Rešenje: 8, 11
петак, 26. април 2013.
REČ PO RIJEČ (124)
HIPERBOREJCI
Hiperborejci su mitski narod sa dalekog severa
gde sunce nikada ne zalazi.Kao što i iz imena proizilazi, prestonica ovog
naroda se nalazila iznad zemlje boga severa Boreja - (Hyper Borei). Neki od
antičkih autora - Eratosten i Plinije, su smatrali da ova zemlja zaista
postoji, ali ih je većina taj narod prepuštala svetu mitova. Hiperborejci su
bili narod koji nije znao za ratove i koji je živeo srećno u izobilju, poštenju
i mudrosti. Hiperborejci nisu imali nikakve međusobne sukobe i rasprave.
Njihovo životno doba je bilo više od hiljadu godina, a ako bi neko odlučio da i
pre toga okonča svoj život, bila bi priređivana posebna svečanost, pri kojoj bi
izabranik skakao sa visoke stene u more.
TAPŠANJE (77)
четвртак, 25. април 2013.
NOSTALGIJA (17)
I PRIJE ČVORA ČVOR
Kada sam 1968. godine, kao student Fakulteta političkih nauka,
razmišljao o načinu i mogućnosti izdavanja enigmatskog časopisa,
malo toga sam znao o tadašnjoj enigmatici, posebno o povijesti
enigmatike. Izlazila je beogradska "Enigma", "Mala ukrštenica" i
"Razonoda miliona", zagrebačka "Džepna križaljka" i osječki
"Rebus". Ni jedan časopis nije imao neki poseban prilog vezan uz
teoriju i povijest, pa je teško bilo i nešto više saznati o tome.
Razmišljajući o svemu što sam uspio saznati osnovali smo 19. svibnja
1968. Enigmatsko udruženje Bjelovar (EUB) kao budućeg nakladnika
enigmatskog časopisa. O imenu časopisa smo razgovarali dosta (Peleh,
Forjan i moja malenkost) i nekako smo se odlučili da to bude ČVOR,
jer kao - takav naziv nije imao još ni jedan časopis, a postojala je
sintagma za Gordijski čvor (nešto nerazrješivo).
I 8. rujna 1968. (u vrijeme ruske agresije na Čehoslovačku) pojavio
se prvi broj Čvora.
S Enigmatskim udruženjem Bjelovar pokrenuto je niz zagonetačkih
aktivnosti u koje su uključivani svi oni koji su željeli biti
članovi toga tada, jugoslavenskog, najvećeg društva zagonetača i
odgonetača.
Istraživala se zagonetačka povijest, pa je tako jednog dana nazvao me
Slavko Peleh i rekao da upravo dolazi iz Sveučilišne knjižnice u
Zagrebu i da je tamo pronašao - ČVOR. To je bilo veliko iznenađenje
za nas, no više nije bilo povratka i ime Čvor postalo je sinonim za
brojne zagonetačke aktivnosti na kojima su odgojene desetine vrsnih
zagonetača - danas mahom enigmatskih urednika širom "brdovitog
Balkana".
E evo sada nešto i o "Čvoru" iz 1934. godine. Bio je to zabavn list
koji je izlazio u Beogradu od 8. kolovoza 1934. do 13. siječnja 1935.
godine. Izašlo je ukupno 23 broja. Vlasnik i urednik bio je Kostadin
A. Lazarević, o kojemu nismo mnogo saznali, osim još da je bio
vlasnik i izdavač časopisa "Rebus" koji je isto izlazio u Beogradu od
1933. do 1935. godine. Ovo je prigoda da se potaknu sprski enigmatski
historičari da istraže ovog enigmatskog pregaoca (možda i jesu, no
ja nemam potrebnih informacija) koji je svojim časopisima doprinio
razvoju enigmatike u Srbiji.
Kada sam 1968. godine, kao student Fakulteta političkih nauka,
razmišljao o načinu i mogućnosti izdavanja enigmatskog časopisa,
malo toga sam znao o tadašnjoj enigmatici, posebno o povijesti
enigmatike. Izlazila je beogradska "Enigma", "Mala ukrštenica" i
"Razonoda miliona", zagrebačka "Džepna križaljka" i osječki
"Rebus". Ni jedan časopis nije imao neki poseban prilog vezan uz
teoriju i povijest, pa je teško bilo i nešto više saznati o tome.
Razmišljajući o svemu što sam uspio saznati osnovali smo 19. svibnja
1968. Enigmatsko udruženje Bjelovar (EUB) kao budućeg nakladnika
enigmatskog časopisa. O imenu časopisa smo razgovarali dosta (Peleh,
Forjan i moja malenkost) i nekako smo se odlučili da to bude ČVOR,
jer kao - takav naziv nije imao još ni jedan časopis, a postojala je
sintagma za Gordijski čvor (nešto nerazrješivo).
I 8. rujna 1968. (u vrijeme ruske agresije na Čehoslovačku) pojavio
se prvi broj Čvora.
S Enigmatskim udruženjem Bjelovar pokrenuto je niz zagonetačkih
aktivnosti u koje su uključivani svi oni koji su željeli biti
članovi toga tada, jugoslavenskog, najvećeg društva zagonetača i
odgonetača.
Istraživala se zagonetačka povijest, pa je tako jednog dana nazvao me
Slavko Peleh i rekao da upravo dolazi iz Sveučilišne knjižnice u
Zagrebu i da je tamo pronašao - ČVOR. To je bilo veliko iznenađenje
za nas, no više nije bilo povratka i ime Čvor postalo je sinonim za
brojne zagonetačke aktivnosti na kojima su odgojene desetine vrsnih
zagonetača - danas mahom enigmatskih urednika širom "brdovitog
Balkana".
E evo sada nešto i o "Čvoru" iz 1934. godine. Bio je to zabavn list
koji je izlazio u Beogradu od 8. kolovoza 1934. do 13. siječnja 1935.
godine. Izašlo je ukupno 23 broja. Vlasnik i urednik bio je Kostadin
A. Lazarević, o kojemu nismo mnogo saznali, osim još da je bio
vlasnik i izdavač časopisa "Rebus" koji je isto izlazio u Beogradu od
1933. do 1935. godine. Ovo je prigoda da se potaknu sprski enigmatski
historičari da istraže ovog enigmatskog pregaoca (možda i jesu, no
ja nemam potrebnih informacija) koji je svojim časopisima doprinio
razvoju enigmatike u Srbiji.
(Stjepan Horvat)
REČ PO RIJEČ (123)
FENG ŠUI
Feng šui je drevna kineska nauka koja propisuje
način življenja u stalnoj harmoniji i ravnoteži sa ličnim okruženjem kako bi se
osigurala velika sreća. To je tehnika uređenja životnog prostora, metod
osmišljavanja okruženja, pravilnim raspoređivanjem prostora i nameštaja. To je
sistem tehnika i znanja, koji se mogu proučiti i potom primeniti na lični
prostor i okruženje.
среда, 24. април 2013.
REČ PO RIJEČ (122)
UKAJALI
Ukajali je reka u Peruu, desna sastavnica reke
Amazona. Njena dužina iznosi oko 1.960 kilometara (od izvora reke Apurimak -
2.669,9 km). Ukajali nastaje spajanjem Urubamba (861 km) i Apurimak (690 km). U
gornjem toku reke javljaju se brojni slapovi i vodopadi, a u središnjem i
donjem toku brojni meandri. Ukajali je prvo nosio ime San Miguel, onda Ukajali,
Ukajare, Poro, Apu-Poro, Kokama i Rio de Kusko. Plovna je na dužini od oko
1.200 km, i predstavlja važan vodeni put u Peruu. Po reci je i jedan region
Perua dobio ime, region Ukajali. Južno od grada Ikitosa, Ukajali se sastaje sa
rekom Maranjon i odatle počinje tok reke Amazon.
уторак, 23. април 2013.
ANAGRAMIRANJE (92)
REČ PO RIJEČ (121)
ĆIRILO I METODIJE
Ćirilo i Metodije su bili braća iz Soluna, koji
su širili pismenost i hrišćanstvo među Slovenima, zbog čega su ostali upamćeni
kao „slovenski apostoli“. Njihov otac Lav bio je visoki
vizantijski vojni zapovednik (drungar). Najraniju mladost su proveli u Solunu,
koji je u to vreme bio okružen Slovenima. Metodije je postao upravnik jedne
arhontije u istočnoj Makedoniji, dok je Ćirilo, koji je odrastao na carskom
dvoru, nakon završenih filozofskih i teoloških studija bio postavljen za
bibliotekara Aja Sofije (crkve Svete Premudrosti) u Carigradu i učitelja
filozofije na carigradskoj visokoj školi. Godine 851. Ćirilo je postao član
vizantijskog poslanstva arapskom kalifu u Samari, a 856. u doba političkih i
crkvenih trzavica, Metodije je napustio svoj položaj arhonta i povukao se u
manastir na Olimpu u Maloj Aziji. Malo kasnije je za njim došao i Ćirilo.
Međutim, po nalogu vizantijskog cara Mihaila III, oba brata su 860. otišla kao
misionari među tursko-tatarske Hazare u južnoj Rusiji. Neposredno nakon
povratka iz Rusije, angažovani su za novu misiju kod Slovena. Naime, 862.
poslanstvo moravskog kneza Rastislava zatražilo je od cara Mihaila episkopa i
sveštenike koji će propovedati na slovenskom jeziku hrišćansku veru. Vizantija
je udovoljila Rastislavljevoj želji i poslala mu Ćirila i Metodija. Braća su se
za ovaj posao ozbiljno spremila: Ćirilo je sastavio prvo slovensko pismo
(glagoljica) i na jezik makedonskih Slovena iz okoline Soluna (koji su od detinjstva
dobro znali) preveli su najnužnije crkvene knjige. Na taj način su stvorili
prvi slovenski književni jezik i postavili temelje slovenskoj književnosti.
/skraćena verzija sa Vikipedije/
Пријавите се на:
Постови (Atom)