Ovo sigurno nije posljednji broj koji je objavljen. Naime, ja sam radio do 01.05.1992. (i na taj dan sam bio u redakciji). Nisu radili tramvaji pa sam šipčio pješke. Hajro je bio na putu za Ameriku, ali kao što znamo, to prekakanje preko okeana je potrajalo poprilično.
Dakle, najmanje do tog datuma (01.05.1992.)štampani su "Orbisi".
Načuo sam da je kasnije tokom 1992. godine štampano nekoliko (dva ili tri) broja koja su sklapana od već objavljenih strana, ali bez naslovne strane (nije bilo papira). Bilo bi interesantno dočepati se nekog od tih brojeva.
Mislim da je poslije ovog izašao samo jedan broj. Kad se pogleda kalendar 1992 (uključujući i kalendar događanja u Sarajevu i BIH), teško mi je zamisliti da je izdavanje Orbisa bio ikakav prioritet. Sjećam se sastanaka Upravnog odbora i problema sa papirom, distribucijom, naplatom i sl mnogo prije ovih datuma... Nadam se da je taj posljednji broj imao ljepši fotos na naslovnici.
Sjećam se kako sam s Vojom Sekulićem (bio je plan da ide s nama) išao u putničku agenciju i tražio karte za "bilo gdje gdje je moguće", naravno prekasno, sve je bilo blokirano... Kakva Amerika tih dana, ni zamisliti, trebala je viza...otvorili su program (prvi su nudili garantiran status) godinu dana kasnije. Valja pomenuti i da smo naivno vjerovali u skori povratak u stan. Uspjeli smo se prebaciti u Sloveniju gdje smo proveli 15 mjeseci. Vojo je ostao u Sarajevu, eno ga u Beogradu, čujemo se ponekad. U toj kalvariji (kćerka nije napunila ni godinu, sin je 4. rođendan proslavio u podrumu na Dobrinji IV) mnogi enigmati su istinski pomogli, pisao sam o tome kod Adnana kad je bilo priče kako su enigmati "loši ljudi" ili slično.
Iz Slovenije sam imao kontakt sa mnogima iz firme, uključujući i glavnog urednika Milana Radića, bilo je priča o oživljavanju nekih izdanja, no ništa značajno nije ostvareno, barem koliko ja znam ili se sjećam. Drugo su privatna izdanja, u nekima sam tezgario (svi su htjeli enigmatiku), plus par brojeva HIK-a (sve uz krasnu pomoć enigmatskih prijatelja iz Hrvatske). U Sloveniji sam uspostavio kontakt sa pok. Pavletom Gregorcom, vodio je (vjerujem i spremao pitanja) moj TV kviz koji je išao na TV SLO.
Prava priča je "Sezam" pokrenut u ratnom Sarajevu... tome bi trebalo posvetiti odgovarajuću pažnju...
Ova trenutna psihoza vraća neka sjećanja od prije 38 godina.
Čini mi se da se o "Sezamu" dosta govorilo-pisalo poodavno na Spahinom blogu. Tu je i Slavko dugo imao svoju "stranicu" pa bi tamo moglo biti dosta materijala. Možda bi u ovo koronarno vrijeme možda bilo zanimljivo ponešto ponoviti. To bi najlakše mogli Spaha ili Slavko.... Pozdravljam!
Naravno, ne sjećam se koliko je još brojeva iza ovog štampano, ali sam prilično siguran da ih je bilo nekoliko. Naime, čisto sumnjam da sam u redakciju svakodnevno išao još 30-40 dana da tamo sjedim.
Hajro (i ostali) žao mi je što moram ovako da te (vas) obavijestim (i ja sam tek nedavno saznao):
Posle kraće bolesti u Beogradu je preminuo dugogodišnji fotoreporter „Vesti“ Vojo Sekulić (1955).
Sekulić je važio za jednog od najboljih fotoreportera nekadašnje Jugoslavije i do rata je sarađivao za sarajevsko „Oslobođenje“, „Večernje novine“ i čitav niz revijalnih izdanja „Oslobođenja“ koja su imala milionske tiraže: „As“, „Una“, „Orbis“…
Ceo život je posvetio profesiji, a kao „sarajevska raja“ bio je prijatelj sa većinom najpoznatijih estradnih ličnosti iz Bosne.
Rat ga je zatekao u ratnom Sarajevu gde je bio svedok i okom i kamerom potresnih događaja.
U redakciji „Vesti“ je proveo više od dve decenije.
Vojo Sekulić će biti sahranjen 31. decembra u rodnoj Bijeljini.
Narodna biblioteka Srbije ima samo četiri broja "Orbisa" iz 1992. godine: 456-459. Ja ih imam također samo četiri: 464, 465 (na naslovnici: 485), 466 i 467 (3. III. - 24. III.). Ima li neko još koji broj iz 1992. godine?
To je to, vrijeme za gubitke i suze, Vojkan je bio krasan čovjek, jednostavan i skroman, naputovali smo se zajedno, od Formule 1 u Budimpešti do šoping tura do Minhena, bezbroj anegdota. Radio je samo sa Pentax-om, živio za taj posao. Kad sam prvi put poslije rata stigao u Sarajevo došao je iz Beograda da se vidimo. Počivao u vječnom miru, biće uvijek u našim sjećanjima.
Javiću Maji u Africi i Željku u Australiji, bili su vrlo bliski s njim.
11 коментара:
Ovo sigurno nije posljednji broj koji je objavljen. Naime, ja sam radio do 01.05.1992. (i na taj dan sam bio u redakciji). Nisu radili tramvaji pa sam šipčio pješke. Hajro je bio na putu za Ameriku, ali kao što znamo, to prekakanje preko okeana je potrajalo poprilično.
Dakle, najmanje do tog datuma (01.05.1992.)štampani su "Orbisi".
Načuo sam da je kasnije tokom 1992. godine štampano nekoliko (dva ili tri) broja koja su sklapana od već objavljenih strana, ali bez naslovne strane (nije bilo papira). Bilo bi interesantno dočepati se nekog od tih brojeva.
Mislim da je poslije ovog izašao samo jedan broj. Kad se pogleda kalendar 1992 (uključujući i kalendar događanja u Sarajevu i BIH), teško mi je zamisliti da je izdavanje Orbisa bio ikakav prioritet. Sjećam se sastanaka Upravnog odbora i problema sa papirom, distribucijom, naplatom i sl mnogo prije ovih datuma... Nadam se da je taj posljednji broj imao ljepši fotos na naslovnici.
Sjećam se kako sam s Vojom Sekulićem (bio je plan da ide s nama) išao u putničku agenciju i tražio karte za "bilo gdje gdje je moguće", naravno prekasno, sve je bilo blokirano... Kakva Amerika tih dana, ni zamisliti, trebala je viza...otvorili su program (prvi su nudili garantiran status) godinu dana kasnije. Valja pomenuti i da smo naivno vjerovali u skori povratak u stan. Uspjeli smo se prebaciti u Sloveniju gdje smo proveli 15 mjeseci. Vojo je ostao u Sarajevu, eno ga u Beogradu, čujemo se ponekad. U toj kalvariji (kćerka nije napunila ni godinu, sin je 4. rođendan proslavio u podrumu na Dobrinji IV) mnogi enigmati su istinski pomogli, pisao sam o tome kod Adnana kad je bilo priče kako su enigmati "loši ljudi" ili slično.
Iz Slovenije sam imao kontakt sa mnogima iz firme, uključujući i glavnog urednika Milana Radića, bilo je priča o oživljavanju nekih izdanja, no ništa značajno nije ostvareno, barem koliko ja znam ili se sjećam. Drugo su privatna izdanja, u nekima sam tezgario (svi su htjeli enigmatiku), plus par brojeva HIK-a (sve uz krasnu pomoć enigmatskih prijatelja iz Hrvatske). U Sloveniji sam uspostavio kontakt sa pok. Pavletom Gregorcom, vodio je (vjerujem i spremao pitanja) moj TV kviz koji je išao na TV SLO.
Prava priča je "Sezam" pokrenut u ratnom Sarajevu... tome bi trebalo posvetiti odgovarajuću pažnju...
Ova trenutna psihoza vraća neka sjećanja od prije 38 godina.
Problem može riješiti samo netko od sarajevskih enigmata. Ja, nažalost, odgovora ne znam.
Čini mi se da se o "Sezamu" dosta govorilo-pisalo poodavno na Spahinom blogu.
Tu je i Slavko dugo imao svoju "stranicu" pa bi tamo moglo biti dosta materijala.
Možda bi u ovo koronarno vrijeme možda bilo zanimljivo ponešto ponoviti.
To bi najlakše mogli Spaha ili Slavko....
Pozdravljam!
Naravno, ne sjećam se koliko je još brojeva iza ovog štampano, ali sam prilično siguran da ih je bilo nekoliko. Naime, čisto sumnjam da sam u redakciju svakodnevno išao još 30-40 dana da tamo sjedim.
Hajro (i ostali) žao mi je što moram ovako da te (vas) obavijestim (i ja sam tek nedavno saznao):
Posle kraće bolesti u Beogradu je preminuo dugogodišnji fotoreporter „Vesti“ Vojo Sekulić (1955).
Sekulić je važio za jednog od najboljih fotoreportera nekadašnje Jugoslavije i do rata je sarađivao za sarajevsko „Oslobođenje“, „Večernje novine“ i čitav niz revijalnih izdanja „Oslobođenja“ koja su imala milionske tiraže: „As“, „Una“, „Orbis“…
Ceo život je posvetio profesiji, a kao „sarajevska raja“ bio je prijatelj sa većinom najpoznatijih estradnih ličnosti iz Bosne.
Rat ga je zatekao u ratnom Sarajevu gde je bio svedok i okom i kamerom potresnih događaja.
U redakciji „Vesti“ je proveo više od dve decenije.
Vojo Sekulić će biti sahranjen 31. decembra u rodnoj Bijeljini.
LINK VOJO SEKULIĆ JE OVDE
Narodna biblioteka Srbije ima samo četiri broja "Orbisa" iz 1992. godine: 456-459. Ja ih imam također samo četiri: 464, 465 (na naslovnici: 485), 466 i 467 (3. III. - 24. III.).
Ima li neko još koji broj iz 1992. godine?
To je to, vrijeme za gubitke i suze, Vojkan je bio krasan čovjek, jednostavan i skroman, naputovali smo se zajedno, od Formule 1 u Budimpešti do šoping tura do Minhena, bezbroj anegdota. Radio je samo sa Pentax-om, živio za taj posao. Kad sam prvi put poslije rata stigao u Sarajevo došao je iz Beograda da se vidimo.
Počivao u vječnom miru, biće uvijek u našim sjećanjima.
Javiću Maji u Africi i Željku u Australiji, bili su vrlo bliski s njim.
U tom 467. broju "Orbisa" objavljene su dvije ukrštenice 21x12 Radoja Racanovića. Baš me zanima ima li on taj i ostale brojeve iz 1992. godine?
Ali Radoja je liječnik i sada ima prečega posla.
Постави коментар