PRVI POPIS ENIGMATSKIH ČASOPISA
Piše: Stjepan Horvat
Kada sam prije pedeset i nešto godina odškrinuo vrata svijeta
zagonetaka, nisam imao pojma u što se upuštam. Sve je počelo slučajno, bez
nekog predznanja o enigmatici, a eto i moj život pomalo prolazi, a ja sam još
uvijek tu, među zagonetkama, na ovaj ili onaj način. Iako nisam vrhunski autor,
ali oko mene i sa mnom mnogo toga se događalo, što će ostati, nadam se, ipak
zabilježeno u enigmatskim analima.
U to vrijeme znao sam
i čuo za desetak listova, o nekima sam znao samo po nazivima, ali to su bila
takva vremena kada su komunikacije bile spore, nezamislive iz današnjeg
životnog pogleda. Pojavom Čvora, mjesečnika kojeg smo
pokrenuli u rujnu 1968. godine iz inata da takvo što možemo napraviti, počeli
su se širiti horizonti prema aktivnostima vezanim uz odgonetanje i sastavljanje
zagonetaka. Novoosnovano udruženje građana (udruga, klub, društvo…) vrlo brzo
je privuklo najveći broj enigmatskih istomišljenika i zaljubljenika u zagonetke
s područja cijele tadašnje države. To je omogućilo da se pokrenu mnoge
djelatnosti koje do tada gotovo da i nisu bile zabilježene uz zagonetke.
Prilikom razgovora o
imenu novog lista, naša (prije svega moja) saznanja o bivšim časopisima bila su
vrlo skromna, no nismo željeli da ponovimo neko ime koje je bilo već poznato u
enigmatici. I kada smo se odlučili za Čvor (i ime Vuzel je bilo u
kombinaciji), nismo imali pojma da je u godinama prije 2. svjetskog rata
izlazio list s tim imenom. Ferdo Pavešić (1909.-1979.) mi je petnaestak
dana prije izlaska prvog broja javio da je postojao list tog imena, no bilo je
prekasno da se više bilo što mijenja.
Već u prvoj godini
svoga djelovanja prišlo se prikupljanju određenih brojeva (kompleta) starijih
enigmatskih izdanja. Na žalost, malo je bilo saznanja o zagonetačima koji su
imali neke od starijih listova, a EUB je čak izdvojio dio novčanih sredstava za
otkup takvih listova. Ponuda nije bila velika, no saznali smo da Veljko Novak (1915.-2000.) iz Zagreba
(vrlo uspješni zagonetački autor i urednik, Bjelovarac po rođenju) ima
kolekciju listova i da je iskazao želju da ju proda. Slavko Peleh je u nekoliko navrata razgovarao s njim, a on nam je
poslao popis svih listova koje ima (u prilogu je cijela lista). Tu se našlo 40
enigmatskih naslova s ukupno 3.511 brojeva. Na žalost, financijsko obeštećenje
za tu kolekciju bilo je preveliko (negdje u današnjoj vrijednosti desetak
tisuća eura), što tadašnje društvo nije moglo podnijeti.
O prodaji tih listova
obavijestili smo i Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu, jer ni
knjižnica nije imala neka od tih izdanja. Kasnije smo doznali da ni knjižnica
nije uspjela otkupiti ono što joj nedostaje.
Poslije toga saznali
smo da je tu kolekciju otkupio netko iz inozemstva, ali se nije dugo znalo tko.
Mislim da ni danas nije sigurno tko je bio nepoznati kupac, iako se sumnjalo na
Miroslava Klobučara (1939.-1975.),
koji je tada živio i radio u Švicarskoj. Na žalost, Miroslav je iznenada
preminuo. Slavko Peleh i ja bili smo
na njegovu pogrebu u Kupjaku u Gorskom kotaru, tamo smo se sastali s rodbinom
(prije svega sa sestrom koja je inače živjela u Zagrebu) i pokušali razgovarati
o Klobučarevoj enigmatskoj ostavštini. Ni ovog puta nismo uspjeli, jer je sve
ostalo Klobučarevoj kćeri, koja je s majkom živjela u Kanadi. EUČ je mogao
osigurati novce za otkup časopisa, a ponudili smo da o Miroslavu Klobučaru izdamo knjigu o njegovom zagonetačkom radu s
izborom zagonetaka, što bi bila trajna uspomena na tog vrsnog kvadratologa. Do
izdavanja knjige nikad nije došlo, a nepoznato mi je gdje je završilo sve ono
što je prikupio Miroslav Klobučar.
5 коментара:
Malo smo promašili uobičajeni termin (ponedjeljak u 19.00) ali mislim da neće škoditi.
Auuuu, kakva kolekcija!
Šta kažu kolekcionari?!
103. nastavak rubrike "Acta aenigmatica" nije objavljen na vrijeme jer ga je urednik zaboravio - poslati. A kad se sjetio i poslao, nije prošlo ni 15 minuta već je bio objavljen. Tako radi blogogazda ovog bloga. Zahvalni smo mu zbog toga.
A kolekcija je stvarno impresivna. Šteta što se izgubila. Nadajmo se da nije uništena i da će se jednog dana negdje pojaviti.
Ovo bi trebalo "ukrasti". A moja kolekcija, zapravo, broji oko 5.000 primjeraka!
Постави коментар