ACTA AENIGMATICA (132)

Financije, financije…

Piše: Stjepan Horvat

Financiranje zagonetačkih aktivnosti uvijek je bio, pa i danas je, veliki izazov za organizirani zagonetački pokret. Pojavom Čvora (Enigmatskog udruženja Bjelovar) počele su i brojne druge aktivnosti osim izdavanja časopisa sa zagonetkama te se ukazala potreba za iznalaženjem novčanih sredstava koja bi se koristila za rad klubova, društava, saveza… Snalazilo se kako je tko umio i mogao, a uvijek su sve troškove snosili uglavnom sami zagonetači. Čvor je društvene aktivnosti financirao iz dobiti koju je ostvarivao prodajom enigmatskih časopisa, nekada većom, nekada manjom, često puta i nauštrb autorskih honorara. Da nije tako bilo ne bi bilo ni susreta zagonetača, ni istraživanja enigmatske prošlosti, ni tiska brojnih knjiga, posebice enigmatskih rječnika, ni enigmatskih putovanja u inozemstvo, nagrada i sl.

Putem EUB pokušalo se proširiti zagonetaštvo u brojna druga mjesta (klubovi su postojali samo u Bjelovaru i Beogradu), pa su tako osnivani ogranci EUB u Varaždinu, Zagrebu, Beogradu, motivirani su brojni članovi društva da pokušaju u svojim mjestima osnovati neku enigmatsku sekciju, klub i sl. Kako bi se postigla što veća društvena prihvaćenost, krenulo se u osnivanje republičkih zagonetačkih saveza (za što su bila potrebna najmanje tri društva ili kluba), a potom i udruživanje republičkih saveza u Zagonetački savez Jugoslavije (najmanje tri republička saveza!). Velikim dijelom u tome se uspjelo, no povećanje broja aktivnosti (natjecanja, kategorizacije, susret) tražilo je značajna financijska sredstva.

U Hrvatskoj je Zagonetački savez Hrvatske (ZSH) prvih nekoliko godina bio potpomognut od strane ZD Čvora u svakom obliku, tako da praktički nije imao službenih troškova. Kasnijim odvajanjem ZSH iz pokroviteljstva ZDČ tražili su se načini kako financirati osnovne troškove (poštarinu, umnožavanje materijala, nagrade na natjecanjima, diplome i sl.).

U prilogu donosim jedno pismo koje sam 6. prosinca 1988. godine, tada još kao tajnik HZS, uputio predsjedavajućem Franji Marciušu povodom pripreme sjednice Predsjedništva ZSH u Zagrebu i sljedeće skupštine 1989. Komentirat ću pojedine dijelove radi boljeg razumijevanja tadašnje situacije u zagonetaštvu Hrvatske i šire.

Gradski odgonetački kup (GOK) pokrenut je sa željom da svi klubovi uključe svoje članove u odgonetačka, pa i autorska natjecanja. Klubovi bi prijavljivali svoje natjecateljske ekipe, izvlačili bi se parovi i klubovi domaćini imali su prigodu predstaviti se u svome mjestu i organizirati zagonetački susret s izvučenom ekipom. Obično se prepuštalo domaćinstvo mlađim klubovima jer to je bila prigoda da se javno predstave u svome mjestu. GOK je bio u okviru ZSH, a sva organizacija bila je u okviru ZD Čvora. Bilo je to zanimljivo natjecanje, pa i lijepa druženja i velika je šteta što takvih susreta danas nema, jer to su bila druženja do desetak osoba pa je bilo lakše pokriti troškove. Problem je bio u tome da su klubovi prijavljivali svoje ekipe, a kada je trebalo pripremiti ili doći na neki susret nisu se odazvali. To se željelo spriječiti obveznom uplatom kotizacije.

Za 1989. godinu prvi put je pripremam Financijski plan ZSH u kojem je najveći prihod trebao biti od članarine (tada je ZSH imao deset klubova s ukupno 262 člana, od čega je Čvor prijavio 120!) – 750.000 tadašnjih dinara od ukupno 1.200.000. Kako je prema tadašnjem zakonu o udruženjima građana svaki klub morao imati najmanje 10 članova, najmanja obveza kluba bila je prijava deset članova i za njih uplata prihvaćenog iznosa članarine.

Bila je pokrenuta inicijativa da se društvene aktivnosti saveza financiraju iz dijela autorskih honorara ostvarenih u enigmatskim časopisima, računajući da će se redakcije uključiti u rad saveza. Na žalost, taj prijedlog nije našao dovoljan broj zagovornika, a među protivnicima bili su klubovi koji su imali više aktivnih autora zagonetaka.

Zagonetačke novine, glasilo Zagonetačkog saveza Hrvatske, pripremalo se, umnožavalo fotokopiranjem i slalo poštom iz tajništva ZD Čvora. Financijskim plan za 1989. godinu bilo je predviđeno da se ostvari prihod od 200.000 tadašnjih dinara kao pretplata na 20 primjeraka. Kako je iz ZDČ bio najavljen prestanak pokrivanja svih troškova rada ZSH i ZSJ, trebalo je pronaći nove načine financiranja redovitih aktivnosti. No mnoge od ovih ideja ostat će samo na papiru iz raznih razloga.