ACTA AENIGMATICA (59

SURADNJA S ENIGMATSKIM NOVACIMA

Piše: Stjepan Horvat

Među brojnom arhivskom građom našao sam i današnje pismo i moj odgovor mladom suradniku „Čvora“. Ne znam ni sam na koliko sam ovakvih i sličnih pisama odgovorio, ali ovo je bilo tipično za mlade enigmatske početnike koji su željeli sastavljati zagonetke. Za većinu njih ovakve upute su bile putokaz u daljnjem radu, no njihova upornost i zaljubljenost odlučivala je o tome hoće li ili ne uspjeti u zagonetačkim vodama. Zbog ovakvog mog odnosa prema mladim zagonetačima i danas se priča kako je „Čvor“ istinski pomagao zagonetačkim poletarcima i pružao im mogućnost objave njihovih prvih sastavaka na brojnim stranicama „Čvorovim“ izdanja.

Pismo, koje sam slučajno odabrao kao primjer, dobio sam od tada sedamnaestogodišnjeg učenika srednje škole u Živinicama Saše Sejdinovića. Saša je postao član Enigmatskog udruženja „Čvor“ 4. II. 1987. (EUČ), a između ostalog je pisao:

… velika mi je želja da postanem vaš suradnik pa sam vam poslao nekoliko mojih slobodnih radova iz oblasti anagrama, skandinavki i klasičnih križaljki. Želio bih da ove moje radove pregledate i ocjenite.

U odgovoru mladom suradniku prije svega navodio sam neke tehničke uvjete suradnje koji su omogućavali nama u uredništvu bržu manipulaciju s radovima i mogućnost njihova korištenja jer „Čvor“ je imao brojne vrsne zagonetače kao vanjske suradnike i urednike za pojedina područja enigmatike. No kako ne bih sve prepisivao iz odgovora, najbolje je da ga se pročita iz priloga.

Na kraju sam mladom suradniku napomenuo da su kriteriji teški te da će morati mnogo vježbati i uložiti dosta truda da postigne kvalitetu radova koji će se moći objaviti na stranicama nekog od izdanja „Čvora“. Među ostalim konstatirao sam da kada bi bilo lako zagonetke stvarati, ne bi bilo tako malo autora.

Ne sjećam se kako je dalje išla ova suradnja i je li Saša uspio objaviti koju zagonetku, mislim da mu u Čvor Razbibrizi nije objavljena ni jedna zagonetka, dok za druge enigmatske listove nemam podataka.