понедељак, 9. март 2020.

ACTA AENIGMATICA (102)


PISMO ČIČA BRANKA
Piše: Stjepan Horvat
U svom dugogodišnjem radu primio sam mnogo pisama zagonetača i odgonetača. Svašta je tu bilo: pohvala, pokuda, prijedloga, žalbi, inicijativa, zamjerki i tko zna čega sve ne. Moj je običaj bio, bar prvih petnaestak godina dok sam i ja odabirao radove za objavljivanje, da odgovorim na svako pismo, ako ništa drugo da se zahvalim i pokušam savjetom poboljšati buduću suradnju, zainteresirati člana društva i suradnika za još neku zagonetačku aktivnost osim pukog sastavljanja zagonetaka. Danas mislim da je to bilo dobro i da se mnogi upravo takvog mog pristupa rado sjećaju i cijene ga. I danas se nisam odrekao te navike, pa na svaki mail koji mi stigne volim jednostavno reći: Hvala! i Srdačan pozdrav!
Među brojnim suradnicima bilo je raznih osoba, od visokoobrazovanih do običnih radnika, ali moj odnos je prema svakomu bio jednak. A to smo njegovali i kroz listove jer nitko nije bio ekskluzivni autor. Oni koji su zadovoljavali osnovne zahtjeve za suradnju imali su prednost, ali mnogima se pokušavalo pomoći u objavljivanju prvih sastavaka. Neki su učili iz naših savjeta, neki su i dalje radili po svome, no nitko nije bio odbijen.
Mnoge suradnike animirao sam da pomognu u radu društva na različite načine, neki su uspjeli više, neki manje, ali rezultati su vidljivi kad se promatra ukupna aktivnost Čvora.

Jedan od starijih suradnika bio je i Branko Stojanović (1924.-2002.), Tuzlak u mirovini, koji je počeo suradnju s rebusima, a svu svoju enigmatsku moć iskazao je na raznoraznim tipovima osmosmjerki. I nije bio samo suradnik, dolazio je na neka okupljanja zagonetača, javljao poneku enigmatsku zanimljivost iz svog kraja, a čak sam mu uspio pripremiti i otisnuti knjižicu u Čvorovoj biblioteci Zagonetačka teorija i praksa (ZTP 5) – Rarebus i rebusoid.

I uvijek mi je pisao dugačka pisma, komentirajući sve i svašta. Jedno takvo pismo od prije trideset godina je u prilogu, možda će biti zanimljivo, možda i ne, ali pokazuje o čemu smo vodili korespondenciju. Eto i takav je bio čiča Branko.


1 коментар:

Slavko Bovan је рекао...

Zaista specifičan stil pisanja :)

Što se tiče pojave (govora) Branko Stojanović me neodoljivo podsjećao na Branka Ćopića.