ACTA AENIGMATICA (54)

STARI ENIGAMTSKI ČASOPISI (1)

Piše: Stjepan Horvat

Već ranije sam pisao o Enigmatskom dokumentacijskom centru kojeg je osnovalo Enigmatsko udruženje „Čvor“ iz Bjelovara sa željom da se na jednom mjestu okupi što više zagonetačkih materijala – knjiga, časopisa, slika, rukopisa i sl. – iz prošlosti zagonetaštva. Bilo je tu mnogo posla, pa se čak, u neka dobra vremena, razmišljalo kako bi se zaposlio netko od zagonetača sa zadaćom da o tome vodi brigu, nabavlja materijale, stvara arhive i sl.

Danas ću ispričati neke zanimljivosti o tomu kako smo pokušavali nabaviti komplete starih zagonetačkih časopisa. Tako smo bili u kontaktu s Veljkom Novakom (1915.-2000.), zagonetačem rođenim u Bjelovaru, koji je prvi sastavke objavio u časopisima Svijetu, Omladini, Sfingi, Maloj Sfingi, Rebus Razonodi i tako redom, a poslije toga u gotovo svim enigmatskim časopisima koji su izlazili poslije Drugog svjetskog rata. Objavio je više tisuća zagonetaka različitih formi, a bio je vrsta odgonetač, pa je bio i trostruki enigmatski prvak Jugoslavije u natjecanjima u organizaciji osječkog Rebusa. No, Novak je bio i zagonetački kolekcionar i u njegovoj biblioteci gotovo da su se mogli naći svi brojevi starih zagonetačkih časopisa. Njegova zbirka časopisa bila je bogatija od one u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu.

Pročulo se da ih je voljan prodati, pa smo na sve moguće načine željeli s njim o tomu razgovarati i ponuditi mu onoliko koliko smo mi mogli od naše skromne zarade od prodaje naših zagonetačkih časopisa. S tom kolekcijom časopisa EDC bi stvarno imao pravu dokumentaciju za brojna istraživanja povijesti jugoslavenske enigmatike. Na žalost, danas mogu reći da je Novak, poput Ferderbera, svuda vidio svoje protivnike koji su radili protiv njega (valjda su mu preotimali „tezge“ koje je imao), a „Čvor“ je otvorio u desetogodišnjem radu vrata brojnim mladim suradnicima, pa je tako i EUČ došao u njegovu nemilost. Da ne dužim, nismo otkupili časopise, ali ih je on kasnije prodao za nekoliko tisuća njemačkih maraka zagonetaču Miroslavu Klobučaru, koji je u to vrijeme živio i radio u Švicarskoj.

Za ovu prigodu pokušao sam pronaći originalni popis kompleta časopisa, no nisam uspio, ali tu je jedno moje pismo od 20. rujna 1979. godine, koje sam mu uputio nakon Susreta zagonetača Jugoslavije. Pismo je na dvije gusto kucane kartice, a donosim samo dio koji se odnosi na moguću suradnju.

Tada sam istaknuo da bi EDC bio kompletiram originalnim listovima, pa bi se čak moglo dogovoriti da se dodijeli počasni naslov – EDC „Veljko Novak“. Kako je Novak od učeničkih dana uspješno sudjelovao u brojnim nagradnim odgonetanjima raznih zagonetaka, kasnije bio i odličan autor (na žalost o kojemu se malo pisalo i danas malo zna), zamolio sam ga da napiše neke zagonetačke memoare, ili da dogovorimo razgovor i snimimo ga za arhivu. Predlagao sam mu i izdavanje neke njegove knjige s temom iz enigmatike (zbirke uspješnih zagonetaka, memoara i sl.). Pozvao sam ga i na redovnu suradnju u Čvorovim izdanjima, jer je on jedan od rijetkih starih zagonetača koji nije objavljivao zagonetke u Čvoru. Pisao sam mu:

(...) slušao sam mnogo priča o starijim enigmatima, još uvijek ih slušam, mnoge stvari su korisne za buduća istraživanja povijesti jugoslavenske enigmatike, pa svaka vaša riječ ostat će arhivirana za buduća pokoljenja. Što će ih biti manje, manje će se znati i o vama i o razdoblju u kojemu ste aktivno djelovali.

Na žalost, s Veljkom Novakom nisam uspio uspostaviti neki osobiti kontakt, a i danas kada prikupljam materijale o Bjelovarcima koji su se bavili zagonetkama, ne znam ništa više od onoga što sam zapisao u Leksikonu zagonetača Jugoslavije.