Kategorizacija zagonetača do 1978.
Piše: Stjepan Horvat
Već u drugoj godini svoga djelovanja Enigmatsko udruženje Bjelovar na poticaj Slavka Peleha pokrenulo je postupak kategorizacije autora zagonetaka. U Mini Čvoru (br. 1-3) objavljen je prvi Pravilnik o kategorizaciji, na osnovu kojega su dodijeljene prve zagonetačke titule za članove EUB, a prvi zagonetački velemajstori i majstori proglašeni su na Prvom susretu zagonetača Jugoslavije u Vinkovcima 1969. godine.
Kako su se razvijale aktivnosti udruženja i kako je rastao broj članova s područja cijele bivše države, pristizalo je dosta prijedloga za poboljšanje pravila za kategoriziranje zagonetača, pa je tako 1973. godine na skupštini EUB održanoj u Vinkovcima donesen novi Pravilnik o zagonetačkim skupinama. U pravilniku je propisan postupak za podnošenje zahtjeva, komisija koja je razmatrala i donosila odluke (Miroslav Martinić, Slavko Peleh i Ivica Perković), te uvjeti koje je valjalo ispuniti za dodjelu pojedine skupine (kategorije). Prvi put službeno je uveden naslov zagonetački starina (doajen enigmatike), a dodjeljivala se zagonetaču s najdužim enigmatskim stažem. Imenovan je i Savjet velemajstora u koji su ušli Boris Antonić, Zlatan Čop i Stanislav Železnik, bez čije suglasnosti nije se mogla proglasiti titula zagonetačkog majstora i velemajstora. Bilo je tu još niz drugih odredbi, a više se može pogledati u Zagonetaču br. 39 od 17. studenog 1973.
Moram naglasiti da se kategorizacija odnosila samo na članove Enigmatskog udruženja Bjelovar i oni su mogli koristiti svoje kategorije u komunikaciji s drugim časopisima i listovima. Naravno, uvijek je bilo protivnika koji su omalovažavali bilo kakva organiziranja ili nastojanja da zagonetaštvo bude društveno priznato, stavljajući ispred svega svoje osobne interese. Ipak do 29. listopada 1978. godine, kada je održana sjednica Savjeta Enigmatskog udruženja Čvor, titule i naslove dobilo je stotinu zagonetača. Objava popisa kategoriziranih zagonetača trebala je biti „poticaj ostalim članovima i suradnicima da prihvate ovaj oblik i pokušaj što objektivnijeg vrednovanja sastavljača zagonetaka“.
Kasnije je došlo do izmjena u pravilniku, pa su i sudjelovanja u autorskim natjecanjima vrednovana kao doprinos za stjecanje početnih naslova, a stvaranjem Zagonetačkog saveza Jugoslavije bilo je predviđeno da kategorizacija bude sastavni dio aktivnosti ZSJ.
U prilogu je kopija Abecednog popisa nosilaca zagonetačkih naslova, potvrđenog na sjednici Savjeta EUČ 1978.
2 коментара:
Ako sam dobro prebrojao, danas su od tih stotinu osoba enigmatski aktivne još samo 22, a nešto više ih je još u životu.
Možda nekoliko više od 22 je aktivnih.
Постави коментар