdrav svima!
Upravo se u ovom trenutku uključujem na blog i vidim ovaj zadatak. Ne znam šta (što) ovde nije jasno. Lepo piše da je u pitanju logogrif, pa onda se menja samo jedno slovo. A autor je lepo obeležio crvenom bojom koje se slovo (slova) menja. Dakle rešenje je tako kako je Andon napisao, u množini - ŠTETOČINE.
4.11.2025.
4.11.2025.
Зар није у поставци и у решењу исти корен: ЧИНЕ, од ЧИНИТИ...?!
АЈ.
Hvala na inspirativnom komentaru, naravno da jeste isti korijen. Sad možemo ići nekim redom sa pitanjima koja se nameću. Najprije, ima li smisla objavljivati ovakve enigmatske mrvice, zagonetnosti nema, rješenje se nameće u prvoj sekundi... Ja vjerujem da će se svakom ljubitelju enigmatike, jezika, igre riječima, oteti osmijeh iza koga će biti i simpatije za malu igru slova i riječi, nekima i neobično podsjećanje na globalnu i lokalnu realnost itd itd. Dakle, čini se da ima smisla. Ostaje nam da nađemo pogodno ime (ako ne ispunjava pravila logogrifa ili sl).
Enigmatske vrste trebaju pravila, no enigmatika kao i svaka druga kreativna djelatnost, treba slobodu. Slobodu smo dobili sa blogovima, nema kioska, troškova i sl, samo naš hobistički entuzijazam plus (ja najmanje znam o tom dijelu) nešto zanemarljivih i vrlo posrednih interesa. Sloboda nije opasna ako je prisutna ozbiljna kritika, nekakav korektiv iz zanatske zajednice ako smo već izgubili komunikaciju sa rješavačima. Bez kritike, odnosno kriterija, možemo se naći u ulozi štetočina sa istim korijenom. Korijen je naše samoljublje i taština, naša nesklonost da prihvatimo kritiku i iz toga proistekla praksa izbjegavanja da se kritikom zamjeramo. U posljednjih dva mjeseca sam uživo pričao sa mnogim enigmatskim kolegama, nije bilo puno osmijeha ni optimizma.
Svaki objavljeni rad treba prosuđivati najprije po kriteriju da li bismo ga pokazali ozbiljnoj i pismenoj osobi koju pokušavamo zainteresirati za enigmatiku ili objasniti čime se bavimo tolike godine. Oprostite mi dužinu, kod mene sveprisutno LP (lijepi pozdrav) znači Long play, naravno ide i srdačan pozdrav svima.
Постави коментар