ACTA AENIGMATICA (149)

"Leksikon zagonetača EUB"

Piše: Stjepan Horvat

Nakon dvije godine postojanja Enigmatsko udruženje Bjelovar (danas ZD Čvor) pokazalo je veliki raspon raznih zagonetačkih događanja. Izdavalo je tri lista: Čvor, Mini Čvor i Čvor križaljku; izdalo dvije knjige: Kako sastaviti dobru križaljku (Slavko Peleh) i Priručnik za odgonetače (Stjepan Horvat); organiziralo dva Susreta zagonetača Jugoslavije; počelo kategorizirati zagonetače; poticalo osnivanje klubova u drugim sredinama i dr. Broj članova popeo se na gotovo tri stotine iz svih krajeva Jugoslavije, pa je društvo povremeno izdavalo šapirografirano glasilo Glasnik Enigmatskog udruženja Bjelovar, koje je dostavljano na adrese svih članova. Pretpostavljam da mnogi stariji zagonetači imaju u svojim pismohranama i te biltene.

Tisak zagonetačkih knjiga bila je, a i danas je ostala, vrlo važna sastavnica u djelovanju EUB. Pokušavalo se animirati članstvo da sudjeluje u pripremi rukopisa za takve knjige, no nije bilo značajnijeg odaziva, jer svi su manje-više bili zadovoljni objavom nekog svog sastavka u tadašnjim listovima. Zanimanje je bilo za rječnicima riječi od tri, četiri pa i više slova (osječki Rebus je u nastavcima objavljivao rječnik inicijala i kratica).

Susreti zagonetača pokazali su potrebu da se više piše o autorima, da budu predstavljeni sa svojim zagonetačkim životopisima i fotografijama, radi lakšeg upoznavanja, kontaktiranja i razmjene zagonetačkog iskustva. Priprema jedne takve knjige leksikonskog tipa bila je među nama čvorašima prisutna od prvih dana, no pokazalo se da je to u to doba bio tvrd orah. Naime, svakodnevno smo dobivali informacije o brojnim osobama koje su se u neko vrijeme bavile zagonetkama i shvatilo se da je to poprilično težak posao, pogotovo u vrijeme kada se malo znalo o prošlosti zagonetaštva u našim krajevima.

Kada se shvatilo da nema mogućnosti da se pripremi koliko-toliko ozbiljan Leksikon zagonetača, došlo se na ideju da se pripremi Leksikon zagonetača EUB koji bi sadržavao najvažnije podatke o svakom članu i o njegovoj suradnji u EUB-u u proteklom razdoblju postojanja tog enigmatskog udruženja. U osmom broju Glasnika EUB (30. prosinac 1970.) članovi su pozvani da pridonesu razradi ove ideje svojim prilozima i zapažanjima. Također, pozvani su na pretplatu iz koje bi se prikupila sredstva za tisak knjige, a vjerovalo se da bi naklada takve knjige mogla biti i petsto primjeraka.

I pored velike želje i uloženog truda, do izdavanja Leksikona zagonetača EUB nije došlo. Podaci su dijelom iskorišteni za kasnije adresare zagonetača. Pravi leksikon zagonetača, ovog puta Jugoslavije, svjetlo dana ugledat će krajem 1978. godine u tiskanoj nakladi od sedamsto primjeraka. Ta knjiga je u sljedeće dvije godine gotovo rasprodana, pa se krenulo u prikupljanje podataka za drugo izdanje, koje nikad nije izdano, a brojni ispunjeni upitnici s podacima autora zagonetaka toga vremena sačuvani su u mojoj pismohrani u jedanaest velikih registratora. Tu čuvam i brojne fotografije autora i suradnika listova do 1990. godine, a mnoge od njih i danas predstavljaju jedine podatke o zagonetačima toga doba.