STARI ENIGAMTSKI ČASOPISI (1)
Piše: Stjepan Horvat
Već ranije sam pisao o Enigmatskom
dokumentacijskom centru kojeg je osnovalo Enigmatsko udruženje „Čvor“ iz
Bjelovara sa željom da se na jednom mjestu okupi što više zagonetačkih
materijala – knjiga, časopisa, slika, rukopisa i sl. – iz prošlosti
zagonetaštva. Bilo je tu mnogo posla, pa se čak, u neka dobra vremena,
razmišljalo kako bi se zaposlio netko od zagonetača sa zadaćom da o tome vodi
brigu, nabavlja materijale, stvara arhive i sl.
Danas ću ispričati
neke zanimljivosti o tomu kako smo pokušavali nabaviti komplete starih
zagonetačkih časopisa. Tako smo bili u kontaktu s Veljkom Novakom (1915.-2000.), zagonetačem rođenim u Bjelovaru,
koji je prvi sastavke objavio u časopisima Svijetu, Omladini, Sfingi, Maloj Sfingi,
Rebus Razonodi i tako redom, a poslije toga u gotovo svim enigmatskim
časopisima koji su izlazili poslije Drugog svjetskog rata. Objavio je više
tisuća zagonetaka različitih formi, a bio je vrsta odgonetač, pa je bio i
trostruki enigmatski prvak Jugoslavije u natjecanjima u organizaciji osječkog Rebusa.
No, Novak je bio i zagonetački kolekcionar i u njegovoj biblioteci gotovo da su
se mogli naći svi brojevi starih zagonetačkih časopisa. Njegova zbirka časopisa
bila je bogatija od one u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu.
Pročulo se da ih je
voljan prodati, pa smo na sve moguće načine željeli s njim o tomu razgovarati i
ponuditi mu onoliko koliko smo mi mogli od naše skromne zarade od prodaje naših
zagonetačkih časopisa. S tom kolekcijom časopisa EDC bi stvarno imao pravu
dokumentaciju za brojna istraživanja povijesti jugoslavenske enigmatike. Na
žalost, danas mogu reći da je Novak, poput Ferderbera, svuda vidio svoje
protivnike koji su radili protiv njega (valjda su mu preotimali „tezge“ koje je
imao), a „Čvor“ je otvorio u desetogodišnjem radu vrata brojnim mladim
suradnicima, pa je tako i EUČ došao u njegovu nemilost. Da ne dužim, nismo
otkupili časopise, ali ih je on kasnije prodao za nekoliko tisuća njemačkih
maraka zagonetaču Miroslavu Klobučaru,
koji je u to vrijeme živio i radio u Švicarskoj.
Za ovu prigodu
pokušao sam pronaći originalni popis kompleta časopisa, no nisam uspio, ali tu
je jedno moje pismo od 20. rujna 1979. godine, koje sam mu uputio nakon Susreta zagonetača Jugoslavije. Pismo je
na dvije gusto kucane kartice, a donosim samo dio koji se odnosi na moguću
suradnju.
Tada sam istaknuo da
bi EDC bio kompletiram originalnim listovima, pa bi se čak moglo dogovoriti da
se dodijeli počasni naslov – EDC „Veljko
Novak“. Kako je Novak od učeničkih dana uspješno sudjelovao u brojnim
nagradnim odgonetanjima raznih zagonetaka, kasnije bio i odličan autor (na
žalost o kojemu se malo pisalo i danas malo zna), zamolio sam ga da napiše neke
zagonetačke memoare, ili da dogovorimo razgovor i snimimo ga za arhivu.
Predlagao sam mu i izdavanje neke njegove knjige s temom iz enigmatike (zbirke
uspješnih zagonetaka, memoara i sl.). Pozvao sam ga i na redovnu suradnju u
Čvorovim izdanjima, jer je on jedan od rijetkih starih zagonetača koji
nije objavljivao zagonetke u Čvoru. Pisao sam mu:
(...) slušao sam mnogo priča o starijim enigmatima, još uvijek ih
slušam, mnoge stvari su korisne za buduća istraživanja povijesti jugoslavenske
enigmatike, pa svaka vaša riječ ostat će arhivirana za buduća pokoljenja. Što
će ih biti manje, manje će se znati i o vama i o razdoblju u kojemu ste aktivno
djelovali.
Na žalost, s Veljkom
Novakom nisam uspio uspostaviti neki osobiti kontakt, a i danas kada prikupljam
materijale o Bjelovarcima koji su se bavili zagonetkama, ne znam ništa više od
onoga što sam zapisao u Leksikonu
zagonetača Jugoslavije.
1 коментар:
Sledećeg ponedeljka slijedi nastavak teksta.
Постави коментар