Jednom sjedismo i popismo pivo u Drinovcima, baš u rodnoj kući poete nad poetama!
Ne treba gledati sve kroz zastavu, čitajte što je čovjek napisao.... jer... Pjesnici su čuđenje u svijetu Oni idu zemljom i njihove oči velike i nijeme rastu pored stvari Naslonivši uho na ćutanje što ih okružuje i muči pjesnici su vječno treptanje u svijetu
Željko, možda nisi daleko od istine. Naime, uvijek kada završim pjesmu, imam nekakav glupi osjećaj da sam je već negdje pročitao. Onda se sjetim da je to anagram i da je mala vjerojatnost da je netko to već napisao :)
Obrađujući emocije nakon čitanja tvog "prepjeva", zamislio sam kako nekom gordo recitiram tvoju pjesmu i čekam njegove reakcije. Reakcija je bila: "Baudelaire?... Ujević?..." Na kraju se rastužen preda i kaže "ne znam". "Capan, lega moj-Zdenko Capan!" Koji Capan, kaže on? "Kako koji? Pa onaj na blogu TIO"! Dalje nije pitao, da ne bi nedajbože ispao neznalica... :)
18 коментара:
А да Брешана замијени Брошан?
Никола
Ako je i on literat, što meni nije poznato, onda imamo čistu premetaljku.
Znamo da je taj Luka iz Splita, ali nam baš ta hrvatska zastava nije trebala. Milovan S.
а сликарски трио:
ШАНТИЋ, БОНАР И МУНК?
Никола
Nije bilo nikakvih primisli, Milovane! "Podlaga" je skinuta sa interneta, što mi učinilo zgodnim radi izreke!!!
Ispričavam se!
TIN: BRAĆO NAŠ UMNIK!
Gospodinu Milovanu S. preporučujem da pogleda grafičku pripremu "Anagramiranja"(2529) od istog autora.
A TU BRANŠIN MOĆNIK!
ANTUN BRANKO ŠIMIĆ.
Jednom sjedismo i popismo pivo u Drinovcima, baš u rodnoj kući poete nad poetama!
Ne treba gledati sve kroz zastavu, čitajte što je čovjek napisao....
jer...
Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu
Drugim riječima (a istim slovima)
POETE
Poete su ushićenje planete.
S iznenađenjem u srcu,
dirljivijim duhom ističu sjaj u onoj sitnici.
Čuju nečiji šušanj i čovjekov vrisak u vici.
I u smrti živi,
poete su nujno vihorenje planete.
Zdenko....tap-tap-tap. (Ovo je gromki aplauz.)
Zdenko...hm...ti si genijalac!
Ponekad mi se čini da imaš neku dobru vilu koja radi za
tebe, pa ti šapćući govori u pero anagram svake pjesme. :)
Željko, možda nisi daleko od istine. Naime, uvijek kada završim pjesmu, imam nekakav glupi osjećaj da sam je već negdje pročitao. Onda se sjetim da je to anagram i da je mala vjerojatnost da je netko to već napisao :)
Samozatajan kakav jesi, možda si pomislio: "Idem brzo anagramirati
Šimića, da me ne bi netko sa bloga pretekao i poslao prije." :)
Ovu sam izvukao iz arhive, a već je bila objavljena na ovom blogu :)
Obrađujući emocije nakon čitanja tvog "prepjeva",
zamislio sam kako nekom gordo recitiram tvoju pjesmu
i čekam njegove reakcije. Reakcija je bila: "Baudelaire?...
Ujević?..." Na kraju se rastužen preda i kaže "ne znam".
"Capan, lega moj-Zdenko Capan!"
Koji Capan, kaže on?
"Kako koji? Pa onaj na blogu TIO"!
Dalje nije pitao, da ne bi nedajbože ispao neznalica... :)
To što nije čuo za mene, može mu se oprostiti, ali tko još nije čuo za TIO?! :)
Постави коментар