ŠAMROLNE
Piše: Ilija Ozdanovac
Bilo je to nikako s prolića prošlih sedamdesetih, u
priduskršnje vrime, četvrtak il' Veliki petak, ne pamtim više, a taman sam se
vratio iz škole...Vrime je bilo, ni ladno ni toplo, nako, što bi rekli - nek
svako sebi izabere kako mu paše....Meni je, eto, bilo ladno, pa sam brzo upo u
toplu kujnu, a kad tamo...čuda! Moja mama, s čistom bilom keceljom na sebi, i
oklagijom u rukama, rumena po obrazima, jest i malo brašnjava oko
usta i nosa, celu kujnu pritvorila u pekaru! Baš tako mi se činilo, zbog brašna
po siniji. Bilo je tu, i u korpi rpa jaja, pa šećera u dvi-tri papirnate kese,
pa samliti orasa, a zdila i rajlika i tepsija svake fele, u svakom ćošku...a
kraj vrata vrića brašna, (što smo ja i dada - aha, to je , znači, bilo to!),
dovezli iz mlina u Nimcima prije par dana). Onda mi je sinulo...ide Uskrs, a uz
to su obavezni kolači...
A, eto, baš danas sam čuo dvi curice dok su
šaptale između sebe, kako će im mama za Uskrs, praviti šamrolne! Nisam imo
pojma, al mi se to činilo nečim nako baš feš! Pa oma izlanuh mami: Oće bit
šamrolni? Očekivao sam srdit ili niječan odgovor, kad tamo, samo mi kaza: Bilo
bi, da ti dada oće it na stan i dovesti kukuružnjaka! Nakon kraćeg divana,
saznadoh: za šam-rolne trebaju one vršike kukuružnjaka, jer se oko njih mota
tijesto...a kako je dada prije dva tri dana podložio vatru u šporetu s onima
što si je ranije ona pripremila, biće... šipak! Sve ostalo je tu, samo trebam
nagovorit dadu da idemo na stan, po kukuružnjak....Pa da skratim, imali smo
šam-rolne za taj i sve druge Uskrse...
(Gornji tekst pisam načinom i izgovorom mojih predaka!)
Dakle, ŠAMROLNE (kasnije, provjerama, naiđoh i na
ŠAMROLE pa i na ŠAUM-ROLNE), jesu kolač (slastica) koja se pravi na način
da se trake lisnatog tijesta omotaju spiralno oko odgovarajućeg kalupa (tanji
valjak dužine desetak centimetara), a zatim određeno vrijeme peku i suše u
pećnici, a potom pune smjesom od tučenih bjeljanjaka i šećera (šamom), a
u zadnje vrijeme šlaga, pudinga, čokolade i sličnih špecija. Pa kad se na kraju
još pospu sitnim šećerom- to je, onda, to...
Mada danas vidim, kod moje supruge, da ima metalne
kalupe, u ono vrijeme, od kad ide ona priča u početku, koristili su se dijelovi
osušene stabljike kukuruza...Možda su zato bile slađe, ili zbog dječje
želje...ja sam ih volio probavati s oba kraja...
Tražeći potvrdu za šamrolne, nađoh ih u HER-u,
Klaićevom Rječniku stranih riječi, ali na HJP samo kao šaumrole, odnosno,
kolač od lisnatog tijesta punjen pjenastom kremom od tučenih bjelanjaka sa
šećerom, uz natuknicu da je to germanizam i da porijeklo vuče iz riječi Schaumrolle
(odnosno , u slobodnom prijevodu- svitak sa pjenom od bjeljanjaka).
4 коментара:
U mojem kraju se ovi kolači ne peku.
Ja nisam ni čuo za ove kolače!?
Ali Ilija ga zna sročiti, i podsjeti i mene na moje djetinjstvo i uspomene slične onima koje su ovdje navedene.
Obožavam šamrolne! Ilijin napis me je podsetio na detinjstvo i na umeće pokojne majke. Sećam se metalnih kalupa o kojima Ilija piše. Srećom, u Beogradu ima dosta pekara u kojima se prodaju ove poslastice te mogu da ih priuštim. U kategoriju obožavanih kolača su i salčići ili salenjaci. ne znam da li ih je neko "obrađivao".
Ja sam ih jeo prije dvadesetak dana prigodom Prve pričesti moje nećakinje
Veoma ukusan kolač kojeg mi zovemo šamrole :))
Постави коментар